Na sjednici Vrhovnog suda koju su prevareni CHF dužnici toliko dugo čekali, razmatrana su tri pravna shvaćanja, koja su trebala da bi bila usvojena dobiti minimalno 12 glasova sudaca.
Iako zakon jasno govori da nešto što je u početku bilo ništetno, ne može nikakvom kasnijom činidbom biti valjano, osim ako se klijenti dobrovoljno ne odreknu ništetnosti ugovora, a to nisu mogli napraviti jer u trenutku konverzije nisu ni znali da su ugovori ništetni jer su ih svi obmanjivali da su CHF ugovori valjani, Vrhovni sud je kod dugoočekivane presude o kreditima u švicarskim francima priklonio rješenju po kojemu dužnici imaju pravo na zatezne kamate na iznos preplaćenih kredita, ali ne i na ništetnost konvertiranih CHF ugovora što je protivno hrvatskom i EU zakonodavstvu.
Svi znamo da smo među najkorumpiranijim zemljama u EU, pa neka netko onda objasni građanima ove zemlje da ovo nije najočitiji primjer korupcije hrvatskog pravosuđa jer nema logičnog i pravnog objašnjenja za ovakvu kriminalnu odluku sudaca Vrhovnog suda.
Zašto nisu javno objavljena imena sudaca koji imaju račune u tuženim bankama, koji imaju poslovnu suradnju s tuženim bankama, koji imaju povlaštene kredite u tuženim bankama ili bilo kakav drugi interes zbog kojeg bi trebali biti izuzeti iz ovog procesa?
Građanima još preostaje samo nada da će USTAVNI SUD poništiti ovakvu sramotnu odluku Vrhovnog suda koja amnestira banke za najveću pljačku u povijesti Hrvatske, ali to znači još najmanje godinu dana čekanja, ako ne i više, a kako stvari stoje, zapravo sve dok cijeli proces ne ode u zastaru ili dok oštečeni klijenti banaka ne napuste ovaj svijet.
Autor: Josip Novosel