Bogoljub Kadijević zvan Tekut patološki je lažljivac. On toliko laže da više ni sam ne zna što je istina. Primjerice, kad upoznaje novu osobu predstavlja se lažnim imenom. Obično ženama kaže da se zove Robert ili Nikša, a ponekad i Damir. Muškarcima se predstavlja kao Zdenko zvan Zdena ili Nikola zvan Kolja. On je nezaposlen i živi od socijalne pomoći, hrani se u pučkoj kuhinji, spava po tramvajima, ponekad u prihvatilištu, žicari, krade, ponekad puši kurčeve bogatim pederima, ali guzice im nikad nije dao. To ne bi ni da mu daju sve zlato ovoga svijeta. Hrani se i po domjencima, a, pošto je pušenjem kuraca, što jako dobro radi, ušao u krug bogatih i slavnih dizajnera, ima mnogo lijepe odjeće i parfema. Na žalost para i krova nad glavom nema, jer ti koji su najbogatiji su obično i najškrtiji. A i on je bekrija, pa kad god dobije neku lovu spizdi je u dva dana. Jednom mu je jadan bogati peder dao pet tisuća kuna za pušenje, dva odjela i zlatni sat. Sve je spičkao u dva dana. Kad mu legnu pare, okupa se u javnom kupalištu, obuče najbolju robu, nju drži zaključanu na tajnom mjestu, ne smijem Vam odati gdje je to jer ni meni nije rekao, možda to mjesto ne postoji, pošto je on patološki lažljivac pa je to izmislio, ali očito je da postoji, jer negdje mora čuvati fina odjela. Tada se fino sredi, izađe van i lovi koke. Priča im priče kako je pun para, plati im večeru u najskupljem restoranu, noćenje u Sheretonu, vozaju se u taksiju, pokloni joj kakvu lijepu ogrlicu, i tada na tren i on pomisli da je sve to istina, da ima puno para, da je bogat. Na kraju krajeva, on ni ne laže. U tom je trenutku stvarno imao puno para, a on se drži one: u životu jedan dan, živio bih kao kralj. Vrhunski je glumac, a i lijep čovjek.
Priča kokicama da je predsjednik uprave vodovoda, član nadzornog odbora Ine, da u Švicarskoj ima tvornicu tranzistora, da ima svoje stado deva u Alžiru, da je kao mlad bio prvak Jugoslavije u šahu i tako dalje. Od muzike najviše voli slušati Betovena, ali laže da je fan narodnjaka. Da bi mogao uspješno lagati, sluša na silu turbo folk, makar mu to prži mozak, jer bi inače bio neuvjerljiv. Laže da je ćelav, a nije; ali da bi mogao lagati svako jutro mora izbrijavati glavu žiletom i laštiti je goveđim lojem. Ostavlja samo perec. To je jedan od rijetkih ljudi što želi biti ćelav i svima laže da je ćelav. Priča priče svima kako je od šoka koji je doživio nakon što mu je dijete poginulo u prometnoj nesreći (nikad nije imao djece) u jednoj noći posjedio i oćelavio. To naravno nije istina, glavu je izbrijao žiletom, a ostatak kose uredio da ide u obliku pereca i izbijelio je hidrogenom. On sad već misli da je on ćelav, makar nije, ali je, a izbrijavanje glave mu je postala takva rutina da više ni ne primjećuje da to radi. Najme, to radi u snu.
Toliko je izoštrio um i uvjerio sam sebe da više ni sam ne zna da nije ćelav i više nije svjestan da u snu izbrijava glavu. Isprva je bio svjestan svojih postupaka, ali namjerno je sam sebe oćelavio jer je negdje pročitao da su ljudi s visokim čelom inteligentniji od prosjeka, a s niskim čelom budale pošto majmuni imaju niska čela. Jasnom logikom stvari, zaključio je da ukoliko si ćelav imaš ultra visoko čelo pa je jasno da si po teoriji visokih čela automatski svrstan među svjetsku intelektualnu kremu. A i svaki put kad bi vidio Dragu Ćosića s njegovom biljar kugla glavom i u elegantnom odjelu pomislio je; da, taj čovjek gledatelju ulijeva sigurnost i djeluje ozbiljno, mudro i lukavo, što nije niti čudno pošto ima jako visoko čelo, zato je tako pametan.
No, sve je on to zaboravio, u kolopletu laganja svih i sebe, on je sad uvjeren da je ćelav, i ljut je zbog toga. Kupuje u apotekama razne ćelomore i utrljava ih u vlasište. Hm. Vlasište? Kako se nešto može zvati vlasište ako nema ni jedne vlasi? Da. Glupost. Utrljava ih u pistu za komarce, u biljar kuglu, ali ne pomaže. Od srama je počeo nositi tupe. Kupio je na hreliću rabljeni koji ništa ne valja pa mu svako malo ispadne. Prodao mu ga je jedan čiča što ga je našao u kontejneru dok je skupljao boce. Kad mu se nagne tupe izgleda kao idiot i svi mu se smiju. Tada on vadi nož iz džepa i urla sve ću vas pobiti govna jedna. Ma. Ne svađa se on ni sa kim, nit mu se iko smije, nit povlači nož na nekoga, ali je on sebe uvjerio da mu se svi smiju pa ga možete vidjeti na ulici kako urla na imaginarne ljude i prijeti im imaginarnim nožem. Nisu ga do sad nikad strpali u ludnicu jer se preko pederskih veza uvijek izvukao. No jednom prilikom je bio u zatvoru jer je zapalio knjižnicu u Utrinama. Tu mu veze nisu mogle pomoći. Odležo je godinu dana. Kazna je istina bila veća, ali je pušten ranije zbog ograničenih smještajnih kapaciteta i dobrog vladanja. I eto to je to. Čiča miča gotova je priča. Bili djed i baka, imali su baštu, a u bašti klupa, a na klupi četka, hoćeš ispošetka?….Ako hoćeš ispočetka, čitaj ponovo.
autor: Adagam Defonde
powered by: https://www.facebook.com/pages/Pet-Shop-Mačka/315267385342776?fref=ts
1
20
20
20
