Otok Krk i Hrvatsko primorje ima tisućljetnu tradiciju u proizvodnji vina i pjenušaca. Još u antičkim vremenima vino je bilo jedan od glavnih proizvoda Krka kojeg su u to doba nastanjivali Iliri Liburni, ali koga boli briga za Ilire. Nije ovo dokumentarni program HRT-a. Iliri su zanimljivi k’o presica Centralnog komiteta korona Stožera.
Ovo je priča o Dragom Vođi aka Vin Dieselu za siromašne, hedonistu, Gastro Snobu, tajkunu i domoljubu, koji se odlučio uputiti u Vrbnik na otoku Krku u potrazi za zlatom. Naime, vinarija Katunar je dobila 5 zlatnih medalja na Vinistri 2021., a kako ja imam stvarno osjetljiv želudac, morao sam se na licu mjesta uvjeriti jesu li ta vina zaista zlatnog sjaja. Naime, ako vino nije zlatno, odmah me nešto žiga. Dragog Vođu se ne može prevariti bižuterijom u boci.
Kako na put nisam išao sam jer za razliku od nekih ljudi imam prijatelje (Evgenia aka najljepša žena Bugarske, Vana aka miss Mongolije i kolega kojeg ne smijem spomenuti), uzeo sam SUV, ali ne bilo kakav, već Jaguar E-Pace. Sigurnost i komfor su najvažniji, a tu je i ekološka komponenta jer auto ima oznaku E. Ako me se na dan dodjele Nobelove nagrade za zaštitu okoliša sjete, sjete se, ako ne, nikom ništa. U svakom slučaju, ako je Jaguar bio dobar za James Bonda, bit će i za nas. Pustili smo pjesmu Mile Hrnića ”Požurite konji bijeli” i uputili se put dalekog, ali prijateljskog otoka Krka.
Dočekao nas je vinar Anton Katunar, poznatiji u društvu kao Toni. Bio je uzbuđen kao vidjelica Vicka kad je prvi put ugledala Gospu. Narezao nam je malo istarskih kobasica i Paškog sira i natočio svoj pjenušac dobrodošlice ”PORIN”.
Nisam htio biti nepristojan, ali sam mu napomenuo da smo prevalili dalek put i da sir i kobasice neće biti dovoljni. Toni se odmah latio noža, ali ne kako bi me srdačno napao, već da nareže domaćeg drniškog pršuta za VIP uzvanike. Za blagajnice je dobar i onaj K-plus.
Iako će Toni misliti kako sam profesionalan i kako sam zapamtio svaku njegovu riječ, ja sam ovo jednostavno prepisao s interneta:
Preseljenjem vinograda na kameniti obronak brda dobili su novi tip žlahtine. Autohtona hrvatska bijela sorta grožđa koja je dobila ime od slavenskog pridjeva koji znači “plemenit”. Uglavnom se uzgaja u vrbničkom polju na otoku Krku. Taj novi tip žlahtine su nazvali Sveta Lucija.
Ime je dobila po crkvici u čijoj blizini se nalazi vinograd. (U crkvi Sv. Lucija pronađena je Bašćanska ploča). Navedena crkvica, odnosno samostan čiji je ona bila dio, bavio se vinogradarstvom što se vidi i po ukrasnom rubu na Bašćanskoj ploči koji je uljepšan viticama vinove loze. Crkvica i samostan su podignuti na ruševinama rimske Ville Rustike koja je posjedovala i obrađivala te iste vinograde. Ako još jednom spomenem crkvu, pretvorit ću se u Željku Markić.
Mi smo degustirali prvo mladu žlahtinu ”Svetu Luciju” iz 2020. i onda odležanu žlahtinu ”Svetu Luciju” iz 2018. koja je osvojila zlatnu medalju na Vinistri 2021 i koja je moj favorit. Zanimljivo je da je osobni sommelier Georga Busha prilikom njegova posjeta Zagrebu, odabrao na blind tastingu žlahtinu vinarije Katunar, a što je dobro za američkog predsjednika, dobro je i za Dragog Vođu i njegove prijatelje.
Kad smo već kod američkog predsjednika, Toni nam se pohvalio kako izvozi svoja vina i u Ameriku – SAD.
Ponosno im je ponudio vino Katunar NIGRA, ali Amerikance nije impresioniralo što vino ima sve karakteristike Syraha od kojeg je grožđa i spravljeno s prepoznatljivim mirisima anisa, kupine, crne trešnje, ribiza, masline, crnog papra, borovnice..,a nije ih impresionirao ni položaj s kojeg potječe: vinograd na 150 do 180 m nadmorske visine, sa 30% nagiba, orijentacije jug-jugozapad. Zemlja crvenica bogata pijeskom s više od polovice drobljenog kamena koja daje punoću i mineralnost, te dugački završetak ovom vinu nisu značili ništa Amerikancima.
Skoro su ga optužili za rasizam. Rekli su da u SAD-u ne mogu prodavati vino s nazivom NIGRA pa je za njih etiketu i naziv morao promijeniti u Anton red. Ja sam mislio da sam samo ja žrtva političke korektnosti, ali ima nas još.
Vinarija Katunar je poznata i po najsevernijem nasadu Plavca malog, a 45. paralela koja prolazi kroz njihov vinograd, prolazi i kroz neka od najpoznatijih europskih vinogorja kao što su Bordoaux ili Piemont. Idealna orijentacija vinograda (jug-jugozapad), blizina mora i odlična provjetrenost dozvoljavaju ekološki uzgoj u punom smislu, uz iznimno male potrebe za prskanjem i zaštitnim tretmanima vinove loze. Onda se pitate zašto naši proizvođaći kemikalija propadaju….
Osim tipičnih mirisa i okusa, kao što su tamno voće poput kupina i crne trešnje, ali i papar, koža, dim, u njihovom plavcu ćete prepoznati i diskretne tragove sladića, mošusa i jagode. Zbog dvogodišnjeg sazrijevanja u hrastovoj bačvi, plavac je oplemenjen i prepoznatljivim okusom vanilije. Ovo sam isto prepisao. Ja ni ne znam što je sladić.
Meni je plavac bio dobar, ali me mučilo srebro koje je osvojio na Decanteru u Londonu iako je to ogroman uspjeh s obzirom na konkurenciju. Ja sam kao vampir. Alergičan sam na srebro. Općenito sam površan i priznajem samo prva mjesta. Čak sam i Janici Kostelić zamjerio što nije osvojila 4 zlata, nego samo 3 i srebro. Zato ću sad spomenuti još jedno vino vinarije Katunar koje je osvojilo zlato ”Kurykta reserva” – Vino dobiveno miješanjem sansigota i debejana. Ovo vino je proglašeno najboljim crnim vinom od autohtonih sorti na području Istre i Kvarnera, a s time se složila i Vana.
Zlatnu medalju je osvojila i Katunar žlahtina bez sumpora ”Festivum”. Vino kakvo su nekad pili – Maceracija od tri tjedna, vino bez ikakvih dodataka.
Ja sam skoro dobio srčani kad sam čuo da vino nema sumpora. To je protiv svih pravila vinarstva. Pošto sam ja iz ugledne čučerske vinarske obitelji, dao sam Toniju besplatnu sommeliersku lekciju: ”Sumpora nikad nije previše, a za onaj poseban štih, uvijek je dobro imati bocu mineralne. Nema do gemišta.” Toni je pustio suzu. Mislim da je bila radosnica.
Kad smo kod vina bez dodataka, morali smo probati i Katunar Amforu – Vinificirana žlahtina u amfori koja je uvezena iz Gruzije (najstariji način vinifikacije). Nema dodataka, sumpora, orange vino, duga maceracija 5-6 mjeseci. Toni je rekao da nema više mineralne. Mislim da je lagao.
Citirat ću jednog velikog vinara: ”Lijepo je bilo degustirati vina u vinariji, ali pravi doživljaj se postiže tek opijanjem u vinogradu.” – Toni Katunar
Vana se nije mogla odlučiti bili pila Plavac mali ili Kuryktu pa si je natočila jedno i drugo.
Zamolili smo tajanstvenog kolegu da nas odveze do vrha vinograda jer smo nakon Vaninog prijedloga da pijemo iz dvije čaše bili u Mladen Grdović stanju. Nisam htio da Jaguar doživi sudbinu njegovog Ferrarija. Ako piješ ne vozi.
U jednom trenutku se u vinogradu pojavila i direktorica turističke zajednice Baška, Ivana Topić koja je tražila rutu za MTB marton koji uskoro organiziraju. Naravno da nije mogla propustiti priliku da upozna Dragog Vođu. Pitao sam ju: ”Želite li možda jednu fotku?” Ona je sramežljivo odgovorila: ”Nisam baš sad pri lovi. Imali smo lošiju sezonu zbog korone. Ova bi trebala biti bolja pa ću odriješiti kesu. Obećajem.” Rekoh joj: ”Ma nemaš brige. Toni sve ovo plaća. Samo ti poziraj bez straha. Mogu napraviti deset fotki ako želiš.” Toni je odogovorio: ”Jedna će biti dovoljna. Ne treba pretjerivati ni u čemu.” Škrta zemlja čuva svoje blago 🙂
Nakon boravka na svježem zraku, vratili smo se u vinariju kako bi ekipa mogla uzeti par kartona vina za put. Vana je uz Svetu Luciju, odabrala i Zlatnu berbu koja je isto osvojila zlatnu medalju i butelju Sansigota koji je također osvojio zlatnu medalju. Sansigot ili Sušćan crni dobio je ime po kvarnerskom pjeskovitom otoku Susku, na kojem se ova crna sorta grožđa uzgaja od pamtivijeka. Susak je još poznat i po incestu, ali nije sad ni mjesto ni vrijeme za raspravu o obiteljskim odnosima na pješčanom otoku.
Toni nam je još prije odlaska ispričao kako je ulogu vinara naslijedio od svoga oca Antona koji je kao bivši informatičar svojedobno prvi napravio font glagoljice. Stari mu je hrvatski Bill Gates.
Otac mu je na vinskoj sceni Krka i Kvarnera 1984. prvi u bivšoj državi dobio dozvolu za otvaranje obrta informatičkih djelatnosti i pisanje kompjutorskih programa! Prva vina koja je uopće napravio bila su vina koja je radio za božićne i novogodišnje poklone koje je tada poklanjao poslovnim partnerima. Od 90-ih se Katunari bave profesionalno samo vinarstvom, a od 2004. on i stric kreću svako svojim putem po pitanju poslovanja i danas dvije obitelji razvijaju svaka svoj brend. Vinarija Katunar je među prvima uvela kontroliranu hladnu fermentaciju, nabavili su nove barique od slavonskog hrasta i prvi su u Hrvatskoj savladali proizvodnju pjenušaca po Charmat (tankovskoj) metodi.
Još jedna zanimljivost za kraj. San Marino je izdao seriju poštanskih maraka sa 7 europskih vina. Na jednoj od njih je i Katunar žlahtina. Vjerojatno su degustirali vino na vinskom sajmu u Italiji pa su rekli: ”Ako je dobro za Busha, dobro je i za našu kolekciju poštanskih maraka.”
Toni nas je htio odvesti na ručak, ali smo ga na žalost morali odbiti jer smo imali organiziranu ranu večeru u Njivicama na Krku kod Jelene Kraljić i njezinog indijskog muža Rajeeva. Jelena ima apartmane @homestay_njivice, a Raj tamo gostima priprema tradicionalnu indijsku hranu kakvu ne možete jesti u restoranima. Naravno da uz klopu poslužuju Katunar vina, a vrbnička žlahtina i curry idu zajedno k’o Dragi Vođa i Lidija Bačić. Savršen par. Nadam se da ovo Lidija čita 🙂
Rajeev me zamolio jednu fotku, ali onako spontanu da ne izgleda kao da pozira u novim Strugar cipelama.
Nažalost nemam fotki indijske klope jer Raj svaki put kaže: ”Jedi sad dok je toplo, slikat ćeš kasnije”
Bio sam u Indiji i u brojnim indijskim restoranima, ali najbolja indijska klopa koju sam ikad jeo je kod Rajeeva i Jelene u Njivicama na Krku.
Za sve vas koji tražite vikend destinaciju za bijeg iz Zagreba ili Ogulina, moj prijedlog je definitivno posjet vinariji Katunar u Vrbniku na otoku Krku nakon koje obavezno morate navratiti do Njivica na indijsku večeru. Sljedeći dan možete skočiti do Cresa u Art farmu Filozići o kojoj sam već pisao, a koju smo i mi posjetili taj vikend.
Ako imate vremena, sa Cresa je najbolje otići do Opatije i uživati u Monte Carlu za siromašne. Sad će sirotinja reć: ”Lako je tako putovati kad imate Jaguar!”
Udobno je, sigurno, ali uživati možete i u neudobnoj vožnji i riskirati život u vašem Yugu 45.
Mi smo naše putovanje završili na ovoj destinaciji, a tko pogodi gdje se nalazi ovaj brod na kojem leži najljepša žena Bugarske, dobit će nagradno putovanje autobusom za dvije osobe u Čučerje.
PS: Posebna zahvala autosalonu Benussi i Jaguar Hrvatska.
Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa, poznat i kao Vin Diesel za siromašne, rekreativni bacač uroka iz Čučerja, dopisni član magazina ”Vino bez sumpora je kao selo bez crkve i škole”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro snob.
www.instagram.com/dearleaderjoe
www.facebook.com/dearleaderjoe