Velika pobjeda Frankera na EU sudu u Španjolskoj!
Prije tri tjedna je vođa Frankera, Denis Smajo na Facebooku objavio kako EU sud vodi još jedan postupak vezan za ništetnost CHF ugovora nakon konverzije! Riječ je o španjolskom slučaju C-452/18!. Pitanje je postavljeno još 2018. godine.
Pitanje je gotovo potpuno isto kao i ono koje smo imali u oglednom postupku. Citiram pitanje:
“Treba li se načelo neobvezatnosti ništavih odredbi (članak 6. [Direktive 93/13]) proširiti i na kasnije ugovore i pravne poslove na temelju tih odredbi, kao što je to ugovor o obnovi zajma?
Može li se, s obzirom na to da apsolutna ništavost podrazumijeva da ta odredba nikada nije postojala u pravno-gospodarskom životu ugovora, zaključiti da kasniji pravni akti i njihovi učinci na temelju te odredbe, odnosno ugovor o obnovi zajma, također prestaju biti dio pravne stvarnosti te da se trebaju smatrati nepostojećima i ništavima?”
U daljnjim pitanjima postavlja se i pitanje odricanja temeljem Ugovora o obnovi.
Nezavisni odvjetnik je već dao svoje mišljenje u siječnju ove godine. Mišljenje je za nas itekako pozitivno!!!
Nezavisni odvjetnik kaže:
Sporazum o nagodbi (obnovi) ne može biti valjan i obvezujući za potrošača, osim ako se u potpunosti ne ispune sljedeći uvjeti:
1. Ako se potrošač svjesno (pisano) odrekne svojih prava u sporazumu.
2. Ako je potrošač svjestan da je ugovorma odredba ili cijeli ugovor ništetan i da se svjesno odriče prava koja bi mogao ostvariti u sudskom postupku.
3. Ako je potrošač transparentno upoznat sa svim pravnim i ekonomskim posljedicama svojeg odricanja.
Dakle, kako mi nismo znali da je chf valutna klauzula ništetna i kako se nismo u našim aneksima o konverziji odrekli naših prava, naši sporazumi nisu i ne mogu biti VALJANI ni PRAVNO OBVEZUJUĆI za nas!
Napokon je došla i dugoočekivana presuda, a ona je pozitivna za Frankere i negativna za banke i Vrhovni sud RH.
Sud EU kaže:
Sporazum u kojem se potrošač praktički odriče svojih potrošačkih prava (pravo na NU ili NO) ne može biti valjan, odnosno nema pravni učinak, odnosno ne može popraviti osnovni ništetan ugovor, te konačno, NE OBAVEZUJE potrošača, ako potrošač prilikom svoje odluke o prihvatu takvog sporazuma NIJE bio informiran o svim pravnim i ekonomskim posljedicama koje proizlazle iz takve odluke. Da bi takav sporazum bio valjan, trebalo bi zadovoljiti sljedeće uvjete (koji u našem slučaju nisu ispunjeni):
1. Zakon je trebao imati glavni cilj i svrhu otklanjanje ništetnosti odredbi/ugovora (konverzija nije imala taj cilj ni blizu).
2. Da su banka i potrošač pregovarali o otklanjanju ništetnosti (nisu mogli pregovarati o tome, kad u trenutku konverzije nismo ni znali za ništetnost valutne klauzule i ugovora).
3. Da su potrošaču jasno predočeni konkretni matematički izračuni što bi za njega značilo odricanje od ništetnosti odredbi/ugovora. (Nisu nam to predočili, jer se tada nije ni znalo za ništetnost chf vk i NU).
Ovom presudom su svi CHF krediti kao i oni konvertirani u Eure NIŠTETNI!
Frankeri nisu znali u vrijeme konverzije da je Chf valutna klauzula ništetna i kako se nisu u aneksima o konverziji odrekli svojih prava, njihovi sporazumi nisu i ne mogu biti VALJANI ni PRAVNO OBVEZUJUĆI za njih!
1
20
20
20
