Ako nije Srbija, tko je zapravo počinio genocid u Hrvatskoj?

0
screenshot
screenshot

Hrvatska je 1999. tužila Srbiju ICJ-u za genocid nad Hrvatima u četiri ratne godine, a Srbija Hrvatsku 2010. za genocidnu kampanju protiv lokalnih Srba u akciji Oluja u ljeto 1995. godine.

Međunarodni sud u Haagu odbacio je tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid, kao i protutužbu Srbije protiv Hrvatske. Presudu je danas pročitao predsjednik ICJ-a Peter Tomka.

Zaključak suda je da su zločini protiv hrvatskog stanovništva počinjeni s namjerom da se etnički očiste područja koja su trebala ući u sastav srpske države, a ne s namjerom genocida. Za utvrđenje genocida potrebno je utvrditi i da su se zločini koji čine genocid dogodili, ali i postojanje namjere za počinjenje genocida. ICJ je također odbacio i srpsku protutužbu o genocidu počinjenom nad Srbima tijekom Oluje. Sud je utvrdio da su se zločini nad Srbima i njihovo zlostavljanje tijekom Oluje dogodili, ali nisu dosegnuli razmjere genocida.

Povjesničar Hrvoje Klasić u izjavi za tportal.hr ističe kako je hrvatski pravni tim otpočetka posve pogrešno postavio tužbu kad je odlučio tužiti Srbiju za nedjela iz 1991. godine. ‘To što je napravio hrvatski pravni tim ispalo je krajnje neozbiljno. Nevjerojatno je da nisu znali koju zemlju mogu tužiti’, upozorava Klasić. ‘Naš je pravni tim danas dobio nekoliko velikih packi; koristili su, kako smo čuli, neovjeren dokazni materijal, a gorak okus ostavlja saznanje da se Srbiju nije moglo tužiti za nedjela počinjena dok nije bila država Srbija. Pravni tim skupo je plaćen i takvu stvar morao je znati, a ovako je sve ispalo krajnje neozbiljno’, naglašava povjesničar Klasić.

Genocid je teško dokaziv i nije uopće trebalo podizati tužbu za genocid. Naši pravnici su to znali, ali ih boli birga jer su se milioni kuna poreznih obveznika slijevali u njihove i džepove stranih odvjetnika. Znali su da bez obzira na ishod suđenja ne mogu snositi nikakve posljedice.

No što je zapravo GENOCID?

Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, genocid kao kazneno djelo spada u kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom. NN br. 110, 1997, Članak 156

Tko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu, ili tko s istim ciljem počini neko od navedenih djela, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora.

Da bi se neka radnja podvela pod pojam genocida, nije dovoljno utvrditi da se radnja (recimo ubojstvo, pa i masovno) dogodilo. Definicija genocida (kao i svakog drugog kaznenog djela) podrazumijeva dokazivanje namjere (mens rea) koja u slučaju genocida ima posebnu kvalifikaciju. Za genocid nije dovoljna namjera potrebna za počinjenje bilo kojeg od akata (namjera za ubijanje, nanošenje ozljeda, itd.) već ti akti moraju biti praćeni posebnom namjerom za uništenjem dijela ili cijele jedne od četiri zaštićene grupe: nacionalne, etničke, vjerske ili rasne skupine. S obzirom da je zaštićeni objekt genocida grupa, a ne pojedinac, ubojstvo pojedinaca samo po sebi ne podrazumijeva genocid.

Primjerice, u slučaju masovnog ubojstva stanovnika koji pripadaju nekoj skupini učinjenog s namjerom etničkog čišćenja (ali ne i uništenja grupe) radit će se pravno o “običnom” zločinu protiv čovječnosti, a ne o genocidu. Takav je slučaj bio npr. kada su njemački okupacijski režimi na zaposjednutim područjima za Drugog svjetskog rata strijeljali 50 ili 100 talaca kao odmazdu za jednog ubijenog njemačkog vojnika.

Često je teško dokazati da li je u nekom štetnom djelu na račun neke skupine postojala namjera uništenja, no o genocidu se može govoriti samo ukoliko se postojanje namjere uništenja dokaže van razumne sumnje.

Ako nije Srbija, tko je onda zapravo počino genocid u Hrvatskoj?

Sud je jasno presudio da su JNA i Srbija činile ratne zločine na teritoriju Rh, ali da nisu počinili genocid. Prema ovoj definiciji genocida jasno je da su nad Hrvatima genocid isto tako mogli počiniti i članovi hrvatskog Sabora i HNB-a, ali ne samo da su ga počinili nego ga sustavno čine već 25 godina. Nazovimo to FINANCIJSKI GENOCID. Pretvorbom i privatizacijom, ukidanjem monetarnog suvereniteta, valutnim kaluzulama i kriminalnim zakonima doveli su ljude u tešku materijalnu situaciju. Mnogi su građani zbog gubitka radnih mejsta i neotplativih lihvarskih kredita počinili suicid, mnogi su se teško razboljeli, stotine tisuća Hrvata je napustilo domovinu, raspale su se mnoge obitelji, tisuće ljudi je završilo na ulici, a ostale taj scenarij tek očekuje.

Da tužimo državu za genocid? Genocid je teško dokazati. Jedino što nam preostaje su parlamentarni izbori na kojima možemo glasati svi za Živi zid i tako na puno jednostavniji i brži način riješiti probleme u kojima se nalazimo.

autor: Josip Novosel

Please follow and like us:
error1
fb-share-icon20
Tweet 20
fb-share-icon20