Pejo Bogavac, zvan Čazma

0
Adagam Defonde i Jobulacije Doda. ulje na platnu
Adagam Defonde i Jobulacije Doda. ulje na platnu/Flash.hr

Ovoga puta umjesto Adagama Defondea, koji se trenutačno nalazi na prisilnoj hospitalizaciji, kolumnu piše njegov kolega Jobulacije Doda, koji se nedavno vratio sa uspješno obavljene lobotomije.

Pejo Bogavac zvan Čazma čovjek je iz sela Maljavački Gornji u moslavačkom kraju. Ima 54 godine i u svoje 54 godine uspio se posvađati sa svima. Ljudi ga jedva podnose. On naime radi u službi održavanja vodovoda i odvodnje u Čazmi. Doma živi sa ženom Ljubom, a ima i dvoje djece; doduše oni su već odrasli i ne komuniciraju s njim, osim u mjeri u kojoj to pristojnost nalaže. Kćer se htjela odreći oca jer joj je ovaj tvrdio da je za depilaciju najbolje ugrijati svinjsku mast do vrenja i politi po koži. Ruža je pametna pa se na vrijeme makla iz kuće. Pejo voli kuhana jela. Ne priznaje nikakve snackove, brzu hranu, samo, gotova jela. Ode on svaki dan iza posla do obližnje restauracije „Tri potrbušine“ i tamo tupi konobaru iz dana u dan kako on voli gotova jela i kako uopće ne vidi smisao zašto bi itko naručivao nešto po narudžbi kada lijepo ima izbor gotovih jela pa prema tome molim; gulaš, varivo, tripice, popara, privrta, cicvara ili šmorn, nešto se uvijek fino može odabrati. Konobar je već naučio na Peju pa i ne mari previše. No koja je pozadina takve opsesije gotovim jelima?

Pejo dok je bio mali pučkoškolac redovito je posjećivao kuhinju za vrijeme velikog odmora; dok su druga djeca okretala očima kad bi se za gablec servirao grah varivo sa kuhanim špekom, Pejo bi trpao u sebe mrmljajući pritom sebi u bradu: „Mmmmm, meni to fino, o da“. Kuharice bi se tada sablažnjavale gledajući Peju kako ide po treće repete, moleći ih pritom da zašto rade slabu zapršku kad on osobno može podnijeti i one najteže. Obzirom da to i tako nitko nije jeo, kuharice su uskoro počele zbog Peje dodavati više crvene paprike i svinjeće masti. Ni to nije bilo Peji do kraja po želji pa je tražio da se koristi ne nova mast, jer ta kako je on već tada tvrdio nema snagu, već ona užegla. E ta je prava, primjećivao je Pejo, jer mu se nakon nje dobro podrigivalo. Načelno konobar u „Tri potrbušine“ istrpi njega međutim preko nekih stvari jednostavno ne može preći; Pejo tvrdi da on ima pravo u sklopu cijene pojesti cijelu štrucu kruha jer kaže to je takvo jelo koje jednostavno zove puno kruha. Doma Pejo drži samo do svinja. Razlog tome je, bar kako on tvrdi, to što se od svinje sve iskoristi. Ne jedanput je pretukao ženu jer je u gulaš stavljala samo fine komade mesa. Kravo jedna, znao bi joj reći, pa što nisi stavila više žlundre? Što žlundra nije za ljude, derao bi se. A uši? Ma molim te još jednom da čujem, bit će svega. Nakon toga smirio bi ton pa nastavio: „Uši se lijepo stave kuhati oko 10 ujutro i do 2 sata omekšaju“. Svinje tovi do 300 kg a onda cilja kolinje za početak Rujna mjeseca. Tada je još toplo, pa mast se i sama ucvrca i dobije određeni štih. Pejo je i dan danas živ, eno sreo sam ga neki dan dok sam prolazio kroz Maljavačke Gornje. Nisam se zaustavljao jer je imao kolinje, pa nisam htio smetati.

 

Autor: Jobulacije Doda

Podijeli