LEX FRANANK – Imamo zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom!

0

Iako plaćamo poreze da Vlada radi za nas i donosi zakone u našem interesu, Vlada uporno radi protiv nas i donosi zakone koji nas sustavno pljačkaju i uništavaju nam život.

Vlada je cijelo vrijeme prikazivala problem CHF kredita kao socijalni problem nepromišljenih klijenata koji su špekulirali i tako se doveli u životne probleme, ali su sudske presude u Hrvatskoj i EU u kojima banke konstantno gube sporove zbog nelegalnog mijenjanja kamatnih stopa i nelegalnog korištenja valutne klauzule, pokazale da ovdje nije riječ o socijalnom problemu nego pravnom. Banke su kršile zakon, a pošto su ključne odredbe CHF kredita (kamatna stopa i valutna klauzula) ništavne, svi takvi krediti su ništavni, a banke i cijeli vrh HNB-a bi zbog toga trebali kazneno odgovarati.

Zbog korumpirane Vlade, građani su se morali udružiti u inicijativu LEX FRANAK, koja je sama napisala prijedlog zakona o ništetnosti ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

 

ZAKON O NIŠTETNOSTI UGOVORA O KREDITU S VALUTNOM KLAUZULOM
U ŠVICARSKIM FRANCIMA (CHF)

Preambula – polazeći od činjenice da je Republika Hrvatska demokratska, socijalna i gospodarska država
sukladno odredbama Ustava Republike Hrvatske (čl.1., čl. 49., st.3. Ustava), te da su sloboda,
jednakost, socijalna pravda, vladavina prava, između ostalih temeljne vrednote ustavnog
poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, da zakoni moraju biti doneseni u
skladu s Ustavom (čl. 5.st.1.), te da su u Republici Hrvatskoj svi pred zakonom jednaki (čl.
14.st.2.), da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se mogli zaštiti sloboda i
prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje (čl.16.st.1.), da onaj tko se ogriješi
o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama osobno je odgovoran i ne može
se opravdati višim nalogom (čl. 20.), da su svi državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki
pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti (čl. 26.), da je dom
nepovrediv (čl. 34.st.1.), da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i
obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (čl. 35.), da država potiče gospodarski napredak
i socijalno blagostanje građana (čl. 49.st.3.)
– uzimajući u obzir da je Republika Hrvatska od 01.07.2013.g. članica Europske unije pa je
stoga pravna stečevina (acquis communautaire) Europske unije dio hrvatskog prava uključujući
Uredbe, Direktive, te odluke Suda Europske unije čije odluke nacionalni sudovi moraju
uvažavati i istih se pridržavati prilikom donošenja odluka,
– uzimajući u obzir činjenicu da je prije 01.07.2013.g., odnosno prije pristupanja Republike
Hrvatske Europskoj uniji, Republika Hrvatska temeljem Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju između RH s jedne strane i Europskih zajednica i njihovih država članica s druge
strane, kojim je RH izrazila opredjeljenje da svim sredstvima pridonese političkoj,
gospodarskoj i institucionalnoj stabilizaciji i u Hrvatskoj i u regiji osobito povećanjem suradnje
na području pravosuđa, te opredjeljenje za poštivanje ljudskih prava i vladavine prava, bila
dužna uskladiti svoje nacionalno pravo sa pravnom stečevinom Europske unije, prilagoditi
svoje propise, te tumačiti i primjenjivati iste sukladno pravnoj stečevini Europske unije,
– uvažavajući odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5.travnja 1993.. o nepoštenim uvjetima
u potrošačkim ugovorima čiji je cilj zaštita potrošača sprječavanje kontinuiranog korištenja
nepoštenih ugovornih odredaba u ugovorima i osobita zaštita potrošača,
-uvažavajući činjenicu da potrošači u Europskoj uniji uživaju posebnu zaštitu,
– uzimajući u obzir dosadašnju praksu Suda Europske unije u predmetima koji su se odnosili na
ugovore o kreditu u stranoj valuti i nepoštene ugovorne odredbe donesene u predmetima C26/13 od 30.04.2014.g., presude u spojenim predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 od 21.
12.2016.g., C-186/16, C-51/17, C-126/17, C-119/17, C-118/17 od 14. ožujka 2019.g. i druge…,
– uvažavajući dosadašnju praksu hrvatskih sudova osobito odluke donesene u kolektivnom
sporu za zaštitu potrošača u kojem su tuženici 8 hrvatskih banaka i to slijedeće odluke: presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.: P-1401/12 od 4.07.2013.g., odluke Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske posl.br.: Pž-7129/13 od 13.06.2014.g. i posl.br.: Pž-6632/2017 od
14. 06. 2018.g., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.: Revt-249/14 od 9.04.
2015.g., posl.br.: Rev-2245/2017 od 20.03.2018.g. i Rev-2868/2018 od 12.02.2019.g., odluke
Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br.: U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III-2605/2015 od 13.12.
2016.g. u kojim odlukama je utvrđeno da su 7, odnosno 8 hrvatskih banaka počinile povredu
kolektivnih interesa i prava potrošača/dužnika koristeći u ugovorima ništetne i nepoštene
ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana
glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora
tužene banke kao trgovci nisu potrošače/dužnike u cijelosti informirale o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom
pregovora u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno odredbama tada važećeg Zakona
o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 96/03) i to člancima 81., 82, i 90., te odredbama kasnije
važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09,
133/09) i to člancima 96. I 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – ZOO/91), te Zakona o
obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – ZOO/05), te
da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača/dužnika/korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna
stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s
jednostranom odukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora i
u vrijeme zaključenja banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači/dužnici nisu
pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih
parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je za
posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na
jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača/dužnika pa su i na taj način
banke postupale suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine
br.: 96/03) i to člancima 81., 82, i 90., te odredbama kasnije važećeg Zakona o zaštiti potrošača
(Narodne novine br.: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. I 97., te
suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 111/93,
3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – ZOO/91), te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine
broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – ZOO/05,
– uvažavajući činjenicu da je nakon sklapanja spornih ugovora indeksiranih u valuti švicarski
franak došlo do znatne fluktuacije/promjene i povećanja tečaja švicarskog franka, te jednostrane
promjene odnosno povećanja ugovorene kamatne stope, što je za korisnike kredita kao
potrošače imalo za posljedicu znatno nominalno povećanje mjesečnih anuiteti/obroka za otplatu
ugovorenih kredita suprotno prvobitnim otplatnim planovima, a što je predstavljalo
nepredvidivo financijsko opterećenje za potrošače korisnike kredita i njihove obitelji,
– uzimajući u obzir činjenicu da je u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 01.01.2004..godine do
31.12.2008. godine 8 (slovima:osam) najvećih hrvatskih banka i neka leasing društva, sklapala
veliki broj ugovora o kreditu indeksiranih u valuti švicarski franak CHF, te da se sporni ugovori
imaju izravne posljedice na život 125.000 hrvatskih obitelji,
– da su prethodno opisanim ugovorima o kreditima indeksiranim u valuti švicarski franak
narušeni gospodarski napredak i socijalno blagostanje hrvatskih građana, obzirom da je
posljedično zbog toga došlo do osiromašenja građana, ugrožavanja temelja njihove
egzistencije, zbog čega su građani došli u položaj financijske prezaduženosti i financijskog,
dužničkog ropstva u odnosu na banke, što se direktno odražava na hrvatskog gospodarstvo
obzirom na slabljenje potrošnje i manjak novčanih sredstva koja bi ubrzala gospodarski rast u
Republici Hrvatskoj,
– da su korisnici kredita bili prinuđeni pokrenuti pojedinačne parnične postupke radi utvrđenja
ništetnih ugovora o kreditu vezanih uz CHF valutu ili/i utvrđenja ništetnih i nepoštenih
odredaba i zatražiti povrat preplaćenog iznosa bankama s osnova ništetnih odredaba ugovora,
obzirom da su banke odbijale prije pokretanja parničnih postupaka mimo suda izvršiti povrat
preplaćenih iznosa,
– uvažavajući činjenicu da je Zakonom o obveznim odnosima propisano da su predmet i cijena
bitni sastojci ugovora i da je posljedica apsolutne ništetnosti ugovora da svaka strana treba
vratiti drugoj ono što je primila/stekla temeljem takvog ništetnog ugovora,
– uzimajući u obzir dosadašnja zakonska rješenja Zakon o potrošačkom kreditiranju (od 2009.
god – 8 izmjena i dopuna), Zakon o zaštiti potrošača (od 2014. god – 3 izmjene) kojima
korisnici kredita kao potrošači/dužnici nisu bili u cijelosti obeštećeni, odnosno temeljem kojih
nisu ostavarili svoje pravo na punu restituciju,
-uzimajući u obzir da Republika Hrvatska ima legitimni cilj zaštiti sve niže navede osobe u čl.1.
i čl. 2. ovog Zakona od posljedica ništetnih odredaba ugovora iz ovog zakona i način restitucije
isplaćenih iznosa temeljem takvih ništetnih ugovora.
sve kako bi se korisnicima kredita kao dužnicima osigurala adekvatna i djelotvorna
pravna zaštita, te omogućila puna restitucija (naknada) onoga što su za vrijeme trajanja ugovora
sklopljenih s bankama i drugim pravnim subjektima kao kreditorima koji su u sebi sadržavali
nepoštene odredbe koje se odnose na predmet i cijenu
Hrvatski Sabor donosi ovaj Zakon.
Predmet Zakona

Članak 1.

(1) Ovaj Zakon se primjenjuje na ugovore o kreditima, odnosno druge ugovore definirane u čl.
2. Ovog Zakona, kojima je glavnica vezana uz švicarski franak, sklopljene između dužnika i
vjerovnika u Republici Hrvatskoj, uključujući i sve ugovore o kreditu definirane u čl.2. ovog
Zakona koji su u međuvremenu otkazani, raskinuti, izmijenjeni i dopunjeni Aneksom ili
Dodatkom, ili u svezi kojih je sklopljena nagodba i dr., osim na ugovore koje je kao dužnik
sklopila:
– Republika Hrvatska ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave,
– pravna osoba kojoj je na dan sklapanja ugovora vlasnik ili pretežit vlasnik Republika Hrvatska
ili jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave,
– pravna osoba koja je na dan sklapanja ugovora proračunski ili izvanproračunski korisnik
državnog proračuna ili proračuna jedinica područne (regionalne) ili lokalne samouprave
(2) Ovaj Zakon se primjenjuje i na druge pravne poslove sklopljene u Republici Hrvatskoj
između dužnika i vjerovnika koji su nastali kao posljedica ili se temelje na ugovoru o kreditu
kojim je glavnica vezana uz švicarski franak iz stavka 1. ovoga članka.
Značenje izraza

Članak 2.

U smislu ovoga Zakona izraz:
– „dužnik“ označava fizičku osobu u smislu pojma „potrošač“ iz čl.2.t. b. Direktive Vijeća
13/93/EEZ od 5.travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili pravnu
osobu kojoj je ugovorom o kreditu, odobren kredit u kojem je glavnica vezana uz švicarski
franak (korisnik kredita), odnosno osobu koja je u korist osobe kojoj je odobren kredit (korisnik
kredita) sudjelovala kao sudužnik, založni dužnik, založni sudužnik ili jamac, te njihove pravne
slijednike
– „vjerovnik“ označava pravnu ili fizičku osobu koja je ugovorom o kreditu ili drugim
ugovorom naznačenim u ovom članku 2. treća alineja, dužniku (korisniku kredita), odobrila
kredit kojim je glavnica vezana uz švicarski franak
– „ugovor o kreditu kojem je glavnica vezana uz švicarski franak“ označava ugovor o kreditu,
ugovor o zajmu, ugovor o leasingu… ili drugi ugovor kojim je vjerovnik odobrio dužniku
određeni iznos novčanih sredstava a u kojem je glavnica vezana uz švicarski franak, a dužnik
se obvezao plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako
je ugovoreno sve u protuvrijednosti tečaja švicarskog franka, uključujući i sve ugovore o kreditu
kojima je prvobitno glavnica vezana uz švicarski franak (CHF), koji su u međuvremenu,
naknadno otkazani, raskinuti, izmijenjeni i dopunjeni Aneksom ili Dodatkom ili svezi kojih je
sklopljena nagodba prije donošenja ovog zakona i dr.,
– “puna restitucija” je vraćanje cjelokupnog iznosa uplaćenog od strane dužnika po osnovu
ništetnog ugovora uz pripadajuće zatezne kamate tekuće od uplate svakog pojedinog iznosa do
povrata, odnosno restitucije.
Ništetnost ugovora o kreditu

Članak 3.

(1) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnom propisima ili moralu društva
ništetan je. Ugovori o kreditu kojem je glavnica vezana uz švicarski franak sklopljeni između
dužnika i vjerovnika su ništetni u cijelosti, jer su protivni prisilnim propisima i moralu
društva,iz razloga što ugovaratelj kao korisnik kredita i slabija ugovorna strana u trenutku
sklapanja ugovora ne zna ili ne može znati kolika je konačna i krajnja cijena koju plaća za
korištenje kredita.
(2) Ništetnost se može isticati u odnosu na sve ugovore koji sadrže nepoštenu odredbu kojom
je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF) i/ili ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu,
uključujući i sve ugovore o kreditu kojima je prvobitno glavnica vezana uz švicarski franak
(CHF), a koji su naknadno otkazani, raskinuti, izmijenjeni i dopunjeni Aneksom ili Dodatkom
ili u svezi kojih je sklopljena nagodba prije donošenja ovog zakona i dr.,
(3) Smatra se da odredbe ugovora iz čl.1. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i
odredbe kojima se glavnica, iznos kredita veže uz švicarski franak, predstavljaju bitne odredbe
ugovora bez kojih ugovor ne može opstati, pa takvo ugovaranje ima za posljedicu ništetnost
ugovora u cijelosti.
Članak 4.
(1) Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na ništetnost se može pozivati svaka
zainteresirana osoba.
(2) Pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, neovisno kada je ugovor sklopljen, odnosno kada
je pravni odnos nastao, niti da li je ugovorni odnos u trajanju ili je završen, uključujući i sve
ugovore o kreditu kojima je prvobitno glavnica vezana uz švicarski franak (CHF), a koji su
naknadno otkazani, raskinuti, izmijenjeni i dopunjeni Aneksom ili Dodatkom ili svezi kojih je
sklopljena nagodba prije donošenja ovog zakona i dr.
(3) Nakon pravomoćnog utvrđenja ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti
drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora temeljem pravila o stjecanju bez osnove
s tim da zastara potraživanja tog zahtjeva prema pravilima o stjecanju bez osnove sukladno
odredbama Zakona o obveznim odnosima, počinje teći od dana pravomoćnosti odluke,
odnosno od dana stupanja na snagu ovog zakona.
(4) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju
za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao
znati za postojanje uzroka ništetnosti, te je dužan stečeno bez osnove vratiti zajedno sa
zakonskim zateznim kamatema tekućim od svake pojedine uplate pa do isplate.
(5) Krivnja ugovaratelja se presumira u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed
otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremio i predložio vjerovnik kao jedna
ugovorna strana .
(6) Ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, te ne može
konvalidirati konverzijom u drugi ugovor, odnosno sklapanjem dodatka ili aneksa tom
ništetnom ugovoru, obzirom na okolnosti iz čl. 3. ovog zakona, odnosno obzirom da je riječ o
odredbama koje predstavljaju bitne odredbe ugovora (glavni predmet ugovora) bez kojih
održavanje ugovora na snazi nije pravno moguće što za posljedicu ima ništetnost cijelog
ugovora o kreditu.
Ništetnost drugih pravnih poslova
Članak 5.
(1) Javnobilježnički akt sklopljen na osnovi ili u vezi s ništetnim ugovorom iz članka 3. ovoga
Zakona je ništetan.
(2) Ništetan je upis založnog prava u korist vjerovnika kao sredstva osiguranja povrata kredita,
koji je izvršen temeljem ništetnog ugovora iz članka 3. ovoga Zakona
(3) Ništetne su ovršne i vjerodostojne isprave izdane u korist vjerovnika kao sredstva osiguranja
povrata kredita koji je u vezi s ništetnim ugovorom iz članka 3. ovoga Zakona
(4) U slučaju da je u korist vjerovnika upisano založno pravo na nekretnini dužnika, vjerovnik
je dužan izdati dužniku brisovno očitovanje podobno za brisanje predmetnog založnog prava u
rokovima u kojima je prema odredbama ovog Zakona propisano da je vjerovnik dužan izvršiti
punu restituciju dužniku.
Način isticanja ništetnosti
Članak 6.
(1) Dužnici (korisnici kredita) i sve osobe iz čl. 2. alineja 1. – ništetnost ugovora mogu istaknuti
na jedan od niže, primjerično navedenih načina:
– pokretanjem parničnog postupaka pred općinskim sudom, po izboru dužnika, protiv kreditora
radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu sa zahtjevom za potpunom restitucijom,
– pisanim zahtjevom upućenim vjerovniku sa zahtjevom za utvrđenjem ništetnosti ugovora u
cijelosti i zahtjevom za punom restitucijom (isplatom) u prilogu kojeg treba priložit i izračun
iznosa koji vjerovnik treba vratiti dužniku temeljem ovog zahtjeva i koji izračun je sastavljen
od stalnog sudskog vještaka za financije na temelju njegovog nalaza i mišljenja,
– u već pokrenutom parničnom postupku pred nadležnim sudom preinakom tužbenog zahtjeva
na utvrđenje ništetnosti ugovora iz čl.1 u cijelosti i zahtjevom za punom restitucijom (isplatom)
u prilogu kojeg treba priložit i izračun iznosa koji vjerovnik treba vratiti dužniku temeljem ovog
zahtjeva i koji izračun je sastavljen od stalnog sudskog vještaka za financije na temelju
njegovog nalaza i mišljenja, a što se ima smatrati preinakom tužbenog zahtjeva sukladno
odredbama iz čl. 191.st. 2. Zakona o parničnom postupku – preinaka zbog okolnosti nastalih
nakon podnošenja tužbe i ista se stoga može isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka,
– ako je u već pokrenutom parničnom postupku pred nadležnim sudom dužnik kao tužitelj
postavio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora iz čl. 1. u cijelosti i zahtjev za punom
restitucijom, sud će na prijedlog dužnika kao tužitelja odrediti financijsko vještačenje kojim će
biti utvrđen puni iznos koji parnične stranke trebaju jedna drugoj vratiti, ako financijsko
vještačenje na tu okolnost već nije provedeno u predmetnom parničnom postupku, odnosno po
potrebi će zatražiti dopunu vještačenja po službenoj dužnosti na teret vjerovnika, te u roku od
devedeset dana od dana dostavljanja financijskog vještačenja donijeti odluku bez provođenja
daljnjih dokaza.
– na drugi primjeren način po izboru dužnika,
(2) U slučaju da dužnik po svojem izboru istakne nišetnost ugovora na način iz stavka 1. alineja
2. ovog članka, vjerovnik je dužan izvršiti isplatu izračuna preplaćenog iznosa izračunatom po
stalnom sudskom vještaku za financije, najkasnije u roku od devedeset dana o čemu će
vjerovnik i dužnik sastaviti relevantne pravne akte obvezujuće za obje ugovorne strane, osim
ako dužnik u svom zahtjevu iskoristivši svoje pravo izbora povoljnijeg za dužnika i postavi
zahtjev sukladno čl.7.ovog Zakona.
(3) Ako je dužnik postavio zahtjev iz čl. 7. ovog Zakona, vjerovnik je dužan pristupiti sklapanju
novog ugovora o kreditu najkasnije u roku od devedeset dana uvažavajući načelo uspostave
ravnoteže među strankama i činjenicu da je dužnik slabija ugovorna strana. Prilikom sklapanja
Dodatka/Aneksa ugovoru o kreditu ili novog ugovora sukladno odredbama ovog članka,
vjerovnik je dužan utvrditi iznos ukupnog dugovanja prema nalazu i mišljenja stalnog sudskog
vještaka za financije dostavljenog od strane dužnika, s kojim dužnik mora biti suglasan i dati
za isti izričitu pisanu suglasnost, te za iznos utvrđen u nalazu i mišljenju stalnog sudskog
vještaka dostavljenog od strane dužnika, umanjiti ukupni iznos dugovanja dužnika temeljem u
kojem će koristi poštene ugovorne odredbe. Sve troškove sklapanja ovjere,
potvrde/solemnizacije kod javnog bilježnika i dr. snosi vjerovnik u cijelosti.
Članak 7.
(1) Dužnik koji se s vjerovnikom nalazi u ugovornom odnosu temeljem ugovora o kreditu iz čl.
1. ovog Zakona ili je temeljem odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju sklopio
Dodatak/Aneks ugovoru o kreditu ili novi ugovor o kreditu, može po svom izboru, a temeljem
nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, odabrati ostati u ugovornom odnosu s
vjerovnikom i u tom slučaju će o tome obavijestiti vjerovnika pisanim zahtjevom da namjerava
ostati u ugovornom odnosu s vjerovnikom i da stavlja zahtjevom za punom restitucijom
(isplatom) na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i da isti stavlja u
prijeboj s potraživanjem vjerovnika prema dužniku.
(2) Zahtjev iz prethodnog stavka 1. ovog članka mora biti podnesen vjerovniku najkasnije u
roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(3) Vjerovnik je dužan postupiti po zahtjevu dužnika najkasnije u roku od devedeset dana od
dana podnošenja predmetnog pisanog zahtjeva, te u tom roku ponuditi sklapanje
Dodatka/Aneksa ugovora o kreditu ili novog ugovora i izvršiti prijeboj međusobnih
potraživanja utemeljen na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije po izboru
dužnika, a kako je prethodno navedeno u stavku 1.ovog članka.
Procesne odredbe
Članak 8.
(1) U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona, a osobito pri određivanju
rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja sporova.
(2) U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona rok za odgovor na tužbu je
osam dana.
(3) U sporovima pokrenutim temeljem ovog zakona koje pokreće dužnik, ako zakonom nije
određen kraći rok, ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana
primitka odgovora na tužbu.
(4) U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona postupak pred prvostupanjskim
sudom mora se okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe.
(5) U postupku u parnicama pokrenutim temeljem ovog zakona drugostupanjski je sud dužan
donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od devedeset
dana od dana primitka žalbe.
(6) Ukoliko prvostupanjski, odnosno drugostupanjski sud nije završio postupak i donio odluku
u rokovima propisanim ovim Zakonom bez krivnje tužitelja, tužitelj ima pravo odmah po
proteku ovim zakonom propisanih rokova, postaviti zahtjev zbog povrede prava na suđenje u
razumom roku.
Postupci u tijeku
Članak 9.
(1) U postupku u parnicama pokrenutim prije stupanja na snagu ovog Zakona postupak pred
prvostupanjskim sudom mora se na izričit zahtjev tužitelja vratiti u fazu prethodnog postupka
radi objektivne preinake tužbenog zahtjeva u skladu sa pravom tužitelja na postavljanje zahtjeva
za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora i zahtjevom za potpunu restituciju temeljem ovog
zakona.
(2) Zahtjev za vraćanje postupka u fazu prethodnog postupka tužitelj mora postaviti u roku od
jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, a tuženik kao vjerovnik nema pravo
isticanja prigovora na objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva izvršenu u smislu ovog članka,
uzimajući u obzir činjenicu da je isti kao vjerovnik kriv što je u ugovorima koristio nepoštene
ugovorne odredbe, odnosno postupao protivno prisilnim propisima i moralu društva.
(3) U parnicama koje se nalaze u žalbenom postupku pred drugostupanjskim sudom pa žalbi
tužitelja kojem je odbijen zahtjev za ništetnost cijelog ugovora, drugostupanjski sud će po
službenoj dužnosti pazeći na ništetnost ugovora, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti
pravostupanjskom sudu na ponovno postupanje sukladno odredbama ovog Zakona i to
najkasnije 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Pravomoćno okončani postupci
Članak 10.
(1) U postupku u parnicama radi proglašenja ništetnosti ugovora pravomoćno okončanim prije
stupanja na snagu ovog zakona, a koje su dovršene donošenjem negativne presude za tužitelja,
odnosno odbacivanjem ili odbijanjem tužbenog zahtjeva, tužitelj ima pravo u roku od jedne
godine od dana stupanja na snagu ovog zakona postaviti prijedlog za ponavljanje postupka pred
prvostupanjskim sudom.
(2) Prilikom ponavljanja postupka sud će postupati sukladno odredbama ovog Zakona i Zakona
o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001.,
117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008., 123/2008.,
57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014.).“
Obustava ovrhe
Članak 11.
Po pravomoćnosti presude o utvrđenju ništetnosti ugovora o kreditu, ovršni postupak pokrenut
protiv dužnika pred sudom ili pred Financijskom agencijom obustavlja se na prijedlog dužnika.
Zaštita od ovrhe
Članak 12.
(1) Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu kojem je glavnica vezana uz švicarski
franak, u smislu ovog Zakona, vodi ovršni postupak protiv dužnika koji je podignuo tužbu radi
utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu ili utvrđenja ništetnosti pojedinih nepoštenih odredaba
ugovora, sud će, na prijedlog dužnika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka
radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugim zakonima propisanih pretpostavki o
odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka ovrhovoditelj ne može uvjetovati odgodu ovrhe davanjem
jamčevine.
(3) Prijedlog za odgodu ovrhe dužnik kao ovršenik može zatražiti neovisno o tome je li podnio
prijedlog za odgodu ovrhe u ovršnom postupku koji je u tijeku na dan stupanja na snagu ovog
Zakona.
(4) Sud je dužan donijeti rješenje o odgodi ovrhe u roku petnaest dana od dana zaprimanja
prijedloga dužnika za odgodom ovrhe, u smislu ovog Zakona.
Članak 13.
(1) U slučaju da je prije donošenja ovog Zakona došlo do prodaje nekretnine dužnika, po
prijedlogu dužnika koji je pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ništetnosti ugovora o
kreditu, odnosno proglašenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora koje čine bitne sastojke
ugovora, sud mora donijeti rješenje o odgodi ovrhe i deložacije iz prodane nekretnine do
pravomočnog okončanja parničnog postupka za utvrđenje ništetnosti, odnosno djelomične
ništetnosti ugovora, u roku od osam dana od dana zaprimanja zahtjeva za odgodom ovrhe, ne
ispitujući pri tome drugim zakonima propisane pretpostavke za odgodu ovrhe.
(2) U roku od osam dana kada presuda o proglašenju ništetnosti ugovora postane pravomoćna,
sud će po službenoj dužnosti, najkasnije u roku od 8 dana od dana primitka pravomoćne odluke
ili drugog relevantnog pravnog akta o ništetnosti ugovora, donijeti Rješenje o ukidanju rješenja
o dosudi nekretnine vjerovniku, odnosno drugo relevantno rješenje kojim će se omogućiti
povrat prava vlasništva nekretnine koja je oduzeta dužniku u ovršnom postupku za slučaj da je
nekretnina i dalje u vlasništvu vjerovnika, te po potrebi i rješenje o obustavi ovršnog postupka.
(3) Ukoliko je nekretnina u ovršnom postupku prodana trećoj osobi koja nije znala niti je mogla
znati da se vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora, vjerovnik je dužan vratiti dužniku
cjelokupni iznos tržišne vrijednosti nekretnine na dan pravomoćnosti presude za ništetnost
ugovora o kreditu, umanjen za iznos eventualnog dugovanja prema vjerovniku, koji se odnosi
na preostalu razliku iznosa koji je dužnik do dana donošenja presude od vjerovnika primio, i
iznosa koji je vratio vjerovniku.
(4) Tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se u parničnom postupku pokrenutim od strane
dužnika protiv vjerovnika, radi isplate razlike vrijednosti nekretnine prodane u ovršnom
postupku proizašlom iz ništetnog ugovora, a teret troškova procjene snosi vjerovnik kao
nesavjesna ugovorna strana koja je kriva za sklapanje ništenog ugovora.
(5) Sud će neovisno o izvršenoj uplati predujma od strane vjerovnika, a na teret vjerovnika,
provesti vještačenje radi procjene nekretnine.
(6) Postupak radi isplate razlike vrijednosti nekretnine mora biti pravomoćno dovršen u roku
jedne godine od podnošenja tužbe.
(7) Dužnik koji pokreće parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu u smislu
članka 3. ovog Zakona, odnosno bilo koji postupak predviđen ovim Zakonom oslobođen je
plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbama ovog zakona i isti nije dužan podnijeti zahtjev
za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi sukladno posebnim propisima.
Posljedice ništetnosti
Članak 14.
(1) Svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju ništetnog
ugovora, a vjerovnik je dužan omogućiti dužniku punu restituciju na način predviđen u
prethodnim člancima ovog Zakona, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno
protivi vraćanju, treba se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme
donošenja sudske odluke.
(2) Vjerovnik, kao nepoštena ugovorna strana koja je u svoje tipizirane obrasce ugovora o
kreditu stavljala nepoštene ugovorne odredbe, ima pravo samo na povrat glavnice isplaćene
dužniku po osnovi ništetnog ugovora, bez prava na povrat zateznih kamata zbog činjenice
nesavjesnosti u postupanju.
Članak 15.
(1) Nadzor nad primjenom ovog Zakona provodi Državni inspektorat i Ministarstvo financija u
okviru svoje nadležnosti.
Prekršajne odredbe
Članak 16.
(1) Novčanom kaznom koja će biti određena u iznosu od minimalno 5% do maksimalno 10 %
ostvarene dobiti u prethodnoj poslovnoj godini kaznit će se za prekršaj vjerovnik pravna osoba
iz čl. 2. alineja 2.ovog Zakona:
– ako u roku od 90 (devedeset) dana ne postupi po zahtjevu koji je dužnik prema vjerovniku
postavio sukladno odredbama iz članka 5. stavak 1., alineja 1.i u roku od 90 (devedeset) dana
od dana podnošenja zahtjeva dužnika ne isplati dužniku puni iznos prema priloženom izračunu
stalnog sudskog vještaka za financije koji iznos vjerovnik treba vratiti dužniku,
-ako u roku od 90 (devedeset) dana ne postupi po zahtjevu dužnika koji zahtjev je dužnik podnio
sukladno odredbama iz čl.6.ovog Zakona i ne sklopi u roku od 90 (devedeset) dana od dana
podnošenja zahtjeva dužnika iz čl. 6. ovog Zakona novi Dodatak/Aneks Ugovoru ili novi
ugovor sukladno odredbama ovog Zakona i ne izvrši prijeboj međusobnih potraživanja
utemeljen na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije po izboru dužnika koji
nalaz i mišljenje je priložen zahtjevu dužnika,
(3) Novčanom kaznom od 100.000 kn do 500.000 kn kaznit će se za počinjeni prekršaj iz stavka
2. ovog članka i odgovorna osoba kod vjerovnika pravne osobe.
(4) Ovlašteni tužitelj za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz ovo članka u smislu
odredaba Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) jesu
nadzorna tijela iz čl. 14. ovog Zakona i dužnik kao oštećenik.
(5) Ako vjerovnik pravna osoba počini prekršaj iz ovog članka, dužnik kao oštećenik i ovlašteni
tužitelj iz prethodnog stavka ovog članka, može temeljem odredaba ovog Zakona izravno
podnijeti prekršajnu prijavu nadležnom općinskom sudu za prekršaje.
(6) Pored novčane kazne vjerovniku pravnoj osobi stavka 1.ovog članka i novčane kazne
odgovornoj osobi kod vjerovnika iz stavka 2. ovog članka, za prekršaje iz ovog članka sud može
izreći vjerovniku pravnoj osobi i zaštitnu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti do 30 (trideset)
dana.
(7) U slučaju da vjerovnik ponovi isti prekršaj iz stavka 1. ovog članka unutar 6 (šest) mjeseci
u odnosu na jednog dužnika više od 10 puta uzastopno ili ponovi isti prekršaj iz ovog članka u
odnosu na više od 10 različitih dužnika, nadležni sud će izreći vjerovniku zaštitnu mjeru
zabrane obavljanja djelatnosti u trajanju od 30 (trideset) do 90 (devedeset) dana za svaki
pojedinačni prekršaj koji premašuje zbirno 10 počinjenih prekršaja.
(8) Evidenciju o ponavljanju prekršaja iz ovog članka vodi Ministarstvo financija i nadležni
sud, a nadležni sud će utvrditi po službenoj dužnosti uvidom u evidenciju predmeta ili na
prijedlog dužnika ili Ministarstva financija.
Članak 17.
(1 ) Nadležni sud za prekršaje iz prethodnog članka ovog Zakona dužan je svaku odluku u
odnosu na vjerovnika dostavljati Ministarstvu financija i Državnom inspektoratu.
(2) Ministarstvo financija i Državni inspektorat će sukladno odredbama ovog Zakona voditi
posebnu evidenciju o prekršajima temeljem odredaba.
Članak 18.
(1) Za ništetne ugovore u smislu ovoga Zakona, isključivo je mjerodavno pravo Republike
Hrvatske, a sud će po tužbi za utvrđenje ništetnosti ugovora, ne ispitujući postojanje drugim
zakonima propisanih pretpostavki primijeniti ovaj Zakon.
(2) Ovaj Zakon je lex specialis i lex posterior u odnosu na Zakon o potrošačkom kreditiranju
(NN75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16), Zakon o parničnom postupku
(NN 53/19, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13,
89/14), Ovršni zakon (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), te Zakon o sudskim pristojbama, te
stoga ima prednost u primjeni u odnosu na iste.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 19.
Ovaj Zakon ne utječe na dužnikova prava propisana posebnim zakonima ako su ona za njega
povoljnija.
Članak 20.
(1) Ugovori o kreditu kojem je glavnica vezana uz švicarski franak u smislu ovoga Zakona
sklopljeni do dana stupanja na snagu ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj između dužnika i
vjerovnika ništetni su od trenutka njihova sklapanja s posljedicama iz članka čl. 3., čl. 4. i 14.
ovoga Zakona.
Članak 21.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u „Narodnim novinama“.

Podijeli