Matanićev je novi film, Zvizdan, u Cannesu odgledan uz ovacije, što nije ometeno ni neatraktivnim terminom nedjelje ujutro – dvorana u kojoj se prikazivao bila je dupkom puna. Na 68. Filmskom festivalu, u službenom programu Un Certain Regard kojemu je predsjednica žirija bila Isabella Rossellini, novi Matanićev dugometražni uradak ujedno je i naš prvi igrani dugometražni film uvršten u službeni program Cannesa od kada smo postali samostalna i neovisna država.
Nastao je u koprodukciji Kinorame, slovenske filmske kuće Gustav film i SEE Film Pro iz Srbije, uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra, Slovenskog filmskog centra, Viba Film Ljubljana, Filmskog centra Srbije i europskog fonda Eurimages. Glumačka postava sastavljena je od briljantnih Tihane Lazović i Gorana Markovića u glavnim ulogama, te već provjereno kvalitetnih glumaca Nives Ivanković, Dade Ćosića, Stipe Radoja, Trpimira Jurkića, Mire Banjac, Slavka Sobina, Lukrecije Tudor, Tare Rosandić i Ksenije Marinković.
Dalibor Matanić za Zvizdan potpisuje režiju i scenarij, a iza sebe ima radove poput Blagajnica hoće ići na more, Fine mrtve djevojke, 100 minuta slave, Volim te, Kino Lika, Majka asfalta, Ćaća, te Majstori, uz one kratkometražne.
Iako sam već u startu vrlo sklona kontroverznom i subverzivnom Matanovićevom radu i specifičnim atmosferama njegovih filmova, pa nisam uopće objektivna koliko bih trebala biti, čini mi se kako bi Zvizdan mogao postati moj novi najdraži Matanovićev film.
Okosnica filma je ljubavna priča koja obuhvaća tri desetljeća, smještena u dva susjedna sela koja, naravno, pate od vlastite povijesti, opterećena sukobima i netolerancijom. Ubrzo nakon prikazivanja u Cannesu, film je dobio pozitivne reakcije u stranim medijima. Vrlo zahvalne kritike donosi Variety.com koji tako hvali od glavnih glumaca koje opisuje kao posebno dobre u prenošenju napetosti i individualizaciji likova koje igraju, do vizualnog identiteta filma: snimka prekrasnog brežuljkastog krajolika prenosi osjećaj da bez obzira koliko ga ljudi unište prirodni svijet će ostati, prizivajući nas svojim vječnim spokojem.
Hollywoodreporter, primjerice, za Zvizdan / High sun piše kako film, kada je riječ o glavnim glumcima, iako su im priče i likovi različiti, u sva tri seta likova imaju vrhunske mlade glumce Gorana Markovića i Tihanu Lazović – ljubavnici koji su preživjeli rat povezuju priče mostom tjeskobe, krivnje i iskupljenja. Napisalo su kako Matanić posjeduje zrelost svojih likova i uz snimatelja Marka Brdara stvara netaknutu pozornicu, koja uz sva šumovita brda i hladnu, osvježavajuću vodu ostavlja dojam kako ima funkciju pročišćavanja. I možda najvažnije, potonji (H.reporter) su napisali i: „Još jednom, naturalistički nijansiranom radnjom stvaraju neizvjesnost oko ishoda i razvijaju suosjećanje za sve karaktere koji su, nažalost, zarobljeni u povijesti.“
Vjerujem kako naša laička filmska kritika nikada se ne bi uspjela odmaknuti od rečenice još jedan ratni film, pa su kritike poput ovih Varijety-a i Hoolywoodreportera zapravo vrlo osvježavajuće i podsjećaju nas što imamo u domovinici. A to ne znamo dok nas netko drugi ne upozori.
“Jako je lijepo među najutjecajnijim ljudima svjetskog filma vidjeti reakcije koje su bile krajnje emotivne, bilo je čak i suza među publikom, ljude je očito pogodio film.” bila je jedna je od prvih Matanićevih reakcija, prenijela je televizijska kuća RTL u vijestima.
Hrvatski audiovizualni centar radnju filma je opisao riječima: „Prva je ljubavna priča smještena u 1991. godinu – predratna previranja, prve barikade i napetost koja među selima doseže vrhunac, nisu dobro okruženje ni za kakvu ljubav, a kamoli za dvoje mladih iz dvaju susjednih sela. Deset godina kasnije, rat je već gotov, ali ne i zaboravljen – ožiljci još nisu zacijelili i naši se protagonisti moraju suočiti s njima. Treća priča smještena je u 2011. godinu – ni zla, ni napetosti, ni sumnje nisu nestale, ali čini se da je vrijeme za novi početak.“
Iako na prvu podsjeća na ono ah još jedan naš film ratne tematike ili ah još jedna ljubavna priča, već trailer i tarantinovski plakat za film govore da tomu nije tako. Užasno smo sretni i ponosni i čini nam se kako koračamo sigurnim korakom prema zasluženim međunarodnim priznanjima.
Autorica: Ana Maria Filipović Grčić