O MRŠAVIM I DEBELIM ŽENAMA, KOMPLEXIMA I TEŽNJI ZA NEDOSTIŽNIM SAVRŠENSTVOM

0
Nika Ost/Facebook
Nika Ost/Facebook

Svi znamo za onaj vječni, sasvim suvišni, jaz između mršavih i debelih žena. Ok, riječ debelih zamijenit ću riječju punijih. Te punije imaju običaj naglašavati da su vitke i mršave žene ljubomorne na njihove obline i kako muškarci to bezuvjetno preferiraju. Kao vitku, skoro pa mršavu ženu to me naravno živcira jer je iz nekog razloga sasvim korektno mršavu ženu pozivati na red jer je za nečiji ukus PREMRŠAVA, a strogo je osuđivano kad puniju ženu netko nazove DEBELOM. Jesu li punije žene ljubomorne na mršave ne znam (ok, činjenično znam da neke jesu), jer nikad nisam bila sklona debljanju, ali u ime valjda svih vitkih žena tvrdim da nisu ljubomorne na one punije. Također tvrdim da nije točno da muškarci preferiraju punije jer postoji nešto što se zove RAZLIKA U UKUSIMA: muškarcima kojima se sviđam ja, vrlo vjerojatno se ne sviđaju obline Kim Kardashian, dapače to im je vrlo odbojno isto kao što se njenim obožavateljima ne sviđam ja.

Računica je vrlo jednostavna: netko voli manekenske tipove i Kim smatra debelom, a netko voli bujne sise i guzice. Usudim se reći da je 50:50 i onaj tko se želi svađati oko toga i tvrditi da je njegov kriterij ljepote i sexepila jedini ispravan je glup, primitivan, zatucan, zadrt i općenito ograničen (znam sve su to istoznačnice, ali ne mogu ih navesti dovoljno da prikažem njihovu pravu težinu), a uz to i debelo umišljen. Deblja ženska koja misli da je neka vitka zbog svoje Barbie linije jadna… ta stvarno zaslužuje jedan reality check jer oni, a ti su mnogi, koji žele tu s Barbie tijelom, ovu deblju zovu JAKO DEBELOM i vode razgovore u stilu: ”Eee, daj zabrij da moraš to jebati….eeesss… ne znam za kolko para i pod kolko droge bi to mogao, fuuuj!” Kužiš? Postoje različiti tipovi ljudi i zapravo nitko nebi trebao hejtati nikoga nego se pomiriti sam sa sobom i svojim tipom tijela. Točka. Bok. Ako si baš jako debela i to te jako smeta, naravno, smršavi, ako iz nikojeg drugog razloga onda zbog zdravlja, ali ne baljezgaj okolo da su vitke cure jadne i ne mogu si naći frajera jer to ne da nije točno nego je to jedan od najsmješnijih viceva koji sam ikad čula. Na kraju, zdravije je biti vitak nego puniji pa ću se uvijek rado sprdati od debelih baš zato što se one sprdaju od nas vitkih, no o tome drugom prilikom.

Krenimo na one koje pak pate…jer… nisu savršene.

Okruženi smo djevojkama, a i odraslim – da ne kažem zrelim ženama, koje velik dio svog vremena posvećuju svom izgledu. Što je sasvim u redu jer žena treba držati do sebe, dapače nema mi ništa neshvatljivije od ženske osobe u 21. stoljeću koja uopće ne mari kako izgleda – iako je takvima možda lakše u životu nego onima opterećenima. Ovo je tekst upravo o njima, ženama koji su previše opterećene izgledom, mladim djevojkama kojima je glavna okupacija koji estetski zahvat da naprave nebi li bile ljepše, točnije – nebi li bile SAVRŠENE. Otkud ta potreba za savršenstvom? Otkud ta fix ideja i volja za trkom u kojoj je cilj – nedostižan? Ne, neću kriviti medije i nametnute standarde ljepote jer oni su već dovoljno puta okrivljeni i ne, ovo nije tekst o ljepoti duše i ostalim klišejima. Ovo je tekst o ženskoj potrebi da budu savršene bez obzira na to tko je kriv za tu njihovu ideju. Našu ideju.

Iz vlastitog iskustva mogu reći da ta neka nerealna težnja proizlazi iz kojekakvih kompleksa nabijenih kroz odrastanje i nemile događaje koje odrastanje nosi, primjerice nesretne ljubavi, a i iz neuspjeha na različitim drugim područjima koji rezultiraju općenitim nezadovoljstvom – a postizanje fizičkog savršenstva čini se kao rješenje iako ono to nije. ”Ako budem savršena, bit ću sretna” – to misle mnoge ženske makar bi to teško javno priznale i onda posežu za svim mogućim i nemogućim pomagalima nebi li se uljepšale. Plastične operacije (često suvišne) pa ispravljanje tih operacija novima jer ”nos nikad nije savršen”, liposukcije vitkih tijela od 55 kila jer ”žena nikada ne može biti premršava”, svaki mjesec nova boja kosa jer ”niti jedna nije dovoljno dobra”, beskonačno izgladnjivanje i kojekakvi tretmani, sve u svrhu postizanja zadovoljstva samom sobom jer to očito nosi sreću.

Nikad ništa na sebi nisam operirala jer sam, valjda, imala dovoljnu sreću da nikad sobom nisam bila dovoljno nezadovoljna da stvarno odem pod nož – iako mi je, priznajem, par puta i palo napamet, no da, kroz ranu mladost do recimo početka 20ih samo sam fantazirala o tome što mogu učiniti da budem što savršenija i što mršavija. I bila sam nesretna zbog toga, a onda sam u jednom trenu to prerasla i shvatila ovo za što tvrdim da je istina:

Što se prije pomiriš sa svojim izgledom, to ćeš prije biti sretnija osoba.

Postala sam zadovoljna onog trena kad sam se pomirila sa svojim odrazom u ogledalu: to sam ja i takva sam kakva jesam, imam mane no nisam uopće loša, nekome ću uvijek biti ružna, a nekome najljepša. Neću se truditi biti najmršavija jer imam li dvije kile više ili manje ne primjećuje nitko drugi nego ja, a od pretjeranog truda oko linije nemam ništa osim živčanosti jer sam stalno gladna. Neću biti gladna! Da, izvući ću maksimum iz svog izgleda, ali bez luđačkih pothvata, skupih zahvata i patnje oko toga.

Nađi boju i frizuru koja ti najbolje pristaje, tonove šminke i stil odijevanja, ali zaboravi na savršenstvo jer univerzalno savršenstvo ne postoji, postoje samo razlike u ukusima. Najgore što žena za sebe može učiniti je potratiti mladost natjeravajući savršenstvo jer to je trka bez kraja. Istakni ono što je lijepo i što voliš na sebi i prihvati da, jebiga, vjerojatno nisi Angelina Jolie ili neka takva vrhunska ljepotica i nikad nećeš biti. Nerealne ideje o vlastitom izgledu nose samo bezrazložnu patnju.

Na kraju, nitko se neće zaljubiti u tebe zato jer si od svog lica napravila ukočenu plastičnu lutku (a taj je efekt neizbježan kad osoba pretjera). Neće se ni zaljubiti u tvoju umjetnu kosu, plastične nokte ni nalijepljenje trepavice. Radi to sve ako te veseli, nije protuzakonito i svatko smije od sebe raditi što želi, ali to će sve većini frajera koje time želiš osvojiti dapače prije biti odbojno nego privlačno. Lijepim i ja stvari po sebi, bez brige, ali shvaćaš li moju poantu? Nećeš ZBOG toga naći pravu ljubav ili što već tražiš. Frajeri se zaljubljuju u ono što se ne može kupiti u dućanu, a to su tvoje oči i tvoj osmijeh, tvoj intelekt, humor, šarm i karizma i niti jedan jedini normalni muškarac neće registrirati jesu li tvoje ekstenzije ovakve ili onakve niti jesu li tvoji nokti stiletto i četvrtasti jer – to nije bitno. Da, izvuci najbolje iz sebe, ali ne pati i ne muči se jer nisi savršena. Pretjerana, da ne kažem bolesna, želja za nekakvim savršenstvom odraz je problema na drugim područjima pa žene izgledom pokušavaju kompenzirati svoje neuspjehe i nezadovoljstva.

Na kraju, privlačnost je upravo u nesavršenostima i ako to ne shvaćaš nego se upravo spremaš na šestu operaciju nosa jer ”peti pokušaj nije uspio savršeno” shvati da tvoje probleme ne može riješiti plastični kirurg nego netko drugi, npr. psihijatar jer tvoj pravi problem nije NA glavi nego  U  glavi. Ne mora to biti ni psihijatar, često je dovoljan pravi frajer, sretna ljubav ili uspjeh u poslu.

Vjeruj mi. Ili nemoj. Meni svejedno.

Autor: Nika Ost

Podijeli