Skitanja i pitanja – egzotične nomadske avanture balkanske Žene Vrač

0

16402510_10212471498648948_5702672246909746020_oKako život, šta ima Rea?

Ne čujem se bas često sa dragim ljudima doma, pa evo da podijelim malo dojmova.. Osim s roditeljima i povremeno pokoje poruke s prijateljima, rijetke su prilike za neku dublju komunikaciju, pogotovo tu gdje je internet egzotika, a posao koji trenutno radim zahtjeva redovnu korespondenciju putem emaila sa ljudima koje se prijavljuju za držanje radionice i healing tremane i seanse na TRIBAL GATHERING festivalu u Panami, gdje ću provesti mjesec dana, počevši sa 18.2.

Svaki wifi moment uglavnom sam fokusirana na službeni inbox i osim poneke pomalo uznemirujuće poruke i slike primjerice, svoje demonozirane bake koja tu i tamo pristigne iz roditeljskog doma (otac je otkrio specijalne efekte na mobu valjda, a nas poremečeni smisao za humor čini ostalo..), i nema puno kontakta sa matičnom zemljom, a i ideja o povratku tu pa makar na 3 mj godišnje, ali sa konkretnim smislom i akcijom, čini mi se sve bližom i realnijom.. No otom potom.

I tako, kako ide, di si, sta ima? Kad se vraćas? ??
Evo, pomalo. Još dan i pol otočkog života i idem dalje, nakon tri tjedna na otoku (opet sam zaglavila ovdje, čini se da cu treći put ostati možda i do.., sami popunite a)pravoslavnog Uskrsa b) mature djece koje ću tu roditi c) neodređeno ). Volim ovo mjesto, nisam ni slutila da će mi se toliko uvući pod kožu.. Otok Ometepe sa dva vulkana koja ko dvije super nabrijane cicke strše sa ovog komada zemlje uronjenog u jezero, moj je drugi dom, to sigurno. Mnogi prijatelji i poznanici koji su posjetili ove krajeve još proteklih godina pričali bi sa nekim posebnim sjajem u očima kad bi tema bio OMetepe. Nedvojbeno je tu neka magija u zraku. Da li je to latinoamerički temperament koji je dodatno potenciran energijom dvaju živučih vulkana, jednostavnost života koji je jos uvijek donekle izvoran i blizak korijenima ili je razlog pak ovaj meni idealan spoj svih elemenata – lava ispod plodne zemlje po kojoj hodamo i koja nas hrani svojim sviježim plodovima, voda koja okružuje otok i izlijeva se iz jednog od vulkana u obliku veličanstvenog San Ramon vodopada, otkud Maderas, vulkan napaja čitav otok svojom svježom i mineralima bogatom vodom koja život znači. Vjetar koji stalno raspuhuje sparinu koje u drugim dijelovima zemlje ne nedostaje, i tjera komarce i ostale živine koje se na svim drugim mjestima, redovito pogoste bockajući me i neopisivo iritirajući.

Financijski, snalazim se i preživljavam preprodajući prekrasne etno rukotvorine koje sam pomno izabrala i kupila na artesanskim sajmovima dok sam putovala kroz Meksiko i još imala ponešto keša pri ruci. Dio honorara od prošlog ljeta s kojima sam računala kad sam se otisnula u ovu avanturu, još je na čekanju i do tad, pravo je zadovoljstvo vidjeti kako se može i iz dana u dan, dolar ili deset, preživjeti i ok živjeti. Život je tu još razmjerno jeftin. Do dolaska u Costa ricu, no dotad se nadam da će biti i pokoja uplata ????

Foto: Rea Tas, Flash.hr
Foto: Rea Tas, Flash.hr
Ovo nisu karte za Belu:)
Ovo nisu karte za Belu:)

Jučer je prijatelj, Rafa iz Hondurasa, donio špil karata- indijanski vision quest tarot i bacila sam si kratki reading – kao i uvijek kad ne zlouporabiš karte i simbole prečestim i nejasnim pitanjima, 5 izvučenih karata bilo je right on point. ??

Rafa i curke su za to vrijeme sjedili preko puta mene i radili svatko svoje.. On je čitao knjigu udobno zavaljen u hammock ispred zopiloteovog školskog busa kojeg su vlasnici istoimenog hostela prije već priličan broj godina, prenamijenili u shop sa rukotvorinama i lokalnim organskim proizvodima (med, kokosovo ulje, sapuni, čokolada i chia sjemenke i sl.). Cure su za to vrijeme oslikavale svaka svoj komad drveta, a kokosi su pretrcavali između stabala banana dok je španjolčev pas Chulo, pametni i krasni njemački ovčar odlučno tjerao svinje iz frendićinog dvorišta. Tek je posadila salatu i bila je sretna Chilovom asistencijom, koliko god nam je praktično i zgodno kad svinje pojedu višak otpada koji ne stižemo kompostirati, nije fora posaditi vrt i onda shvatiti kako su prasice sve proždrle :p 😀

Odlučila sam iz špila karata izvući samo jednu kartu- i napomenula kako nemam zapravo pitanje, ali da ajde vidim što svemir poručuje o vremenu koje je ispred mene… I dok je sa zvučnika iz bushopa ispred kojeg smo tako chillali odjekivala pjesma Earl Dread16 “Change”, izvukla sam kartu bez kalkuliranja, promišljanja i pitanja i pogledavši što držim u ruci, odvalila od smijeha. Pokazala sam kartu svojim začuđenim prijateljima, na što su i oni prasnuli u iskreni, glasni harmonični smijeh koji nas je brzo doveo do točke hvatanja za trbuh i suzenja očiju – karta je bila “CHANGE”. Naravno. Jednostavno. Magično.

Nakon kratkog komentiranja “koincidencije”sa kartom i pjesmom, upitala sam Rafu koju knjigu chita. Tigrov ocnjak, tako nekako bi otprilike glasio prevod sa spanjolskog. Knjigu je pronasao u jednoj od spavaonica hostela u kojem volontira zadnjih godinu dana, sa povremenim pauzama i putovanjima. Taman je bio zavrsio sve knjige koje je imao kod sebe i ova mu je dosla kao narucena – a bila je i zanimljiva i na njegovom materinjem jeziku. Kako zgodno, knjige koje nas trebaju naci uvijek nas nekako pronadju.. I ja sam zavrsila sva stiva koja sam ponijela na putovanje, po dolasku na otok kupila sam za dolar tu u tom istom busu knjigu “creating with angels”… Nije me se dojmila. S obzirom da u bus shopu imaju razmjenu knjiga i da je osim opcije kupnje po cijeni od 1 dolara, knjige moguce i razmjeniti, odlucila sam procekirati sto imaju ovaj put na policama, ponuda prije 2 tjedna, kad sam zadnji put gledala, bas i nije bila nesto..bar ne za moj knjizevni ukus i izbor tema koji trebam od svoje literature.. No, prvi pogled na policu izazvao je u meni ogromni ushit!!! Aaaaaaa?????

Tu je! Tuuuuu je! Ljudi, ne mogu vjerovati, pogledajte što sam našlaaaaaa! Ovu knjigu želim već 4 godine, ako ne i duže, ali nekako nisam dosad imala prilike susresti se s njom – Rachel, frendica čija sam gošća tu na otoku spomenula je prekjučer, ničim izazvana, kako ima cijelu kolekciju, ali u pdfu, a ja baš volim imati pravu knjigu i čitati je od korica do korica.. I evo je!!! ANASTASIA, našla me! Minutu nakon što sam komentirala upravo to, kako nas nađu same kad je vrijeme pravo.. I 2 minute nakon smiješnog momenta sa sinhonicitetom karte i pjesme, oboje s nazivom CHANGE. Mnogo je toga tu u priči još, ali ovom prilikom podijeliti ću s vama samo komadić magije, kroz ponešto riječi i slika.

Još uvijek me oduševljava koliko me zapravo oduševljava ovaj otočko seoski život! Jutros sam se probudila oko, po svoj prilici 4:30 ujutro, odmolila, izmeditirala, oprala veš na ruke i dok je nebo jos uvijek jedva pokazivalo naznake skorog svitanja, prošetala do plaže El pital, koja me oduševljava zbog pogleda na vulkane i veeelikog vulkanskog kamenja (ipak sam ja dite kamena i škoja). Tamo sam načela prvih 50 stranica knjige nakon što sam pozdravila sunce, ljuljala se na ljuljački iznad jezera dok su na grani točno iznad mene majmuni izrepali svoj cijeli repertoar, a onda je došao red na mene. Tu gdje nitko osim majmuna, valova i ptica ne čuje, pjevala sam im svima, uključujući novopridošlo sunce, neke pjesme koje nikad prije nisu postojale na nekim novim jezicima i svi su ušutali. Možda od čuđenja, možda od užasa, a možda i da čuju, što to ova čudna pridošlica ima za podijeliti… Bilo je lijepo družiti se s njima neko vrijeme, zahvalila sam se svima redom, naklonila i produžila dalje do najbližeg sela. 10 minuta kasnije, stigla sam u Balgue, i sjela za najbolji stol – taman su otvorili vrata birca u trenutku kad sam zakoračila na terasu birca. Rade od 7. Divno! I bas sad je 7.

 Foto: Rea Tas, Flash.hr
Foto: Rea Tas, Flash.hr

Reu možete pratiti na facebooku i Instagramu:

Facebook: https://www.facebook.com/rea.tas?fref=nf&pnref=story

Instagram: https://www.instagram.com/reafarout/?hl=hr

Autorica: Rea Tas aka Žena Vrač 
Podijeli