Krvavice blagajnice Željke

0

Svakom od nas dođe onaj trenutak u životu kad počnemo sumnjati i kada se zapitamo: ” ‘Ko smo mi na ovome svijetu? Koja je naša uloga? Ima li život ikakvog smisla? Postoji li Bog?” Tako puno pitanja, a tako malo odgovora. Jučer sam ja imao takve misli. Tražio sam neki znak, neku poruku. Ako stvarno postoji nešto tamo gore, ako postoji Bog, Svevišnji, Stvoritelj, sigurno će mi reći kojim putem da krenem. Osjećam se izgubljeno.

U tom trenutku mi je stigla sms poruka od blagajnice Željke: ”Dođi jesti.” Upitao sam se: ”Zar je Željka Bog? Zar me put vodi sve do Dione? E pa nek ode sad sve u tri pičke materine. Bog sjedi u Dioni za blagajnom? (Zapravo ex Diona. Sad je Lonia). Šta Svevišnji nema pametnijeg posla nego kucat račune u kvartovskom dućanu? Ne kaže se uzalud: ”ČUDNOVATI SU PUTEVI GOSPODNJI.” Bio to znak s neba ili čista slučajnost, nisam mogao odolijeti, a da se ne spustim iz svojih snobovskih odaja do dućana i vidim što mi je prodavačica spremila.

Željka i njezina kolegica Renata su bile uzbuđene kao da ih ponovno primaju u Pionire. Osjećao sam miris krvi u zraku. Upitah ljubazno: ”Nemoj me jebat’ da si mi donijela krvavice?” Željka: ”Ne samo krvavice, nego i čvarke, domaću kobasicu sa zeljem, a imaš i dva kolača.” Ponudila me da jedem u dućanu, ali mi je bilo neugodno jesti pred sirotinjom. Stalno sam imao neki osjećaj da će me tražiti zalogaj. Htio sam jesti u miru. Rekoh joj: ”Hvala ti blagajnice na ovom obilju, ali gdje je pire krumpir? Ja krvavice jedem sa zeljem i pire krumpirom. Najrađe bih sad sve ostavio i otišao.”

Željka se skamenila. Oblio ju je hladan znoj. Odgovorih joj: ”Ne kaplji po pločicama. ‘Oćeš da se neka bakica posklizne i slomi kuk? Ne brini se ništa. Mislim da mi je ostalo malo pirea od jučerašnje večere. Mislio sam ga baciti, ali sad će dobro doći uz tvoje kobasice.”

Krvavice blagajnice Željke Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Krvavice blagajnice Željke
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Sjeo sam za svoj kuhinjski stol i odmah prebacio hranu iz jeftinih plastičnih posuda u svoje skupocijene tanjure iz Ikee.

Osjećao se miris domaće kuhinje. Ovo prase nije jelo soju niti je stajalo u zamrzivaču od Drugog svjetskog rata. Sto posto hrvatsko, sto posto domaće.

Željka je nacionalist, a i ja sam kad je hrana u pitanju. 

Samo sam dotaknuo krvavicu nožem i istog trena se čulo Puk! Znao sam odmah da je svježa i dobra. Nije bila pretvrda niti premekana. Zna Željka svoj posao. Krvavice s kiselim zeljem, nema boljeg. To su prave zimske radosti, a tek domaći čvarci? Nema tog čipsa koji može zamijeniti tu slanoću i hrskavost. Već dugo nisam jeo ovako dobre kobasice i krvavice. Mogu se sve Adventske kućice na trgu sakriti. Prave Božićne delicije se kriju u kvartovskom dućanu, a samo sam ja, kao uvažena mušterija, dobio tu čast da ih kušam.

Kolači blagajnice Željke Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Kolači blagajnice Željke
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Za kraj sam se zasladio odličnim čokoladnim kolačima. Bog me nije zaboravio. Možda bih ga mogao upitati: ”Bože! Imaš li dostavu? Naručivao bih svaki dan.”

Recenzija bez ocjene je kao svećenik bez Mercedesa. Moram priznati da se već dugo nisam ovako dobro najeo. Ugodno sam iznenađen i Željka bi definitivno zaslužila peticu da nije bilo par početničkih gafova. Naime, kao što sam već u početku teksta napisao, morao sam jesti hladni pire krumpir jer ga ona nije napravila. Tu je i gaf s plastičnim tanjurom i plastičnom posudom. Samo je najkvalitetniji porculan dovoljno dobar za mene. Uz sve to moram nadodati da mi se nije sviđao njezin pogled. Kao da joj lijevo oko ide malo u križ. Dal’ je to mana od djetinjstva ili mi je bacala neki urok, ja to sad ne bih znao reći, ali znam da je umanjilo opći dojam. Zbog svih navedenih propusta, ocjena će biti 3.

Josip Novosel aka Gastro Snob i Željka Fanjek aka Blagajnica Foto: Blagajnica Renata, Flash.hr
Josip Novosel aka Gastro Snob i Željka Fanjek aka Blagajnica
Foto: Blagajnica Renata, Flash.hr

 

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, samozatajni ljubitelj krvavica i profesionalni kradljivac pašteta u kvartovskim dućanima, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Podijeli