Split – Hvar – Partija se i ovog ljeta. Ostani doma ako si siromašan!

0

Požalila mi se neki dan kolegica iz jedne putničke agencije kako im Hrvati otkazuju ljetovanja na Jadranu zbog korone. Prvo što sam pomislio: ”Znao sam da je Hrvatska rasadnik debila, ali da smo baš toliko retardirani da bi netko otkazao ljetovanje u Hrvatskoj zbog prehlade?”

Razmišljao sam gdje bih ja mogao ovo ljeto i bio sam istovremeno sretan što neću biti okružen s debilima koji će ostati doma s maskama na licu. Kao da me Bog putovanja čuo. Istog trena mi je zazvonio telefon, a s druge strane je bila Soraya (Ne ona silikonska sponzoruša iz Crne Gore, već Soraya iz Nizozemske. Isto zgodna, ali nije starleta). Rekla mi je da dolazi s burazom i sestrom u Split i da planiraju skoknuti do Hvara pa im se mogu pridružiti ako želim. Takav poziv se ne odbija, ali nisam odmah pristao. Glumio sam da imam prenatrpan raspored i da moram prvo provjeriti jesam li slobodan tako da kasnije ispadne kako sam zbog nje otkazao sve obveze. Pustio sam ju da me malo nagovara da mi naraste ego. Nakon što me molila na tečnom nizozemskom više nego vidjelica Vicka Mariju da se ukaže u Međugorju, posustao sam i rekao da dolazim u Split.

Dan ranije sam organizirao IBMC party. Zaružio sam do 7 ujutro, odspavao par sati i sjeo na prvi bus za Split. Znam da ne zvuči glamurozno, ali bitno je kamo ideš, a ne kako si tamo stigao. Za one koji se pitaju jesam li nosio masku u busu, odgovor je: ”NISAM”. Ako umrem od korone, neka umru i svi oko mene 🙂

Stigao sam u Split u 7 navečer. Ostavio sam stvari u apartmanu, podaprao se, sredio friz i Otišao sa Sorayom i ekipom na večeru u restoran Teraca Vidilica na Marjanu. Prekrasan pogled na cijeli Split, dobra klopa, a o cijenama neću da blagajnica Željka i Renata ne dobe infarkt. Nije da je bilo ekstra skupo, ali za njih je i doć’ do Splita luksuz, a kamoli otić’ u restoran. Popili smo butelju Kutjevo premium Rosea i butelju GRK-a Bire (odlična vina) što nas je taman zagrijalo za noćni izlazak na splitskoj rivi.

Trenutak kad me zove Kerum sa zamolbom da plati sve što je Dragi Vođa pojeo i popio. Nadodao je još: ”Bager je spreman ako želiš vilu na Marjanu. Neće nitko ni primijetiti tih stotinjak stabala. Samo reci kakav bazen želiš i bacam se na posao.”

Zajebavam se. Zvala me Lidija Bačić jer je čula da sam u gradu pa da mi se javi da se nađemo.

Sorayini brat i sestra su opsjednuti s nargilama tako da smo tražili mjesta koja imaju nargilu u ponudi. Dobili smo preporuku za Olive tree – vintage caffe/fine dining/lounge bar na splitskoj rivi što se kasnije ispostavilo kao pun pogodak jer je jedino tamo bilo života. Dobra mjuza, hrana (nismo ju nažalost probali jer smo večerali prije), plesačice i puno domaće i strane ekipe željne dobre zabave. 

Naručili smo 2 nargile (svaka 200 kn) i 4 koktela (svaki 75 kn). 700 kn čim smo sjeli, ali ne objavljujem to da se žalim kako je Split skup, nego da vadim mast svim onim jadnicima koji objavljuju račune za kavu i pivu pa se zgražaju kako su puno potrošili. Ako nemaš love, ostani doma ili ljetuj na Viru. Okretali smo runde, a novci su nestajali poput sjećanja Luke Modrića. Nije mi bio bed jer su mi stigli korona poticaji i ovo je bila idealna prilika da zapijem državnu lovu. Da jedan dan i ja osjetim kako je to biti UHLJEB. (Znam da je to moja lova, ali ovako bolje zvuči, a i živcira one koji se pitaju zašto su poduzetnici dobivali poticaje, a oni nemaju za kruh).

Olive Tree je otvoren do 2 ujutro, a kako kasnije nije bilo nikakvog sadržaja u gradu ili bar mi nismo znali za njega, otišli smo u apartman na spavanje.

Drugi dan je bio rezerviran za izlet s brodom. Sorayin frend iz Splita nas je odveo gliserom na kupanje do jedne uvale u Milni na otoku Braču. Nebumo se k’o siroteki kupali na gradskoj plaži. Htio sam se baciti u more čim smo se usidrili, ali to je bila nemoguća misija. Prvo sam morao odraditi photo session s pripadnicama ljepšeg spola na brodu. Ako nisu objavile fotke na Instagramu, kao da nisu bile tu.

Milna – Brač
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr 
Milna – Brač – Soraya – San Mauro Muškat
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr
Milna – Brač – Soraya – Matuško Pošip
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Rekvizite za fotkanje smo uspješno popili. San Mauro muškat i Matuško Pošip.

Da je voda dobra ne bi ju Mladen Grdović miješao s vinom 🙂

Svratili smo još do Milne na Braču na jedno piče prije povratka u Split. 

Milna na otoku Braču
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr
Milna – Brač
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Ubilo nas je sunce nakon cijelog dana na brodu. Nismo znali za sebe. Htjeli smo samo na brzinu nešto pojesti  i srušiti se u krevet. Zaletjeli smo se u Toto’s burger bar na burgere i splitsku craft pivu Barba.

Toto’s burger bar Split
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Toto’s burger bar Split
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Postoje ljudi koji vam subotom kucaju na vrata aka Subotari, a postoje i ljudi poput nas koji subotom odu partijat’ na Hvar aka partijaneri.

Hvar
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Soraya me uvjeravala da je iznajmila apartman u Starom gradu na Hvaru. Sjeli smo na trajekt i usred vožnje shvatili da je apartman zapravo u gradu Hvaru. Ona je vidjela kamene zidine na slikama i shvatila da je to Stari grad. Ne kaže naš narod uzalud: ”Ne vjeruj ženi koja laže”

Iskrcali smo se na krivom mjestu, ali smo imali sreće jer nas je vozač autobusa koji je vozio za grad Hvar, ostavio na cesti samo pet minuta hoda od našeg apartmana. Ostavili smo stvari i odmah se uputili u uvalu Pokonji dol za koju kažu da ima najveću šljunčanu plažu u blizini grada Hvara.

Hvar – Uvala Pokonji dol
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr
Hvar – Uvala Pokonji dol
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Predivna uvala s kristalno čistim morem u kojoj se nalazi bar i restoran Mustačo. Mi smo se ubijali u sladoledima i koronama tako da nismo stigli isprobati što sve restoran nudi. Iznajmili smo ležaljke i suncobrane i kako to obično biva kad žene imaju pravo glasa, shvatili smo tek kad smo došli u apartman da nismo platili ležaljke. Ja sam mislio da ih je Soraya platila, a ona je mislila da sam ih ja platio. Nitko se nije htio latiti novčanika prvi. Škrta zemlja čuva svoje blago (opaska se naravno odnosi na Sorayu). Nazvao sam odmah restoran da im se ispričam i da mi pošalju broj računa kako bih im uplatio 50 kn za svaku ležaljku, ali ljubazni vlasnik mi je rekao da je sve u redu, da nema potrebe i da mu je drago da smo bili njihovi gosti. Šok, nevjerica i nadasve ugodno iznenađenje. Netko dobije koronu, a netko oprost dugova. Sljedeći put kad dođem na Hvar, obavezno dolazim na klopu u Mustačo. Pozdrav ljubaznom vlasniku i dečku koj’ nam je sredio suncobrane (išao je s mojim burazom u školu).

Za večeru smo navratili u Mediterraneo restoran na Hvaru. Imali su akciju, piće dobrodošlice i desert gratis. Jeli smo sjajnu tjesteninu s tartufima i odlične dagnje. Tuna me nije oduševila, ali to je naručila sorayina sestra, tako da nemam što prigovarati. Neka se ona žali. Lijep ambijent i ok cijene, kao više manje u svakom restoranu na moru pa čak i u Zagrebu. Htjeli smo ih besplatno ispromovirati na Instagramu, ali nemaju Instagram. Neki ugostitelji ne shvaćaju koliko je to važno za posao, pogotovo sada kada gosti dolaze na kapaljku. 

Doći na Hvar, a ne navratiti u Carpe Diem je kao biti Čeh, a ne obući sandale s čarapama i krenuti put Velebita. Naravno da smo iskoristili blagodati noćnog života na Hvaru. Iznenadio sam se kad sam vidio da mi se baka parkirala u prepunoj marini točno ispred Carpe Diema. Naslijedila braniteljsku mirovinu pa sad uživa pod stare dane. Carpe Diem je bio ispunjen, ali naravno ne krcat kao u doba prije Korone. Doduše, mi smo tamo bili u lipnju tako da će u srpnju i kolovozu biti sigurno više ljudi. 

Hvar
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Ovdje je samo jedna nargila bila 500 kn. Ipak je ovo Hvar i tu dolazi klijentela veće platežne moći. Baš me zanimalo hoće li se moji nizozemski gosti žaliti na cijene. Za razliku od ekipe iz Čučerja koja slika račun za svaku kavu i mineralnu, njima su cijene bile normalne. Odlična mjuza, dobar provod, a račun ćemo preskočit’ da blagajnicu Željku ne strefi infarkt. Kako da joj kažem da smo strusili pola njezine plaće u jednom izlasku?  Bolje neka živi u neznanju. Za sve one koji se pitaju isplati li se doći na Hvar i imali tamo noćnog života, odgovor je: ”Isplati se ako niste na minimalcu ili u prijevodu #Ostanidomaakosisiromašan.”

Naravno da možete doći na Hvar i cijeli dan piti Žuju iz kioska i jesti paštetu iz Konzuma, ali to nije partijanje, to je samokažnjavanje.

Htjeli smo obići par vinarija na Jelsi na Hvaru, ali kako smo imali samo još jedan dan, odlučili smo se ipak za izlet brodom na Palmižanu. Iskrcali smo se na Karibe za siromašne. Palme, kaktusi i svakojako bilje u predivnoj prirodi s prekrasnim morem i sve to za 70 kn po osobi koliko nas je koštala povratna karta brodom. Raj.

Palmižana
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Mladi su legli na ležaljke, a Soraya i ja smo se spustili do pristaništa gdje se nalazi Caffe bar Max. Naručili jumbo pizzu i par pića.

Caffe bar Max – Palmižana – Jumbo pizza
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Htjeli smo to odnijeti do ležaljki, ali su se u tom trenutku sorayini brat i sestra spustili. Koncesionar ih je potjerao jer nisu imali novce kod sebe. Rekli su mu da čekaju nas da se vratimo i da ćemo platiti ležaljke, ali nije imao razumijevanja za njih. Mogli smo trošiti svoju ušteđevinu kod njega, ali smo demonstrativno otišli preko puta u Laganini Lounge bar & Fish House

Ne kaže narod svako zlo za neko dobro. Odluka se pokazala kao pun pogodak. Imali smo sreće što zbog korone nije bila velika navala turista pa smo uspjeli dobiti svoj lounge separe bez rezervacije.

Laganini Lounge Bar & Fish House – Palmižana
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Naručili smo prvu rundu koktela, a da smo znali da imaju i dobru morsku hranu, vjerojatno ne bi naručivali pizzu iako je bila prilično dobra.

Laganini Lounge Bar & Fish House – Palmižana
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Nakon druge runde koktela, Soraya se onesvjestila što je možda i dobro jer su nas koštale ukupno 960,00 kn. Nije da smo se žalili. Za ovakav lounge bar i ovakvo mjesto, cijene su opravdane. Ak’ je nekom skupo, nek pije Žuju kod Mire u Pirovcu.

Laganini Lounge Bar & Fish House – Palmižana
Foto: @DearLeaderJoe – Dragi Vođa, Flash.hr

Poludnevni izlet na Palmižanu skoro 1600,00 kn, ali isplatilo se. 

Mislili smo nakon povratka u Hvar zaružiti zadnju večer u Carpe Diemu, ali smo shvatili da jedva gledamo od umora. Pojeli smo neku brzinsku večeru, sladoled i otišli doma. Soraya i ja smo u godinama. Mladi su bili nabrijani na noćni izlazak, ali na kraju nisu otišli bez nas. Žao mi je što nismo otišli u Gariful na večeru, ali to ćemo obavezno sljedeći put.

Zadnji dan u Splitu smo opet iskoristili za izlet s brodom. Javio mi se taj dan i poznati splitski hedonist Giulliano Dodig. Preporučio mi je da odemo u novootvoreni restoran Noir, ali kako smo kasno došli s kupanja, nismo stigli otići na večeru pa smo odmah produžili u Olive Tree. Pridružila nam se kasnije i Barbara koja je moja vjerna splitska obožavateljica na Facebooku. Vidjela je da sam došao u Split pa je svakog dana čekala na Rivi ne bi li me zaskočila. Bila je mudra pa je pričekala da se riješi konkurencije. Naime, Osjećale su se tenzije u zraku kad sam kročio na plesni podij. Splićanke su podivljale kad sam počeo mahati svojim kratkim nogama i rukama. Odjekivalo je Splitom: ”Ajme ća je lip… Jebate led, pleše bolje nego Travolta… Ja sam ga prva vidila Gujo otrovna… Kome ti Gujo, kravo jedna… Kome ti kravo, kozo jedna… Aaaaaa, Ubit ću te Mirjana. Ne za ekstenzije Ksenija… Kurvo… Luce, dodaj mi kalašnjikov! 

Svima koji su se ponadali da će cijene zbog korone pasti poručujem da se i dalje drže Vira i Pirovca. Ima u Hvaru i Splitu jeftinijih mjesta, ali ako želite ići na najpopularnija, a ujedno i najbolja mjesta u Dalmaciji, onda ćete morati odriješiti kesu. Nisu tamo cijene skupe, nego ste vi siromašni.

Poruka svima koji planiraju do Splita i Hvara: #OstaniDomaAkoSiSiromašan

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, dopisni član magazina ”Misli svako da je nama tajkunima lako”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

www.instagram.com/dearleaderjoe

www.facebook.com/dearleaderjoe

Podijeli