Nemoralne ponude

Jesam li imala nenormalno nemoralnih ponuda u svom mladom životu?
O, da! Al nećemo lagat, samo dvije takve!

Jesam li ih bez razmišljanja odbila?
Da, i te!

Ajmo sad priznat je li mi bilo žao ikad?
Ne. Sprdamo se na račun toga i danas. Šta ti je 10 tisuća dolara kad imaš 20 i cijeli svijet je tvoj? NIŠTA.

Više mi žao zbog nekih kojima sam mukte dala, al to je sad već čak i davnijeh dana prežaljeno.

To je ta generacija. Nisu se davale za lovu. Davale su se mukte dušom i tilom i srcem i krivom. Al kako su uz to bile i zaljubljene, nije se moglo reć da su kurbetine.

U ono vrijeme nisu bile ni sponzoruše. Grub je to izraz. Nemojmo biti ljubomorni što su neki frajeri bili šire ruke nego naši. Još ako bi bili zgodni… pogotovo tada.

Ko plaća za ljubav i sex? Onaj koji to bez novca ne može dobiti. Današnji sponzori plaćaju sponzoruše lovom koja je oteta od njihovih kijenata, radnika, obitelji i sustava koji im je to omogućio. Nitko se ne ita lovom koju je mukotrpno zaradio.

Od mene nikad sponzoruše.

Sprdila me prije svega mater s „lošim“ odgojem.
Sprdio me moral o kojem su svi skloni razglabati, ali nitko moralan nije.
Sprdile su me, naposlijetku, i godine.

U situaciji di možeš dobit seks za par stoja, tržišna vrijednost pedesedtogodišnjakinje pada.
Značajno.
Koliko bi ja, meknimo, mogla dobiti? Za kafu i dnevnu spizu? Ajme, šta je volim učiniti od moje love….

(Posvećeno M. R. Vidim da je ispjeskarila zubalo od moje ovrhe za TV pretplatu. Nadam se da ipak ulaže i u kreme za koljena i probiotike…)