ADVENT U GRAZU (čitajte shopping u Grazu)

Nakon što smo pisali o adventu u Zagrebu, Soraya i ja smo odlučili posjetiti advent u Grazu i vidjeti što oni imaju u ponudi od blagdanskih delicija. (Znam da sad mislite na onu srpsku starletu, al’ nije o njoj riječ).

Soraya je kupila autobusne karte u petak i rekla da se vidimo ispred Lisinskog u deset do 6 u subotu ujutro jer u 6 kreće bus. Smrzavao sam se tamo s njom 25 minuta jer je ona krivo vidjela kad je polazak. Htio sam joj oduzeti život na licu mjesta, ali su mi se prsti ukočili. Polazak je bio tek u 6:15, ali nije to bio jedini problem. Bilo je nekoliko autobusa ispred Lisinskog, ali niti jedan nije bio naš. U 6:15 sam pretrčao cestu, a Soraya se derala ”Run Forest, run!” Vidio sam kako jedan autobus kreće iz smjera gradskog poglavarstva. Stopirao sam, a vozač je otvorio vrata i odmah upitao: ”Jeste vi Josip? Uđite.” Taman je i Soraya dotrčala. Ili su joj krivo rekli u agenciji ili je ona krivo shvatila mjesto polaska, ali na svu sreću krenuli smo put Graza.

Čim smo stigli, popeli smo se na vidikovac (Zapravo pljunuli skoro 3 eura za vožnju liftom) na kojem se nalazi kafić/restoran s pogledom na cijeli grad. Sunce je obasjavalo naša prekrasna lica, a mi smo pokušavali zanemariti činjenicu da oko nas sjede sami Hrvati i da nam kvare onaj pravi austrijski ugođaj. Sa svih strana ista priča: ”Šta misliš koliko ovo košta? ‘Oćemo naručiti ručak po pola? Nisam baš žedan…” Mi smo ogladnjeli od svih tih siromašnih razgovora. Uzeli smo dijetalni doručak i nastavili uživati u suncu i prekrasnom pogledu na grad.

Soraya mi se nešto žalila kako nije sigurna da je ponijela dovoljno para za shopping pa sam joj pokazao drevnu vještinu snalaženja u stranome svijetu, koja se s koljena na koljeno prenosila u svim dobrostojećim obiteljima u Dubravi.

Gledala me začuđeno onim svojim velikim šrilankanskim očima i kao da je govorila: ”Hm! Lijep i snalažljiv.”

Krenuli smo malo u razgledavanje grada i nabacivali fotke, a onda je Soraya odjednom ugledala robnu kuću i blagdanska idila se raspala kao Jugoslavija. Kremice, parfemi, šminka…, znao sam odmah da će to potrajati. Isprobavala je neki ruž i sjenilo. Mislim da ima sindrom Michaela Jacksona. Želi biti svjetlija.

Kasnije smo još obilazili dućane, a sretnica je ubola čizme na sniženju za samo 55 eura. Inače su koštale oko 180 eura.

Ja sam ipak malo profinjeniji putnik i ne zadovoljavam se kupovinom čokolada i zimske odjeće. Samo je najekskluzivnije dovoljno dobro za mene. Otišao sam sa Sorayom u Rolexov dućan u Grazu. Svaki pravi biznismen, samoprozvani tajkun, mora imati dobar sat. Ako Mamić može nositi Rolex, onda mogu i ja. Njihov PDV je 20% tako da im je u startu sve jeftinije, a ako ste vješti u pregovaranju, tj. ako ste ozbiljan kupac, možete spustiti cijenu za još 10%. Meni je za oko zapeo Rolex Oyster Perpetual. Štedio sam tri godine na grijanju i amputirao dva nožna prsta zbog ozebilna da bih skupio za ovaj sat, ali isplatilo se:)

Sprijateljio sam se odmah sa simpatičnom direktoricom marketinga Lisom, a kako su taj dan imali neki event u dućanu, malo sam im i zasvirao na klaviru (na snimci se čuje jazz i blues, ali kasnije je pao i Milo Hrnić).

U jednom trenutku mi je pao šećer u krvi, a to je bio znak da tamnoputa i ja odemo na neke fine kolače. Iako su sjajno izgledali, okus im je bio prosječan, a cijena paprena. Samo smo čašu soka od naranče platili 4 eura, a zajedno s dva kolača i kavom nam je otišlo preko 15 eura. 

Kad se sve zbroji, shopping u Grazu je odlično prošao. Imaju puno veći izbor nego mi, a cijene su im dosta niže, pogotovo kad su sniženja u pitanju. Samo na jednom Rolex satu možete uštedjeti 1000 eura i to na jeftinijim modelima, a na skupljim i puno više, ali što ta informacija vrijedi blagajnici Željki ili vama? Vi u Graz idete po Milke i čarape. Spomenuo sam čisto zato jer svako malo na Flash.hr navrati neki HDZ-ovac u potrazi za dobrim štivom. Ovo je tekst za moje prijatelje tajkune, a ne za vas. Što se adventa tiče, tu su puno skuplji po cijenama od Zagreba i čini mi se dosta tiši, a klizalište im nije niti približno spektakularno kao ono na Tomislavcu. Gradić im je lijep i isplati se zaletiti do Graza i mi se sigurno opet vraćamo, ali ako moramo birati, naš advent je puno bolji. Malo patriotizma za kraj ne škodi.

Zadnja fotka je za mog prijatelja Strica koji je strastveni ljubitelj tramvaja i nesuđeni ZET-ovac.

Autor: Josip Novosel aka Jole Rolex, preprodavač originalnih kopija satova, poznat na okretištu u Dubravi po uzviku: ”Satovi, satovi, sve dam samo da prodam. Još malo pa nestalo!”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20