PAPA FRANJO – borac za siromašne ili prodavač magle?

0

PAPA FRANJO je ovih dana posjetio Sarajevo u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tisuće vjernika došlo je poslušati papine poruke i s oduševljenjem su upijali svaku njegovu riječ. Osim katolika, bili su tu i muslimani, pravoslavci, ateisti i neizostavni politički šljam iz Hrvatske i BIH.

Sjećam se kako su Hrvati s euforijom dočekivali Papu Ivana Pavla II. Prvi put je došao 10. i 11. rujna 1994., još u ratu, kada su nas drugi zaobilazili u širokome luku. Skoro milijun ”vjernika” skupilo se na zagrebačkom hipodromu, a Papa je pozvao na zajedništvo, na opraštanje i promicanje kulture mira. Drugi put nas je posjetio od 2. do 4. listopada 1998., a treći put je Papa boravio u Hrvatskoj od 5. do 9. lipnja 2003. U središtu njegovih govora bili su ponovno pomirenje, ekumenizam te zauzimanje i odgovornost laika u Crkvi i društvu.

Što smo dobili posjetima Ivana Pavla II.? Potrošili smo par stotina milijuna kuna na dolazak starca u bijeloj haljini sa zlatnim križem, ”domoljubi” su posjet iskoristili u predizbornoj kampanji, a glupi Hrvati, zaslijepljeni Sv. Ocem, svi od reda zaokružili HDZ na glasačkim listićima. Kao izraz velike ljubavi prema napaćenom hrvatskom narodu, Papa Ivan Pavao II. nam je dozvolio da potpišemo Vatikanske ugovore i tako svake godine doniramo siromašnoj Crkvi milijardu kuna. Također nam je omogućio da proglasimo katoličku crkvu, državom u državi, firmom koja ne mora plaćati porez niti odgovarati pred hrvatskim zakonom.

Stoka sitnog zuba je mislila da Papa dolazi zbog njih, ali on je dolazio dogovarati unosne poslove za Vatikan.

Po čemu se Papa Franjo razlikuje od Ivana Pavla II.? Ok, nosi drveni, a ne zlatni križ. Vozio se u Fordu, a ne Papamobilu. Malo je liberalniji i otvoreniji prema mladima i društvu pa su tako neke od njegovih poruka:

“Nitko nema pravo koristiti Boga kao štit u planiranju i izvršavanju činova nasilja i opresije. Nitko nema pravo koristiti religiju kao opravdanje postupaka protiv ljudskog dostojanstva i protiv osnovnih prava svakog muškarca i žene”.

“Nije nužno vjerovati u Boga da biste bili dobar čovjek. Tradicionalno vjerovanje u Boga je čak pomalo i zastarjelo. Netko može biti duhovan, ali ne i religiozan. Nije nužno ići ni u crkvu, ni davati joj novac. Za mnoge Crkva može biti i priroda. Neki od najboljih ljudi kroz povijest nisu vjerovali u Boga, dok su se mnoga najgora djela radila u njegovo ime”.

“Bog se ne boji novih stvari. Crkva se mora mijenjati kako bi se prilagodila novim društvenim uvjetima”.

“Ako je neka osoba gay, a traži Boga i ima dobre namjere, tko sam ja da joj sudim?”. Ovo je malo čudna izjava. Ako je netko gay, ne traži Boga i ima dobre namjere, znači li to da mu on može suditi?

“Zaboli me kad vidim svećenika kako vozi najnoviji model automobila. Odaberite skromnija vozila. Ako vam se sviđaju otmjeni automobili, samo se sjetite koliko djece u svijetu umire od gladi”. Ako ga toliko boli pogled na njihovo raspiništvo, neka im naredi skromnost. Ipak im je on šef.

Čovjek bi rekao da mu je svaka riječ na mjestu, ali kad se zagrebe malo dublje ispod površine, ne možemo se oteti dojmu da Papa Franjo puno zuji, ali malo meda daje. Njegove izjave me podsjećaju na predizbornu kampanju u kojoj političari imaju slogane: ”Kruha svima, a ne samo njima”, ”S faksa na posao”, ”Zemlja znanja” ili na izjave naših kvazi ekonomista: ” Trebamo se baciti u izvoz i proizvodnju”…Sve su to riječi koje narod voli čuti i naravno, nitko ne može reći ništa protiv toga. Samo oni nikad ne kažu kad i kako će to napraviti. Pametni znaju da je to laž, ali ovce čuju ono što žele čuti i vide ono što žele vidjeti. Papa upozorava na nepravdu isto kao što Vujčić upozorava na opasnost od CHF kredita. Razlika između velikih ljudi i prodavača magle je u tome što veliki ljudi prelaze s riječi na djela. Oni znaju da nisu tu samo da pričaju nego da nešto poduzmu i svojim primjerom vode druge. Bankari rade samo ono što im političari dopuštaju, a političari rade samo ono što im dopuštaju njihovi birači. Isto tako, svećenici rade samo ono što im dopušta njihov PAPA.

Ako Papi toliko smeta rasipništvo Crkve, neka lijepo donese zakon prema kojem svi svećenici moraju živjeti skromno. Svaki luksuz je zabranjen. Ne smiju živjeti na teret proračuna, nego samo od dobrovoljnih donacija svojih vjernika. Naravno da Papa nikad neće donijeti takvu direktivu. Nikad nismo vidjeli Papu da spriječava deložaciju siromašnih i prevarenih obitelji, nismo vidjeli Papu da se bori protiv banaka jer budimo realni, jedna od najjačih banaka je u Vatikanu u kojoj lokalni mafijaši peru novac. Nikad nismo čuli Papu koji govori ljudima: ”Pomozite si sami i Bog će vam pomoći. Nema od molitve ništa ako ste neobrazovani. Novac u optjecaj ulazi kao dug i vaši dugovi su neotplativi. Cijeli sustav je postavljen tako da vas bankari uz pomoć korumpiranih političara varaju i za nešto fiktivno što proizvode iz zraka, uzimaju od vas stvarnu imovinu. Posuđivanje novca uz kamatu je zabranjeno i u Bibliji. Vi kao porezni obveznici imate pravo na besplatnu struju, vodu, plin, krov nad glavom. Vi ste to sve platili kroz poreze i prireze. Nisu političari i bankari stvorili vodu. Bankari i političari će vam uzeti sve što imate, a kad više neće moći prikrivati razmjere svoje krađe, poslat će vas u rat, da se međusobno pobijete. Za sve vaše probleme optužit će vašeg susjeda, pripadnika druge nacije, druge vjere. Povijest se uvijek ponavlja…..”

Naravno da Papa tako nešto neće reći. Zašto bi on prosvjetljivao stoku sitnog zuba? On maše svojim štapićem, nabaci par ljigavih parola o miru, ljubavi i toleranciji i ode dalje. Što će ostati u Sarajevu nakon njega? Osim milijunskih dugova za organizaciju dočeka, sve će ostati isto. Isti korumpirani političari koji će i dalje krasti napaćeni narod i isti taj glupi narod koji neće ništa poduzeti da to spriječi jer ni sami ne znaju što žele, a ne mogu ni znati kad im je mozak ispran i uvijek biraju jedno te isto. Bit će zanimljivo vidjeti dal su i BIH političari potpisali neki novi Vatikanski ugovor.

Sramota je da jedan poglavar zločinačke organizacije (za sve vas katolibane koji mislite da Bogohulim, zapitajte se od kud organizaciji koja propagira skromnost i siromaštvo, toliko bogatstvo?) iz Vatikana koja ne živi ono što propagira, okupi stotine tisuća ljudi, a kad se istinski borci za pravdu, istinu i malog čovjeka skupe da ukinu valutnu klauzulu, spriječe deložaciju ili iskapčanje vode i struje siromašnim obiteljima, tih kvazi vjernika nema nigdje.

Članovi Živog Zida i Udruge Franak su ljudi kojima bismo se trebali diviti, ljudi uz koje bi svi vjernici i nevjernici trebali stati jer se oni stvarno bore za interes svih građana ove zemlje, ali djelima, a ne samo riječima. Bosni i Hercegovini treba Živi Zid, a ne Papa Franjo. Kao i Hrvatskoj, treba im novi ekonomski model i nova nekorumpirana mlada politička garnitura koja neće služiti interesu MMF-a i stranih banakam, nego interesima svoga naroda.

Garancija za mir je obrazovanost nacije (financijska pismenost) jer takva nacija neće birati ovakav nesposobni, korumpirani politički šljam, a samim time će doći u blagostanje. Rat nastaje kad se spoje neobrazovanost, siromaštvo i religija. Sve tri komponente BiH ima, ali za razliku od Hrvatske nema Živi Zid. Na nama je da im pomognemo jer njihov problem će prije ili kasnije postati naš problem. Povijest se nažalost uvijek ponavlja.

Ps: Jedino što mi se sviđa je što ne priznaje Međugorje. Netko je već odavno trebao reći tim cirkusantima da prestaju varati ljude, al’ doduše rade isto ono što radi Crkva svuda po svijetu. Ako Papa raskine Vatikanski ugovor i zakonski nametne svećenicima skromni život, povlačim sve što sam rekao:)

 

Autor: Josip Novosel.