Green River Holiday House – Mrežnica kakvu još niste doživjeli

Rekli bi Kinezi: ”I najduže putovanje započinje s prvim zaveslajem”, a ja ću reć: ”Bilo putovanje kratko ili dugačko, meni započinje s odlaskom u Carwiz po auto. Nabijem vas na veslanje :)”

Uzeo sam Kia-u Sportage 1.6 T-Gdi. Očekujem sad napad EKO aktivista: ”Đubre! Zagađuje planetu zemlju s tim benzincem i još se hvali!? Zašto nije uzeo auto na struju? How dare you!?”

Ja sam iz tradicionalne čučerske obitelji i kod nas se struja koristi jedino za toster, tv i još neke električne naprave za mučenje, ali nije sad ni vrijeme ni mjesto da opisujem što smo radili sestri kad je objavila da je bila u vezi s crnim Japancem.

Vratimo se mi na naše putovanje. Sunce je upeklo kao šupak nakon bakinog ljutog ajvara pa je Dragi Vođa odlučio odvesti ekipu na izlet na Mrežnicu (Petak – Subota – Nedjelja). Mogao sam ih voditi i na Hvar, ali ne treba pretjerivati ni u čemu pa tako ni u darežljivosti. Da se razumijemo, nismo išli na neku livadu sa šatorom k’0 Lidlići već u ”Green River Holiday House”, predivnu kuću s bazenom i privatnom plažom na Mrežnici i s još pregršt sadržaja koje ćete otkriti, ako pročitate ovu priču do kraja 🙂

Bacili smo se na brzinu u bazen i skoknuli do obližnjeg DP restorana na ranu večeru jer smo bili gladniji od one djece iz Zambije. Restoran se nalazi uz glavnu cestu, svega par minuta vožnje od kuće. Prije polaska sam morao fotkati Valentinu, ali da ne ispadne kao da pozira. Njezin pogled je bio tajanstven kao noćni ormarić 🙂

Vratimo se na restač. Naručio sam za predjelo tjesteninu s tartufima (tartufata) i biftekom, a moj kolega Indijac aka Raj je naručio pohane žablje krakove koji su bili puno bolje predjelo jer je tjestenina nažalost bila malo raskuhana. Kud nesreća uvijek na najćelavije među nama?

Raj je za glavno jelo uzeo biftek u zelenom papru s kroketima i iako je bilo zadovoljan, ovaj put je pobjedu odnjelo moje teleće pečenje s krumpirima koje se topilo u ustima kao kuglica albanskog sladoleda od 3 eura na ljetnoj žegi. Hrvatska – Indija: 1:1

Nikolina i Valentina su naručile za predjelo falafel, ali to nisam mogao objaviti. Na Mrežnici smo, a ne u Izraelu. Svetogrđe u mojim Gastro Snobovskim očima. Valjda me neće Centar Simon Wiesenthal optužiti sad za antisemitizam? Nikolina je naručila pastrvu na žaru koja je ovdje specijalitet, ali se požalila da nema okus kao da je sa žara, već više kao da je spravljena na tavi.

Valentina je uzela teleći odrezak u umaku od vrganja, ako se ne varam, ali je priznala da je moja teletina bolja od njezine. Misli svako, da je Gastro Snob biti lako. Muški dio ekipe je naručio bolju hranu, a i cugu jer su cure inzistirale na koktelima. Rekoh im: ”Niste na Manhattanu, već na Mrežnici!”, ali uzalud. Mogle su naručiti pivu kao sav pošten svijet. Naime, kokteli ovdje baš i nisu najbolji. Sve u svemu, bilo je solidno, najeli smo se, konobarica je bila ljubazna pa ćemo im morati dati još jednu priliku. PS: Raj je uzeo i jedno teleće pečenje TO GO za svoju ženu Jelenu, koja nam se pridružila kasnije te večeri. Ako to nije ljubav, onda ne znam što je.

Vratili smo se u našu rezidenciju umorni k’o Vilim Ribić od godina parazitiranja na čelu sindikata. Bilo je vrijeme za spavanje.

Inače, kuća ima tri spavaće sobe (Jedna s bračnim krevetom i jednu s dva odvojena kreveta na katu te jednu s bračnim krevetom u prizemlju). U dnevnom boravku na katu je još jedan kauč na razvlačenje, tako da ovdje komotno stane 8 ljudi.

Subotnje jutro smo dočekali uz indijski omlet. Recept je isti kao za hrvatski omlet, samo ga sprema Indijac 🙂

Kuća ima svoju privatnu plažu uz Mrežnicu i kanue s kojima se možete baciti u istraživanje riječnih tokova.

Nikolina i Raj su bili najhrabriji. Krenuli su poput Mageljana u istraživanje nepoznatih prostranstava. Rekao sam Raju: ”Ako se izgubite i ostanete bez hrane, samo ju odalami s veslom po glavi. Ako nećeš ti nju, pojest će ona tebe. Glad ne pita.”

Na sreću, nije došlo do kaniblaizma. Vratili su se živi i zdravi. U jednom trenutku je Jelena predložila da odemo s autom na kratki izlet (desetak minuta vožnje) do OTOKA LJUBAVI, ali meni je cijelo vrijeme na pameti bio neki otok pljeskavica ili janjetine. Umirao sam od gladi. Ne mogu biti romantičan na prazan želudac.

U blizini je bio drugi DP restoran uz samu Mrežnicu – Mrežnička kuća. Vlasnici su isti.

Svratili smo do njega i naručili čips od šarana za grickanje dok ne odlučimo što ćemo za ručak. Cure su opet inzistirale na koktelima. Nisu se dovoljno opekle dan ranije.

Ovaj put sasvim drukčija priča. Ne znam jel’ bio bolji čips ili kokteli. Šaran je hrskao u ustima poput cvrčaka koje trgovački lanci uvode na svoje police kako bi napaćeni narod imao pristup jeftinim proteinima.

Nakon prve pive jer sam bio skeptičan, naručio sam i ja koktel. 6 eura čistog užitka u čaši. Mea Culpa.

Meni im je top. Mrežničko – Azijski fusion. Raj je naručio Kung Pao – sporo pečeno carsko meso, sushi riža, coleslaw salata, svježa lisnata salata, kuhano jaje, daikon.

Nešto bolje već dugo nisam probao. Jeo bi ovo dan i noć. Navukao sam se na Kung Pao kao HDZ na proračun.

Cure su se odlučile za Beyond burger – veganski burger s pljeskavicom od hidrolata graška, BBQ umakom, rajčicom, karameliziranim lukom, zelena salata, pecivo od konoblje i krumpirići od batata.

Nije meso, a ima okus po mesu. Neka vradžbina je u pitanju. Da su ovo jele prije stotinjak godina, gorjele bi na lomači.

Ja sam kao tradicionalist naručio svinjska BBQ rebrica s coleslaw salatom i fenomenalnim krumpirićima, ali suza niz oko mi je krenula kad sam probao Kung Pao.

Otići na ručak, a ne naručiti desert je kao zarediti se za svećenika, a ne baciti pogled na malog ministranta. Morali smo se zasladiti. Čokoladni lava cake, pohani sladoled i fenomenalne palačinke s domaćom marmeladom. (Molim osoblje restorana da u ponudu uvrste i Lino Ladu – bijelu, miješanu, a možda i creamy Gold. Hvala).

Ne znam što je bilo bolje. Fotke Dragog Vođe aka samozatajnog Boga fotografije govore tisuću riječi pa procijenite sami.

Sva ta klopa s koktelima, koštala je samo 155 eura. I onda netko kaže da je Hrvatska skupa 🙂

Zadnji dan su nam se pridružili gosti iz Zagreba. Sestra Dragog Vođe aka Helena sa sinom Ryukijem, njezin gitarist Brane iz banda Slicky Vroom, Vana i njezina frendica te vlasnik Ambient Parka i Gabriel sireva (mliječnih proizvoda) aka Aleksandar Grgić.

Svi su morali pozirati pred kamerom ne bi li se pohvalili na društvenim mrežama kako žive bolje od ostatka nacije.

Ne treba ni spominjati da Dragi Vođa živi najbolje 🙂

Aleks je samo promatrao sa strane i prikupljao ideje za svoje poze.

Raj me zamolio da ga fotkam, al’ da na fotki izgleda kao Vin Diesel. Rekao sam mu da nije ćelav i da je Indijac i da ne može izgledati kao Vin Diesel, a on je rekao: ”Nema veze. Imam bijelu potkošulju :)”

PS: Raj je inačne glavni uvoznik indijske radne snage u Hrvatsku. Ako napaćeni narod Mrežnice treba djelatnike ili bilo tko drugi u Hrvatistanu, javite se indijskom Vin Dieselu 🙂

Sredio se za asistiranje Aleksandru u pripremanju roštilja (Dva se nalaze na imanju). 

U sklopu imanja, iza drugog roštilja se nalazi i park za djecu: Tobogan, trampolin, ljuljačka i malo nogometno igralište.

Naravno da sam morao odigrati s Ryukijem jedan na jedan i naravno da sam ga pobijedio. Ne zovu me uzalud čučerski Ronaldo.

Rekao sam mu kao brižan ujak da drugi put vježba stolni nogomet prije odlaska na veliki teren sa mnom.

U iščekivanju roštilja, ubijali smo se u sjajnim ”Gabrijel” kozjim i ovčjim sirevima. Nije tu bilo mjesta za Gaudu iz Dione i slične sireve za radničku klasu.

Najbolji roštilj je onaj kojeg napravi netko drugi. Hvala Aleksu što se kuhao cijeli dan kraj vatre, ali i Raju na asistiranju. Ja bih im pomogao, ali me baš nakon nogometa nešto priklještilo u leđima.

Što reći i koju poruku poslati za kraj? Tri dana čistog hedonizma na samo sat vremena od Zagreba. Nismo čak imali ni problema s komarcima jer su pili krv na nekoj drugoj lokaciji. Sigurno se sada pitate: ”Ma tko si danas može priuštiti villu s bazenom? Kako ga nije sram promovirati ovakav luksuz dok napaćeni narod gladuje? Tko mu sve to plaća? Sigurno ne zarađuje pošteno!”

Vjerovali ili ne, cijela ova kuća aka ”Green River Holiday House” sa svim popratnim sadržajem, može se iznajmiti za samo 350 eura po danu. Kada to podijelite na 6 ili osam osoba, čak si i moja blagajnica Renata može priuštiti ovakav izlet.

Kako smo došli, tako smo se i vratili. Bilo kuda, Carwiz svuda 🙂

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, samozatajni bacač uroka iz Čučerja i prijatelj imućnih, dopisni član magazina ”Misli svako da je nama tajkunima lako”, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob. 

www.instagram.com/dearleaderjoe

www.facebook.com/dearleaderjoe

Please follow and like us:

1

20

20

20