Pisat ću o Auschwitzu, Jasenovcu i Bleiburgu, ali samo zato da bi shvatili zašto trebamo ukinuti i zabraniti VALUTNU KLAUZULU.
Ovih dana smo se po tko zna koji put opet vratili u 1945. Naši političari znaju, ako nemaju ništa pametno za reći (kad je voda došla do grla ili kad žele staviti pod tepih svoje kriminalne aktivnosti…), da je najbolji recept za skretanje pozornosti priča o Partizanima i Ustašama. Ništa toliko ne napaljuje Hrvate kao povratak u prošlost.
Mislim da su to najbolje opisali dečki iz TBF-a u pjesmi ‘SMAK SVITA’ – A u Saboru jutros isti debilizam, čiji je stari bija Ustaša, a čiji Partizan…
Nema u ratu nevinih. Staljin je bio Hitlerov saveznik pa su na kraju bili protivnici, a sam Staljin je pobio više ljudi nego Hitler. NDH je bila nacistička tvorevina, a Pavelić jedan od najvećih zločinaca i izdajnika hrvatskog naroda kojeg je podržavala i Katolička crkva. Čovjek je prodao Dalmaciju Talijanima, pobio tisuće nevinih ljudi u Jasenovcu, poslao tisuće mladih u smrt i na kraju sa zlatom pobjegao u Argentinu. Čak su Ustaše i Četnici (a i jedni i drugi su bili koljačke, nacističko-nacionalističke jedinice) u jednom trenutku rata surađivali, što ‘domoljubi’ nikako ne mogu prihvatiti. Tito je bio antifašist isto kao i Staljin. Također je pobio na tisuće ljudi. Jedina razlika je bila u tome što su Tito i Staljin bili pobjednici u ratu, a svi znamo da povijest pišu pobjednici. Englezi su prepustili Poljsku Rusiji, a ljude koji su se predali na Bleiburgu na milost i nemilost Partizanima. Amerikanci su bacili dvije atomske bombe na Japan iako je rat već bio gotov. Tko se usudi suditi Englezima i Amerikancima za njihove zločine? Nitko. Postoje jedna pravila za pobjednike i druga za gubitnike.
Na križnom putu su bili većinom vojnici koji su se borili na strani okupatora, ali u to vrijeme ljudi baš i nisu imali neki izbor. Nekog su doma pokupili Partizani, nekog Ustaše, nekog Domobrani i morali su u rat. Sigurno da je bilo i nadobudnih dobrovoljaca, ali većina ljudi bi izbjegla rat da su mogli. Bilo je tu i skroz nevinih civila, žena i djece koje su Partizani pobili bez imalo milosti. Tko je onda tu nevin u cijeloj priči?
Hitler je donio rasne zakone isto kao i Pavelić, tako da su Auschwitz i Jasenovac u to vrijeme bili zakoniti. Tito je Partizanima dao zeleno svjetlo da bez suđenja pobiju ljude koji su se predali na Bleiburgu tako da je i to, koliko god okrutno izgledalo, bilo po zakonu. Staljinovi Gulazi su bili isto zakoniti. Sad si postavljamo jedno pitanje: TREBA LI SVAKI ZAKON POŠTIVATI BEZ POGOVORA ILI TREBAMO USTATI I REĆI: DOSTA JE! CAR JE GOL!
Vrhovni sud je nedavno imao priliku donijeti povijesnu odluku i napraviti važan korak u vraćanju hrvatske monetarne samostalnosti. Svojom odlukom mogli su ne samo spasiti stotine tisuća zaduženih građana koje su banke prevarile lihvarskim kreditima, nego i spasiti kompletnu nacionalnu ekonomiju. Vrhovni sud je zabranom (proglašenjem ništavnosti) valutne klauzule mogao spasiti 4 milijuna građana ove zemlje, vratiti povjerenje u pravosuđe, zaustaviti iseljavanje, potaknuti proizvodnju, izvoz, zapošljvanje…., ali NIJE jer bankari vladaju ovom državom i sad je to valjda svima jasno. Iako je sud proglasio podizanje kamata od strane banaka protuzakonitim i ustanovio da su na taj način banke oštetile klijente, a time i Hrvatsku za 2,5 milijarde kuna, nije naložio da te banke istog trena obeštete klijente niti je propisao ikakvu sankciju za iste. Banke dobro znaju da si većina građana neće moći priuštiti odvjetnike za privatne tužbe, a čak i da mogu, većinu njihove pljačke će pojesti zastara jer su zakone pisali političari koje te iste banke plaćaju da rade u njihovu korist, a protiv građana ove zemlje.
Sjećam se jednog od prvih sastanaka Udruge Franak na kojem je prisustvovao i Ivan Pernar. Tada im je pričao o korupciji u pravosuđu i kako je ključan problem cijele ekonomije i kreditno zaduženih u valutnoj klauzuli i precijenjenoj kuni. Rekao im je kako HNB nema ulogu središnje banke, nego samo služi kao mjenjačnica stranim bankama. Svi su ga gledali kao nekog psihopata, teoretičara zavjere… ”O kakvoj ti valutnoj klauzuli pričaš? To se nas ne tiče. Prestani širiti svoju političku propagandu…”, itd. Na svu sreću, novo vodstvo Udruge Franak je ipak promijenilo ploču i shvatili su da se ovaj problem s kreditima može riješiti jedino ukidanjem valutne klauzule i konvertiranjem svih kredita u kune po nekom tečaju na dan dizanja i to po mogućnosti fiksnom. Jedino što nisu shvatili je to da se za tako nešto neće izboriti pravnim putem. Kako imati povjerenje u pravosuđe u kojem je guranje prsta u šupak, rukovanje; u kojem se za milijunske krađe, političare kažnjava guljenjem krumpira; u kojem Vrhovni sud kaže da u Hrvatskoj nema mafije i organiziranog kriminala, iako svako malo nekog likvidiraju na cesti u sred bijela dana….? Ako su do sada imali imalo nade u pravosuđe, mislim da im je ova zadnja presuda otvorila oči.
Obrazloženje suda je bilo kako je primjena valutne klauzule u ugovorima o kreditu bila zakonita. To što je nešto zakonito ne znači da je ujedno i dobro i da se taj zakon treba poštivati. Auschwitz, Jasenovac i Bleiburg su bili zakoniti u datom vremenu. KAD NEPRAVDA POSTANE ZAKON, OTPOR POSTAJE NUŽNOST!
Dosta nam je više ratnih priča. Imamo mi svoj rat, financijski rat. Živimo u 2015. godini, a ne u 1945. Ne želimo biti slijepi promatrači koji samo gledaju kako banke i država izbacuju ljude na ulicu. Mi ćemo nešto poduzeti da to spriječimo.
Jedina nada za sve u ovoj zemlji je da se Udruga Franak udruži sa Živim Zidom, tj. da pozovu sve svoje članove, njihove jamce, sve zadužene u eurima, nezaposlene, blokirane, da podrže Živi Zid na izborima jer niti jedna stranka u Saboru neće donijeti niti jednu odluku koja bi išla na štetu njihovim gospodarima (bankarima). Promjene će donijeti jedino građani ove zemlje, ako se udruže i suprotstave režimu. Uspjelo je Islandu pa nema razloga da ne uspije i Hrvatskoj.
Kada su bankari deložirali zadužene u švicarcima,
ja sam šutio;
jer nisam bio zadužen u švicarcima.
Kada su bankari deložirali zadužene u eurima,
ja sam šutio;
jer nisam bio zadužen u eurima.
Kada su deložirali zadužene u kunama,
ja se nisam pobunio;
jer nisam bio zadužen u kunama.
Kada su došli po mene,
nije preostao nitko da se pobuni.
Autor: Josip Novosel
1
20
20
20
