Nije Švicarska skupa, vi ste siromašni :)

Upalila se crvena žarulja u Centralnom komitetu Čučerja. Pročulo se da Dragi Vođa putuje u Švicarsku. Ukućani nisu mogli sakriti oduševljenje. Braća: “Za novi Rolex nemaš love, a sira ima i kod nas. Što fali Podravcu?” Roditelji: “Zar se nisi već dovoljno opekao kreditom u švicarskim francima? Opet radiš sranja?” Sestra: “Uzmi neku dobru čokoladu. a ne k’o zadnji put ono smeće na akciji.”

Nakon srdačnih pozdrava, sjeo sam na avion (400 eura povratna karta Zg-Zurich) i uputio se u smjeru zemlje čija je valuta zagorčala život mnogim žiteljima naše napaćene domovine. Razlog mog putovanja?

Naime, Dragi Vođa ima svoje ljude posvuda. Nedavno je moja kolegica Kate postala djelatnica marketinga FIFE čije je središte u Zurichu. Sletio sam tamo uzbuđen kao vidjelica Vicka kad je prvi put slagala da je ugledala Gospu. Kao što se Marija nikad nije ukazala u Međugorju, tako se ni Kate nažalost nije ukazala u Zurichu. Morala je poslovno otići u New York, a meni je domaćin bio njezin dečko Thomas koji živi u Bernu. Sjeo sam na vlak s njim i vozio se sat vremena do Berna. Cijena karte je 53 švicarska franka. Ima se, može se 🙂

Thomas se hvalio kako je to glavni grad Šivcarske i kako imaju 130 tisuća stanovnika, ali ja sam mu hladno rekao da ne laže. Svi znamo za Zurich i Genevu. Kakav Bern? Nikad čuo. Dubrava ima više stanovnika od Berna. Što je onda Dubrava, ako je Bern glavni grad?

Odveo me u njihov lokalni, tradicionalni restoran Bahnhof-Weissenbuhl. Sva jela su oko 30 CHF, a dnevni meni je 20 CHF. Naručili smo kobasice i jetricu s krumpirom. Osjećao sam se kao da sam sjeo kod Macole nakon cijelodnevne vožnje autobusom. Jednostavna seljačka, domaća hrana po prihvatljivim cijenama. Thomas je častio pa je doživljaj bio još bolji. Nema do besplatne klope 🙂

Zanimljivo je kako se svi stanovnici Berna kupaju u Rijeci. Ja sam mislio da su sve rijeke radioaktivne kao Sava, ali sam se prevario. Njihova je čista. Predložio sam Thomasu da zaronimo u potrazi za zlatnim polugama iz drugog svjetskog rata. Rekao mi je da sad nije ni vrijeme ni mjesto za takve avanture. Sigurno zna gdje se nalaze, ali to skriva. Zato Švicarci imaju. Prave se da ne znaju, a sve znaju.

Razgledali smo gornji grad, koji podsjeća malo na Zagreb.

Otišli smo na klopu u pivnicu Altes Tramdepot ispod koje se nalazi ograđeni prostor s medjvedima, koji imaju svoju malu šumu, bazen, a ja sam baš taj dan ima sreće da sam ih ulovio u ljubavanom zanosu. Ako ovo nije Rocco Siffredi u svijetu medjveda, onda ne znam tko je 🙂

Probao sam neka njihova lokalna jela sa špekom i krumpirom, ali najbolji su mi bili chicken nuggetsi koji su se sljubili s pivom kao naš Medo Siffredi s medvjedicom. Mala piva 5 CHF, a velika 7. Nije prestrašno. Klopa je tu od 20-ak do 40-ak CHF. Pereci su odlični, ali jedan košta skoro 6 CHF. Isplati se dođi zbog pive koja je top. Zlobnici će reći da sam pao na niske grane jer ne uživam u jastogu i kavijaru, ali htio sam osjetiti kako živi običan puk u Bernu, kako dane provodi napaćeni narod neutralne Švicarske.

Sljedeći dan smo krenuli putem Lausannea koji se nalazi na obali Ženevskog jezera. Naravno opet vlakom. Thomas radi u švicarskim željeznicama i ima zlatnu kartu (Čitajte: besplatan godišnji prijevoz vlakovima). Ja nemam zlatnu kartu, ali znam Thomasa koji plaća karte kad ja dođem u goste 🙂

Bio sam fokusiran na neke druge karte koje su u mojim rukama bile zlatne.

Za razliku od HŽ-a, švicarski vlakovi su udobni i točni. Najbolja opcija za prijevoz, pogotovo ako odaberete panoramski vlak s velikim staklenim prozorima. Pogled iz vlaka. Podsjeća na hrvatsku obalu.

Jedina mana je kad sunce zaprži. Izgledate nakon silaska iz vlaka kao da ste cijeli dan brali pamuk na plantaži 🙂

Jedna fotka iz Lousannea koji je 1992. na referendumu odbio ugostiti Zimske olimpijske igre, što je čudno kad se tamo nalazi  sjedište Međunarodnog olimpijskog odbora i Olimpijski muzej kojeg nismo posjetili. Pojeli smo kuglicu sladoleda od 5 eura i krenuli na putovanje brodom do Montreuxa.

Zamolio sam Thomasa da me fotka, ali da ispadne spontano kao pobačaj. Nek se vide moji bijeli zubi, a u pozadini planina. Probat ću ovu fotku isprintati i dati nekoj bakici da napravi prekrasan goblen.

Dio vožnje smo prolazili uz Francusku. Osjećao se miris croasana u zraku. Ako ovo na fotki nije francuski dio, pretvarajte se da je.

Freddie Merucury je svojevremeno izjavio: “If you want peace of mind, come to Montreux”. Osim što je živio u Montreuxu, snimio je tamo i šest albuma s grupom Queen, a njemu u čast je uz jezero 1996. postavljen brončani kip, kojem i dan danas obožavatelji iz cijeloga svijeta donose cvijeće.

Morao sam se fotkati uz Freddija iako riskiram brisanje iz oporuke jer bi me u Čučerju mogli optužiti za širenje gay propagande.

Montreux je švicarska rivijera na obali Ženevskog jezera. Popularno turističko odredište s brojnim hotelima, a mjesto je bilo poznato i po međunarodnom jazz festivalu. Sad je poznato i u Čučerju jer je Dragi Vođa kročio tamo.

Niti sam vjerovao da je Bern glavni grad Švicarske, niti da Švicarska ima palme, ali slika ne laže.

Vratili smo se iz sunčanog Montreuxa u Bern jer smo imali rezervaciju za večeru u restoranu Lotschberger koji je poznat po fondueu. U Čučerju su čuli za Fonude kao i za Madagaskar. Evo male pomoći s Wikipedije.

Fonudue – jelo od topljenog sira i vina koje se poslužuje u zajedničkom loncu (caquelon ili fondue pot) iznad prijenosnog štednjaka (réchaud) zagrijanog svijećom ili špiritusnom svjetiljkom, a jede se umakanjem kruha, a ponekad i povrća ili druge hrane u sir pomoću vilica s dugačkom drškom. Švicarska unija sireva (Schweizerische Käseunion) 1930-ih ga je promovirala kao švicarsko nacionalno jelo. 

Svakim zalogajem mi se u glavi vrtila pjesma Sandija Cenova “Kad srce kađe da”

Odrezak su mi malo prepekli iako sam rekao medium rare, ali krumpir je bio dobar 🙂

Odluka je pala na Pilatus, koji se često naziva i planina Pilatus, planinski je masiv koji gleda na Lucern u središnjoj Švicarskoj. Sastoji se od nekoliko vrhova, od kojih je najviši Tomilshorn (2128,5 m)

Postoji nekoliko različitih lokalnih legendi o podrijetlu imena. Jedna tvrdi da je Pilat tako nazvan jer je ondje pokopan Poncije Pilat. Naslušao sam se ja švicarskih bajki o Bernu kao glavnom gradu, ne treba mi još jedna. Nije ni vrijeme ni mjesto za vjersku mitologiju.

Žičara do vrha košta 64 CHF po osobi, ali kad dođete gore, shvatite da vožnja vrijedi svakog franka. Ja sam gledao u planine, ali ostali ljudi su gledali u mene. Čuo sam u pozadini na tečnom kineskom: “Māmā, māmā! Zhè wèi chuān xīzhuāng de shēnshì kàn qǐlái xiàng gè dàhēng, ér wǒmen kàn qǐlái xiàng lì dé’ěr de háizǐ? Wèishéme? Māmā: Nǐ bàba bèi jiěgùle, rúguǒ nǐ bùxiǎng ràng wǒ xiàng líkāi tā yīyàng líkāi nǐ, nà jiù bié zàishuō zhōngwénle!”

Ili u prijevodu: “Mama, mama! Ovaj gospodin u odijelu izgleda kao tajkun, a mi kao Lidlići? Zašto? Mama: Tvoj tata je dobio otkaz, a ako ne želiš da tebe ostavim kao što sam njega ostavila, drži svoj kineski jezik za zubima!”

Spustili smo se na etažu niže gdje se nalazi restoran i hotel Pilatus – Kulm. Iako je vani bilo svega 2 stupnja, sjeli smo se na terasu bez jakni i naručili klopu.

Losos s krumpirom, ravioli, salata, 2 pive i švicarska kremšnita za 111,00 eura. Na Sljemenu je jeftinije, ali nismo jeli grah i kobasice. Klopa je bila top 🙂

U jednom trenutku se ukazala vrana na ogradi. Rekao sam Thomasu da baci sol preko ramena i skače na jednoj nozi s rukom ispruženom prema naprijed. Rekao je da ne želi glumiti svastiku. Uzalud sam mu objašnjavao da se tako u Čučerju skidaju uroci. Crna vrana usred bijela dana nije dobar znak.

Ispalo je da su vrane puno prijateljskije nastrojene nego što sam to mislio, al’ da se vratimo samo par godina u nazad, ovakva bi žena zbog ove vradžbine gorjela na lomači.-

Na vrhu žičare možete kupiti i neke švicarske satove tipa Omega i sl. Daju 5% popusta plus povrat poreza, ali Dragi Vođa ih može nabaviti jeftinije tako da mi se slobodno javite 🙂

Na skoro pola puta prema dolje, točnije na 1350 metara, nalazi se najduži ljetni tobogan u Švicarskoj. Isplatilo se čekati pola sata u redu. Vožnja dođe samo 10 švicarskih franaka i pravi je užitak. Osjećao sam vjetar u kosi kad sam se spuštao brzinom poput najboljeg vozača Formule 1.

Brzi i žestoki Čučerje 🙂

Samo pogled na Lidiju Bačić može nadmašiti ovaj prizor 🙂

Spustili smo se dolje i pozdravili s Kineskinjama koje su bile s nama u žičari i napomenule da izgledam kao Hollywoodski glumac. Mislio sam da su me zamijenile s Vin Dieselom ili s The Rockom, ali rekle su na tečnom kineskom da ih podsjećam na mlađeg glavnog glumca iz serije Prision Break. Zahvalio sam im se i rekao da mi puno pozdrave Jackie Chana. Oduševljeno su me pitale kako ga znam? Odgovorio sam: “Gledao sam ga na televiziji u filmovima.”

Sjeli smo na vlak u Luzernu i otišli u Zurich na aerodrom. Tamo sam kupio par skupocjenih čokoladnih pralina (5 Chf po zalogaju) koje sam odmah pojeo, a voljenim osobama sam kupio nešto jeftinije za poklon u dućanu. Poklonjenim švicarskim čokoladama se ne gleda u zube.

Iznenađen sam koliko sam toga uspio vidjeti u samo 3 dana u Švicarskoj. Da sam u Hrvatskoj putovao vlakom, mogao sam možda doći do Splita i natrag za tri dana, a i to je upitno. Kao što rekoh u naslovu: “Nije Švicarska skupa, vi ste siromašni”. Mislio sam iskreno da će biti i skuplja, ali s obzirom koliko su cijene kod nas otišle gore, nije bilo ni tako strašno. Hrvatska je uvijek htjela biti Švicarska, samo nam nitko nije objasnio da Švicarska nije u EU, nemaju Euro i neutralni su za popizdit 🙂

Autor: Josip Novosel aka Vin Diesel za siromašne aka Dragi Vođa, samozatajni bacač uroka iz Čučerja, dopisni član magazina “Bože čuvaj Hrvatsku, odoh ja u Švicarsku”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

www.instagram.com/dearleaderjoe

www.facebook.com/dearleaderjoe

www.tiktok.com/dearleaderjoe.official