RESTORAN KOPUN – jelovnici izgubljenog vremena

0

Ove godine sam prvi puta u svome mladome životu (35 godina za koji dan), bio u Dubrovniku. Malo žalosno, da netko poput mene tko je obišao neke od najspektakularnijih gradova na svijetu: Ogulin, Gospić, Kragujevac, Požarevac, Busovača, Nackanjiza, Bakar, Dravograd i brojni drugi, nikad nije vidio zidine Staroga Grada.

Zašto je tomu tako? Zato što mi trebaju tri jebena dana jahanja da dođem do tamo. Druga stvar je što nisam do ove godine znao nikog iz Dubrovnika pa se nisam imao kome ulizivati za besplatni smještaj. Na sreću ili nečiju nesreću, okolnosti su se promijenile jer sam se sprijateljio s ekipom ”Kauč surferice” (Đinom i Barbarom). Barbara je imala tu sreću da me besplatno ugosti u svojim odajama, a Đina je imala tu sreću da ju odvedem na večeru. (Odveo bih i Barbaru, al’ ona jede samo zelenjavu, a meni je baš taj dan zamirišala krv). Zapravo je Barbara bila spriječena tu večer, zbog nekih poslovnih obveza, tako da mi je savjest čista.

Đina je puno niža od mene, a to je rijetkost i zato ju jako cijenim. Šepurio sam se poput čučerskog purana dok sam onako visok, s njom tako niskom, prolazio po Stradunu. Barbara i Đina su mi preporučile restoran KOPUN (za one koji ne znaju, Kopun je uškopljeni pijetao). Restoran je smješten nasuprot isusovačke crkve, a poseban je po tome što u ponudi ima srednjovjekovna dubrovačka jela iz 16. i 17. stoljeća. Smjestili smo se za stol na lijepoj terasi, a ljubazni vlasnik Petar nas je ponudio domaćim limuncellom (talijanski liker od limuna, i premda se pravi i pije posvuda, smatra se da je podrijetlom iz područja Amalfija, Sorenta i Caprija). Nabacili smo par fotki, nakon kojih smo uzeli jelovnik.

Petar i Đina
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Htio sam nešto autohtono, nešto što ne mogu probati nigdje drugdje, nego samo u ovom restoranu. Rekoh vlasniku: ”Dat ćeš mi miješanu mesnu platu za dvije osobe, s puno luka….?”. Zajebavam se. Petar nam je preporučio salatu od uškopljenog pijetla, zatim fuže s tartufima i škampom, a za glavno jelo, uškopljenog pijetla u umaku od pikantne naranče s njokima. Objasnio nam je kako se mladi pijetao kastrira i onda ne bude ni baba ni deda, već nešto između, kao Carla Del Ponte. Kako nema hormona, meso omekša i postaje puno ukusnije. Đina i ja smo nastrani, pa nam se svidjela ideja da probamo Carlu Del Ponte.

Restoran Kopun, Dubrovnik – Fuži s tartufima i škampom
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Salata od uškopljenog pijetla Izvor: Restoran Kopun/Facebook
Salata od uškopljenog pijetla
Izvor: Restoran Kopun/Facebook

Fuži s tartufima su jedno od onih predjela koje je tako dobro da više ne bih naručivao ništa osim toga. Tovio bih se time dok ne umrem za stolom. Jeo bih i stiropor s tartufima koliko ih volim, ali fuži su stvarno bili nešto posebno. Brutalno dobri. Mogu ja vama sada opisivati okuse i kako se sve to topilo u ustima, al neću. Imate slike pa slinite. Ako se nađete u Dubrovniku, znate kuda trebate ići. Salata je isto bila nešto posebno. Komadići jagode i naranče sa sočnim i mekanim pijetlovim mesom. Idealno za otvaranje apetita za sljedeći gurmanski slijed. Bilo mi je žao što Barabara nije bila s nama. Na sreću, tuga je bila kratka vijeka jer su za stol došle grdobine umotane u pancetu s rižom. Kombinacije ribe i svinje – savršeno. Svježa mekana riba, s prženom slankastom slaninom. Ja bih to pakirao u vrećice umjesto čipsa. To bi bila grickalica za nas tajkune. Što je riba ružnija, a grdobinu je Bog stvarno preskočio kad se ljepota dijelila, to je meso ukusnije.

Đina i ja se tresemo ako ne strusimo bocu vina, pa smo tako i za vrijeme večere s gnušanjem odbijali vodu. Uživali smo u bijelom vinu (Malvasija dubrovačka Tezoro Crvik). Odlično lagano vino koje nam je sjelo uz ribu kao budali šamar.

Josip Novosel aka Gastro Snob i časša dubrovačke Malvasije Tezoro Crvik
Foto: Đina Jakir, Flash.hr

Da ne bi bilo da sam šovinist koji priča samo o sebi i hrani, vratimo se malo na moju kolegicu Đinu. Većina vas ju zna iz putopisne emisije ”Kauč surferica”, a tako sam i ja saznao za nju. Nikako joj nisam mogao oprostiti kako se ponijela prema onom jadnom Albancu. Jest da nije imao sobu za nju pa su spavali zajedno, jest da nije imao sanitarni čvor u 21. stoljeću, jest da ga se brat skoro odrekao što je doveo ženu u kuću, a majka i otac ga preziru jer se nije oženio (naime čeka da mu majka i otac nađu neku ženu koja će služiti ne samo njega, nego i njegove roditelje), ima histeričnog psa i nema posao, al’ čovjek je lijepo rekao da ima ideju, poslovni plan. On je presiromašan da bi putovao, pa kad on ne može u svijet, zašto svijet ne bi dolazio k’ njemu. Iako djeluje poremećeno, bio je iskren, a Đina podnosi sve osim iskrenosti ili jednostavno ne podnosi Albance, a pošto sam ja odrastao u Dubravi među pripadnicima albanske manjine, pomislio sam: Možda onda ne podnosi ni mene? Cijelo vrijeme sam imao paranoju da je iza nje kamera i da sam ja u emisiji ”Kauč surferica”. Kako će me samo prikazati? Odveo sam ju na luksuznu večeru, al’ što mi to vrijedi kad je ona psiho. Možda joj je bilo previše tartufa na tjestenini i eto meni jezikova juha pred cijelom nacijom. U svakom slučaju čakulali smo o životu i shvatio sam da je meni suđeno da budem tajkun, a njoj da spava po tuđim kaučima. U svakom slučaju, bilo nam je zabavno i brzo smo se skompali, jer se mi niski ljudi razumijemo.

Naš zanimljivi razgovor, prekinuo je glavni dio večeri: uškopljeni pijetao u umaku o ljute naranče s njokima. To su jeli srednjovjekovni kraljevi i knezovi, a sada to jedemo i mi. Dok kmetovi jedu pizza cutove i hamburgere, Đina i ja uživamo u jelovnicima izgubljenog vremena. Ovo jelo ne možete probati vjerojatno nigdje drugdje nego u Kopunu i to je ono zbog čega uživam u svojim gastronomsko-snobovskim putovanjima. Neke se stvari ne mogu kupiti novcem, zapravo ovo se jelo može, ali vrijedi svake kune pa i puno više.

Restoran Kopun, Dubrovnik – Uškopljeni pijetao u umaku od ljute naranče s njokima.
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Večera bez deserta bila bi kao HDZ bez lopova. Morao sam naručiti dubrovačku rožatu, svoj najdraži kolač. Taj kolač je dio gastronomske baštine srednjovjekovne Dalmacije, a prvi zapisi o ovoj deliciji, sežu iz vremena Mletaka, 1300.g. Bila je poznata pod imenom „fratrov puding“. Mlečani su odavno otišli, a rožata je ostala s jednom nadgradnjom iz francuske kuhinje. Riječ je o karameliziranoj košuljici u kojoj se rožata banjamari ( fran. Bain – Marie) kuha i glavnom sastojku koji se koristi u pripremi po kojem je dobila ime. To je liker od ruže, ili kako Dubrovčani koji ga već stoljećima pripravljaju nazivaju – rosalin. Slika govori tisuću riječi:

Restoran Kopun, – Dubrovnik – Rožata Izvor: Restoran Kopun/Facebook
Restoran Kopun, – Dubrovnik – Rožata
Izvor: Restoran Kopun/Facebook

Htio sam ostati u restoranu i čekati da ogladnim kako bih mogao naručiti još nešto s njihovog menija, ali na žalost morali smo se naći s Barbarom na nekoj izložbi. Meni je gastronomija uvijek bila ispred kulturnog uzdizanja, ali Barabari i Đini očito nije. Slikao sam se za oproštaj s vlasnikom Petrom i obećao mu da ću se uskoro vratiti na novu porciju srednjovjekovnih delicija. Za one koji gledaju na svaku kunu: Cijene su u restoranu stvarno prihvatljive i nisu puno veće od zagrebačkih, a ako ih usporedim sa cijenama nekih svjetskih metropola, onda su stvarno povoljne. Prekrasan ambijent, fenomenalna klopa, odlična usluga i spoznaja da ste jeli nešto što ne možete probati nigdje drugdje na svijetu. Možete razgledavati zidine staroga grada i šetati Stradunom, ali ako želite okusiti Dubrovnik, morate navratiti u restoran Kopun.

Josip Novosel aka Gastro snob i vlasnik Kopuna Petar.
Foto: Đina Jakir, Flash.hr

 

Restoran Kopun, Dubrovnik

Poljana Ruđera Boškovića 7

tel: 020 323 969

http://www.restaurantkopun.com

 

 

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, samozatajni bacač uroka, ljubitelj srednjovjekovnih delicija, ugroženih životinjskih vrsta i velikodušni davatelj napojnica, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Podijeli