NA KROVU SVIJETA – Južni Tibet

0

Južni Tibet
Jelica i Bruno Baršić

U Tibet smo se spustili nakon prekrasnog leta iz Shangri-La do Gonggara, glavnog grada istoimene provincije. Let uz sjevernu stranu Himalaja doista je bio fantastičan. Pogled na vrhunce, bezbrojne ledenjake, visoke doline iz kojih je nestalo leda zbog globalnog zatopljenja. Posebno je doimljivo spuštanje na aerodrom uz moćnu rijeku Yarlung, koja u Indiji mijenja ime u Brahmaputra.

foto: Jelica Baršić, Flash.hr

Nakon slijetanja uz pistu vidjeli smo moderne, nadzvučne avione kineske vojske. Kad smo nakon nekoliko dana polijetali s tog istog aerodroma, avioni su išli u patrolu i nije ugodna njihova tutnjava. Već to upozorilo nas je da je Tibet za Kineze posebna sigurnosna zona. Država se boji nemira i borbe za samostalnost, o čemu ćemo tijekom boravka toliko puta slušati. Ipak nismo dobili dojam neke represije već više inata Dalaj Lame, ali o tome kasnije. Nakon slijetanja, naravno, prvo ručak. Česti obroci bili su u Kini naporniji dio puta. Pravilo je da se servira onoliko slijedova koliko je ljudi za stolom. Nas je uvijek oko stola bilo osam ili devet. Sve popravi smješak naše simpatične vodičke Lamu.

Nakon izlaska iz grada vozimo se četrdesetak kilometara na istok dolinom rijeke prema samostanu Mindrolling. To je jedan od šest najznačajnijih tibetanskih samostana smješten u području Shannana. U prijevodu taj samostan nosi naziv „Mjesto potpune emancipacije“. Ima još nekoliko samostana istog imena u Indiji. Izvana jednostavni kompleks zgrada okružuje dvorište u čijoj je sredini jarbol na koji se vješaju molitvene zastave. U zgradama žive budistički redovnici. Unutar hrama gdje su kipovi bude i osnivača reda, redovi niskih stolova na kojima su pločice s molitvama. Redovnici sjede i nezainteresirano mole. Monotoni, dosadni glasovi, podsjećaju me na babe koje mole krunicu i zurkaju okolo pakosnim pogledima. Redovnici nas zainteresirano promatraju, ali ne sijeku očima kao žene kod nas. Zašto mi sve te kruničarke na javnim mjestima izgledaju zločesto? U hramovima je zabranjeno snimanje.
Kad smo izašli iz glavnog dvorišta hrama naišli smo na radnike, među njime žene koje lopatama premeću šljunak. Shvatio sam da su one poptuno emancipirane pa rintaju i sakupljaju žuljeve u „Mjestu potpune emancipacije“. Ali na prizore teškog ženskog rada u Kini smo već navikli. Da se teško radi svjedoče i viđeni potrošeni prezervativi oko blještavo bijelih stupa.
Samostan je osnovao 1676. godine Terdak Lingpa, sljedbenik Nyngma škole tibetanskog budizma. To je jedna od najstarijih škola (ima ih četiri) temeljena na prvom prijevodu budističkih tekstova sa sanskrta na tibetanski jezik. Na ulazu tradicionalni motiv dva jelena oko budističkog kotača. Jeleni su bili prvi slušatelji Budinog učenja u Sarnathu (Indija) pa su zato prisutni u svim hramovima. Sarnath smo psjetili ove godine.

foto: Jelica Baršić, Flash.hr

Kao i ostali samostani i ovaj je još u fazi obnove jer su ga tijekom „kulturne revolucije“ također uništavali. Posebna žestina bila je usmjerena upravo prema tibetanskim svetištima jer je ovdje 1959. godine izbila prava pobuna za uspostavu samostalnosti. Tih godina razoreno je oko šest stotina hramova. I opet, religija nije nestala, tisuće ljudi širom Tibeta idu u hodočašća, nose u hramove sitniš i jakov putar, pale mirisna drvca, kao da komunizma nije niti bilo. Najbolji način za smanjenje praktične religioznosti je davanje potpune vjerske slobode i politizacija crkve. Gledamo budističke svećenike posjedane ispod fresaka u dvorištu. U ruci ima nešto slično krunici i mobitel. Mislim da si mi previše utvaramo o njihovoj produhovljenosti i koncentriranosti na svete tekstove tantre i sutre. To su mladi ljudi, dobro uhranjeni i odmoreni jer ne rade ništa. Ugodno je biti na suncu ovdje na oko 3000 metara. Zrak je čist, bistar, suh i sve teče nekako sporije. Odjednom sa krova se čuje pjesma. To radnici pjevaju i rade. To se u nas više ne može čuti. Kod nas se dok radimo uglavnom psuje.
Građevine su jednostavne, karakterističnih uokvirenih prozora, rađene od kamena. Prvi susret sa zahodom na Tibetu. O tome je bolje ne pričati, ali nek se zna da je to jedan poseban, jedinstven događaj, ne lijep, ali upečatljiv. Poesbno ako još i ugaziš govno.

Južni Tibet
Foto: foto: Jelica Baršić, Flash.hr

Spuštamo se ponovno na rijeku, široku, dostojanstvenu, smirujuću. Yarlung je petnaesta po dužini rijeka na svijetu, 3848 km, a po količini vode deseta. Izvire ovdje u Tibetu iz glečera Angsi. Iako sklona velikim poplavama kad pojure vode s Himalaja, oko nje je počeo život. Kroz strmi kanjon probija Himalaje i u ogromnim vodopadima ulazi u Indiju i kasnije Bangladeš. Tamo postaje mirna rijeka pod imenom Brahmaputra.

foto: Jelica Baršić, Flash.hr

Nakon toga još malo vožnja na istok do Shannana pa prema jugu do mjesta Qonggyai gdje je navodno grobnica 33. tibetanskog kralja Songsten Gampa koji je učinio budizam najznačajnijom tibetanskom religijom. Kad se skrene prema jugu dolina se grana u dvije poput slova Y. Posjećujemo obje. Prvo do ove grobnice, a zatim do palače prvog tibetanskog kralja.
Život u dolini Yanglu prisutan je tisuće i tisuće godina. Zapravo tu je začetak države i tek od prvog stoljeća prije Krista spominje se neka politička uređenost. Povijesni podaci su nesigurni sve do 27. kralja. Kralj Songsten Gampo najznačajnije je ime tibetanske povijesti. Gampo je krenuo iz ovog područja Shannana, pokorio ostala plemena i ujedinjuje Tibet. Premjestio je prijestolnicu u Lasu. Imao je mnogo žena, a dvije strane, nepalska princeza Bhrikuti i kineska Wencheng zaslužne su za prihvaćanje i širenje budizma. Navodno je ispod nas još neistražena grobnica. Nasuprot grobnici, s druge strane rijeke, grobnice su još nekoliko tibetanskih kraljeva, te nekoliko samostana. Tu je i Taktse tvrđava u kojoj su živjeli kraljevi do premještaja u Lasu.

foto: Jelica Baršić, Flash.hr

Slika prikazuje Songstena. Kralj je postao s trinaest godina, kada ga prvi puta i žene. To je bila uobičajena dob za „krunjenje“. Živio je na prijelazu šestog u sedmo stoljeće, točne godine su nesigurne. Zaslužan je za uvođenje tibetanskog alfabeta i formiranje jezika. Kada je njegov sin Gungsong Gungtsen navršio trinaest godina, Songsten se povukao da izradi tibetanski ustav. Međutim, Gungsong živi kratko i umire nakon pet godina pa se Songsten vraća na prijestolje. Tijekom vremena Songsten pokorava mnogobrojne tibetanske narode što milom što ženidbom. Čini se da se više volio ženiti nego li ratovati, a ponekad rabi obje metode. Tako je kinesku princezu prvo zaprosio uz bogate darove, ali isprva kineski car Taizong (dinastija Tang) to odbija. Nakon toga Songsten s vojskom od oko 100 000 ljudi dolazi pred Songzhou i ponavlja svoj zahtjev. Do borbe ne dolazi, jer sada kralj pristaje i daje Songstenu svoju nećakinju, princezu Wencheng. Wencheng je skoro godinu dana putovala do Tibeta što je uprizoreno u spektakularnoj predstavi, mjuziklu, kojeg smo gledali u Lasi.
Nakon toga vožnja tom tibetanskom dolinom kraljeva do palače Yungbulakang, palače prvog kralja Nyatri Tsenpa u mjestu Sanghzu Deqing. To se dogodilo u drugom stoljeću prije Krista, ali podaci su krajnje nepouzdani. Okrunjen navodno 125.g.p.K. jer su tadašnji Tibetanci smatrali da je sišao s neba (opet!) zato jer je bio neobičnog izgleda. Vjeđe su mu se zatvarale odozdola prema gore, ruke su bile neobične pa su mislili da je vanzemaljac i proglasili za kralja.

Songsten je zajedno s princezom Wecheng dolazio ljeti valjda da pobjegne od vrućine u Lasi.
Na kraju vožnja do Tsedang hotela u istoimenom gradu. Ogromno, gotovo socrealističko zdanje sa nekoliko krila koja okružuju ogromno dvorište. Spavamo dobro, nemamo problema s visinom. Jedino je teško zaspati nakon toliko mnogo viđenog.

Autor: prof. dr. sc. Bruno Baršić

Podijeli