Tečaj oslobađanja straha od letenja – “Tko leti, vrijedi, tko vrijedi, leti, tko ne leti, ne vrijedi.”

0

Gorila je crvena žarulja u Centralnom komitetu Čučerja do dugo u noć. Najmlađi brat nije nikad letio avionom pa sam ga odlučio odvesti na Tečaj oslobađanja straha od letenja da sazna nešto više o letu avionom, oslobodi se strahova i predrasuda i na kraju isproba panormaski let iznad Zagreba. Nije nešto bio oduševljen. Rekao je: ”Nisam ti ja za avione. Što ako padne?” Odgovorih mu: ”Voziš se svaki dan u atubousu? Jel tako? Tako je! Ono je bus, a ovo je Airbus. Autobus sa krilima, samo što ti ovdje ne može uletit’ kontrolor karata usred leta pa je vožnja puno sigurnija. Moraš probati nešto novo. Nisi se nikad maknuo iz Čučerja.”

Otac i majka su bili izbezumljeni. Nisu mogli slušati kako ga nagovaram. Majka mu je rekla: ”Da je Bog htio da letiš, dao bi ti krila!” Stari je bio suzdržaniji: ”Jebalo te letenje. Primi se knjige!”

Na kraju je đubre malo pristalo, ali se dan prije održavanja tečaja razbolio jer je vikend prije igrao košarku na -10 u majici kratkih rukava. Budala. Morao sam otići na tečaj bez njega. Probudio sam se u pola 6 ujutro. Ja sam kao novinar trebao doći u 6:45 u hotel Stella gdje se održavao tečaj. Nemam ja toliki strah od letenja, koliko od ranog ustajanja. Mrzim zoru. Da sam se htio buditi prije pijetlova, bio bih blagajnica Željka u Dioni, a ne tajkun.

TEČAJ OSLOBAĐANJA STRAHA OD LETENJA:

UVODNA RIJEČ:

Kad smo se svi skupili, uvodnu riječ je održao Marko Emer, idejni pokretač Tečaja oslobađanja straha od letenja, koji je prvi i jedini takav tečaj u regiji. Marko je inače pilot od 2000. godine, tako da ima višegodišnje iskustvo u zrakoplovstvu. Na tečaj se prijavilo 17 polaznika. Smijestili su se u grupe za par stolova, a odmah na početku su svi na papir napisali neke od svojih najvećih strahova vezanih uz letenje i avione. Neki nisu nikad letjeli, a neki lete stalno, ali uz hrpu normabela. Prema statistikama, strah od letenja osjeća 64% žena i 34% muškaraca, ali na ovom tečaju je bilo puno više muškaraca. Možda se muški boje javno priznati da ih je strah. Ja sam sjedio pokraj novinarke Ane Marie iz Večernjeg lista. Bila je profesionalna. Pripremila je bilježnicu i olovku i sve zapisivala. Ja sam imao drukčiji pristup. Mene su u kontraobavještajnoj službi Čučerje naučili da sve pamtim.

VJEŽBA OPUŠTANJA:

Nakon Marka je došao terapeut Siniša Bošković. Pustio je neku relaksirajuću melodiju i počeo pričati opuštajuću priču, dok su polaznici žmirili i meditirali. Ja se inače opuštam uz zvuke Mile Hrnića, ali ovo su bile neke new age, hipsterske melodije. U svakom slučaju bilo je opuštajuće za sve prisutne.

Napravili smo kratku stanku za kavu, a onda smo nastavili s predavanjem kapetana.

PREDAVANJE KAPETANA: 

Na scenu je stupio kapetan Hrvoje Rosandić koji je počeo letjeti u Aero klubu Zagreb 1986. godine, a 1996. se zaposlio u Croatia Airlens kao kopilot na ATR 42, da bi 2004. postao kapetan na A319/320. Ima preko 13000 sati letenja diljem svijeta.

Polaznici su govorili kako ih je najviše strah pada aviona zbog turbulencije, kvara elektronike, otkazivanja rada motora i sl. Neki su imali strah od zatvorenog prostora itd. Svima njima je prva asocijacija uz avion bila nesreća i smrt.

Hrvoje je objašnjavao polaznicima kako su avioni puno sigurniji za prijevoz od automobila, kako imaju savitljiva krila i da se putnici ne moraju brinuti kad vide da se krila miču, jer su ona namjerno dizajnirana tako da budu elastična kako se ne bi slomila. Čak je rekao da avion bez problema može sletjeti s ugašenim motorima, pa čak i ako mu odpadne jedno krilo.

Nije naša vojska bez razloga servisirala Migove u Rumunjskoj. ”Dodaj mi one šarafe za krilo Popesku. Četrnaestica.” ”Nemam ih više Dumitresku. Jel može trinaestica?” Dumitresku ”Ma može. Neće se to ni skužit.”

Upitao je u jednom trenutku polaznike dal’ su provjerili svoj auto prije dolaska ovdje (gume, ulje, brisače, žmigavce itd.). Odgovor je bio NE. Na to je nadodao kako se avion prije svakog poljetanja i nakon svakog slijetanja temeljito provjerava, kako bi let bio siguran. Ništa se ne prepušta slučaju, a za svaki sustav u avionu imaju više back upova u slučaju kvara. Pitao je polaznike: ”Zar vas jutros nije bilo strah kad ste sjeli u svoj auto? Puno je veča vjerojatnost da ćete poginuti u prometnoj nesreći na cesti, nego u avionu.” Na to je jedan polaznik odgovorio: ”Mene je bilo strah. Mislio sam da će se kolega namjerno zabiti s autom u zid, samo da ne dođe na ovaj tečaj. Toliko ga je strah letenja u avionu.” Polaznici su se nasmijali, a nakon što su se opustili, počeli su postavljati brojna pitanja.

Najviše ih je bilo strah turbulencije. Hrvoje im je objasnio da je turbulencija praktički bezopasna za avion, samo što je osjećaj vožnje prilikom nje jako neugodan. Bilo je tu još puno pitanja, ali ako vas je strah letenja, upišite tečaj na sljedećem roku i saznajte više detalja. 

KABINSKO OSOBLJE:

Tatjna Vasilevska je prvi put dobila dozvolu Avioimpex u siječnju 1993. godine. Radila je kao instruktorica za kabinsko osoblje, a od 2012. godine radi u Trade Air-u kao voditeljica kabinskog osoblja. Instruktor je na avionu Foker 100 i A320. Objašnjavala je polaznicima kako stjuardese nisu samo leteće konobarice, nego su obućene i za pružanje osnovne prve pomoći, ako nekome pozli tijekom leta i kako je jako bitno da svi putnici pozorno prate sva upozorenja za slučaj opasnosti prije leta jer im to može spasiti život. Stjuardese su i psiholozi i uvijek popričaju sa putnikom za kojeg primjete da se ne osjeća ugodno za vrijeme leta kako bi ga smirile. Kad je spomenula maske s kisikom, izlaze u slučaju opasnosti, polaznicima je pao mrak na oči. Tu su već počeli razmišljati što bi sve moglo poći po zlu. Jedna je polaznica upitala: ”Zašto u avionu nema padobrana? Osjećala bi se sigurnije s padobranom.” Tatjana je objasnila da je padobran nepotreban jer bi na velikoj visini bio beskoristan. Osoba bi se smrznula da izleti van, a i brzina aviona je prevelika za iskakanje, a na nižoj visini se padobran ne bi niti stigao otvoriti. 

KONTROLA LETENJA:

Želimir Trifunović je rukovoditelj operativne tehnologije rada u ACC Zagreb. On je pilot i instruktor letenja sa više od 30 godina iskustva. Objašnjavao je kako je kontrola letenja najzaslužnija sa sigurnost u avio prometu i kao je to stresan i odgovoran posao. Uz napredak tehnologije i svu računalnu opremu koju imaju, mogućnost pogreške je sveden na minimum, a to se vidi i po tome što se u zraku svakog dana nalazi diljem svijeta između 8000 i 13000 aviona i sve funkcionira besprijekorno. Napomenuo je da ako znamo nekog tko bi htio raditi kao kontrolor leta, neka ih pošaljemo na tečaj jer je to deficitarno zanimaje. Plaće su velike, samo postoji jedan mali problem. Nije uopće toliko bitna razina obrazovanja polaznika, koliko njegova sposobnost da se nosi sa tako velikim stresom. Školovanje kontrolora košta preko 50 tisuća eura, ali rijetko tko završi ispit. Polaznici ne plaćaju školovanje.

PSIHOLOŠKI ASPEKT:

Pošto su polaznici imali izraz lica kao Modni mačak kad je ugledao Željku Markić, bila im je potrebna psihološka pomoć. Na scenu je stupila magistrica psihologije Lucija Veličan koja im je pomogla da se suoče sa svojim strahovima i zapitaju od kuda oni dolaze i kako ih se riješiti. Mnogi od polaznika su rekli da im sama pomisao na letenje uzrokuje nesanicu. Pere ih nerovoza, znoje im se ruke, imaju grč u želucu, hvata ih napadaj panike, a jedan je polaznik čak rekao da je otkazao poslovni put pod cijenu otkaza jer se jednostavno nije mogao natjerati da uđe u avion.

Lucija im je rekla da su avioni 29 puta sigurniji za prijevoz od automobila i da svoj strah mogu savladati. Uz brojne razgovore, vježbali su vježbe disanja, ali ne samo za opuštanje, nego i one koje su ih umjetno dovele u stanje aksioznosti. Polaznici su nabrajali čega ih je sve strah, ali je mene začudilo kako je mene strah sasvim nečeg drugog i da to nitko nije spomenuo. Recimo: ”Hoće li mi otkriti kokain u torbi? Da li će slavujevi jezici biti posluženi na sobnoj temperaturi u business klasi? Hoću li imati dovoljno mjesta za noge u avionu?…”

RUČAK: 

Oko 13:00 sati smo imali pauzu za ručak. Sjedio sam za stolom s novinarkom Večernjeg lista Ana Mariom i meteorologinjom Anom Bago. Dok smo se Ana i ja ubijali u vegetarijanskim lazanjama, novinarka Ana je tamanila paštetu. Naime ona ne voli sir. U svakom žitu ima kukolja. U jednom trenutku smo počeli pričati o avionskim nesrećama, a ja sam rekao kako je cool kad pogineš u avionu, ali ako se sudariš u nekoj Škodi i odeš na onaj svijet, to je jadno. Umro si k’o Čeh. Ako odlaziš, odi sa stilom. Da se danas srušimo, sjebao bi gradsku plinaru jer još nije došao obračun za plin, a potrošio sam ga ove zime više nego Hitler. Polaznici su nas malo čudno gledali, pa smo shvatili da možda nije vrijeme ni mjesto za ovakve razgovore.

METEOROLOGIJA:

mag. phy Ana Bago je diplomirani inženjer fizike, a struka joj je meteorologija i oceanografija. Zaposlena je od 2005. u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe kao oblasni sinoptičar u zrakoplovnoj meteorologiji. Svakodnevno komunicira s pilotima malih aviona i pilotima airbuseva. Nije samo lijepo lice sa malih ekrana, nego se stvarno kuži u oblake, kišu, vjetrove, munje i gromove. Objasnila nam je sve o vremenskim nepogodama, strujanju zraka i koliko su zapravo njezine informacije bitne pilotoma kako bi što sigurnije letjeli. Još jednom je objasnila svima da se ne moraju toliko bojati turbulencija. Tu su već polaznici polako počeli shvačati koliko je zapravo ljudi uključeno u cijeli taj avio promet i koliko se procedura mora obaviti prije samog leta i za vrijeme leta, kako bi on prošao bez ikakvih poteškoća. 

VJEŽBE PRIJE LETA:

Prije leta su polaznici obavili dodatne vježbe opuštanja, uključujući i tapping – jednostavna, brza i djelotvorna tehnika za odstranjivanje napetosti i straha koja nam pomaže da se osjećamo bolje i sigurnije. Polaznici su se tapkali sa prstima po oku, nosu, obrvama i drugim akupunkturnim točkama. Ja sam probao, al’ sam si skoro oko iskopao. Jebiga, zabrijao sam da sam Bruce Lee.

LET:

Došao je trenutak odluke. Polaznici su morali krenuti na probni let i vidjelo se da im nije bilo sve jedno. Na kraju je dvoje polaznika nažalost ipak odustalo jer je strah bio prevelik. Ostalih 15 se hrabro uputilo na aerodrom. Stopa uspješnosti tečaja je inače 96%, što je stvarno odličan rezultat. Na pisti nas nas je čekao Foker 100, charter avion Trade Air kompanije. Inače, frend Goran me zamolio da ga suptilno spomenem jer je on tj. njegova firma ENDEM.hr dizajnirala ove prekrane linije na avionu. Ovo nije plaćeni oglas. Prije ulaska sam nabacio samozatajnu fotku. Svaka sličnost sa Vin Dieselom nije slučajna. Bila bi fora da su pustili pjesmu ”I will survive”, ali se nitko toga nije sjetio.

Tečaj oslobađanja straha od letenja Foker 100, Air Trade Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Tečaj oslobađanja straha od letenja
Foker 100, Air Trade
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Iako je vladala lagana nervoza kod nekih, let je prošao odlično i svi su se na kraju pitali čega su se zapravo oni bojali. Naravno da će im biti teže kada će letjeti sami, ali sada su probili led i dokazali sebi da oni to mogu. Zahvaljujući mojoj požrtvovnosti, možete uživati u video klipu našeg poljetanja.

Let nije mogao završiti bez zajedničke fotke svih polaznika i organizatora Tečaja oslobađanja straha od letenja. Falila nam je samo meteoroginja Ana koja nije letjela s nama jer je imala nekih poslovnih obaveza. (Ja mislim da je otišla na janjetinu jer se žalila kako nije bilo mesa u lazanjama).

Tečaj oslobađanja straha od letenja Foker 100, Air Trade Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Tečaj oslobađanja straha od letenja
Foker 100, Air Trade
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

DEBRIFING:

Nakon uspješnog leta, vratili smo se u hotel. Polaznicima su podjeljene diplome, a uspješan let smo proslavili na šanku. Ovim putem zahvaljujem pilotu Hrvoju, koji nas je sve počastio s pivom. Ispričao nam je i jednu zanimljivu priču iz Rijada. Jedan Britanac je tamo uhvaćen za dvije boce vina u autu. Kazna mu je bila 5 godina zatvora i 350 udaraca bičem. Zamislite samo da su ulovili Mladena Grdovića tamo. Dobio bi doživotnu robiju i izbičevali bi ga do smrti. Hrvatska je raj na zemlji za alkoholičare:)

Za kraj možemo samo pohvaliti ekipu sa tečaja i sve polaznike te citirati legendarnog letača Grunfa: “Tko leti, vrijedi, tko vrijedi, leti, tko ne leti, ne vrijedi.”

Cijena tečaja iznosi 2199,00 kn, a cijena probnog leta 999,00 kn. Za one koji trebaju hitno riješenje svog problema postoji mogućnost i individualnog tečaja. S obzirom da je stopa uspješnosti tečaja 96%, ovo je stvarno isplativa investicija.

Facebook stranica tečaja:  https://www.facebook.com/strah.od.letenja/

PS: Kad sam bratu ispričao kako nam je dobro bilo, odlučio je počiniti suicid. Ja sam kao brižni brat sve snimio kako bi ovaj članak završio sa stilom.

Zapravo je ovo Čučerska škola oslobađanja straha od letenja:)

 

Autor: Josip Novosel, samozatajni ljubitelj visine, profesionalni švercer u tramvajima i skorašnji vlasnik nove Cesne, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Podijeli