U svoje 23 godine, shvatila sam jako dobro jednu stvar. Ta je da nitko ne voli da mu se nameće nešto protiv njegove volje i suprotno njegovim uvjerenjima, a rekla bih najviše kada je riječ o hrani i nekim tako manjim izborima koji se tiču pojedinca. Čak se dio mene kada čuje riječ “moraš” odmah pobuni, ego se probudi i uzvraća udarcem kako on ništa ne mora. I to je točno, zaista je tako. Živimo u slobodnoj zemlji gdje svatko ima pravo izbora, isto tako i pravo iznošenja osjećaja koji se mogu dati na vidjelo čitavom svijetu zahvaljujući internetu, društvenim mrežama i njihovoj rasprostranjenosti. U zadnjih par godina smo baš zbog interneta više nego ikada bombardirani sa svih strana o tome koliko je nešto štetno ili dobro za nas. Što je najgore, teorije se mijenjaju iz godine u godinu, a ima ih milijun.
Nekad davno, ono što je bilo super za ljudsko zdravlje, danas je otrov i obrnuto. Čovjek dođe u situaciju da više ne zna u što bi vjerovao, čime bi se hranio, na kakvoj dijeti bio… Istina je da nešto što odgovara grupi od deset ljudi, jedanaestom čovjeku neće pasati. Svatko od nas je individua za sebe i u moru tih opcija i teorija moramo izabrati neku koja će nama najviše odgovarati. Kako do toga doći? Voljom, eksperimentiranjem, istraživanjem, a najbitnije od svega edukacijom i slušanjem svoga tijela. Sada možete reći: “Pa dobro,ako je zbilja riječ o tome kako moram slušati svoje tijelo, onda u ovom trenutku mi tijelo govori da odem zapaliti tu cigaretu, u PMS-u sam i tijelo mi govori da moram pojesti tu čokoladicu, preumoran sam sada za odlazak u teretanu , tijelo mi govori da moram odmoriti.” To sve govori tijelo koje je naviknuto na takvo tretiranje. Iza toga stoje godine i godine krivih uvjerenja i učenja. Zaboravili smo slušati sebe i obračati pažnju na ono pravo i istinski što trebamo raditi. Ušli smo u kolotečinu indirektne diktature, stresa i dubokog nezadovoljstva i onda kada vam netko dođe i kaže kako biste trebali promijeniti prehranu, osjetite ogroman otpor jer je to jedna od stvari na koju netko drugi ne bi trebao imati utjecaj. Međutim, iza ovoga stoji puno više od prehrane. Jeste li znali da je hrana danas najveća ovisnost. Hranom najviše pokušavamo nahraniti svoje emocije, umjesto tijelo.
Oduzimamo si energiju koje ionako nema, dovodimo se do pretilosti, bolesti i tuge. I onda osjetite tu odbojnost prema ikome tko vam pokuša ukazati na zdraviju prehranu jer tko ima pravo vršiti bilo kakav pritisak na vaš izbor, a ne znate da su već davno izabrali za vas taj lijepo upakirani otrov. I onda sjednete pred televiziju, stavite ispred sebe hamburger iz Mc Donalds’a kojeg poslije zalijete colom i osjećate se presretno jer ste imali kontrolu nad tim kratkotrajnim zadovoljstvom koje vas nesvjesno ili svjesno čini nezadovoljnim. Istina je, nad puno stvari nemamo kontrolu. Većina nas putuje kroz ovaj život poput ovaca, ali najžalosnije je što uspijemo faliti na najbitnijem gdje imamo najviše izbora, a to je naš život.
Autorica: Petra Semeš – Rekao bi Josip: ”Ako si dobra za naslovnicu Vouge magazina, dobra si i za Flash.hr. Angažirao sam te da me počnu čitati i biljojedi.”
1
20
20
20
