Roberto Gatto: Jazz nudi potpunu slobodu kretanja u svim smjerovima

0

Oslanjamo se na improvizaciju jer ona je jedan od najvažnijih elemenata u suvremenoj glazbi i svaki bi glazbenik trebao istraživati u tom području umjetnosti. S članovima Perfect trija nikad ne vježbam, tek ponekad kratko razgovaramo u kojem se smjeru želimo kretati

Roberto Gatto je jedan od najzanimljivijih talijanskih bubnjara i skladatelja. Poznat je po sjajnoj bubnjarskoj tehnici i sklonosti istraživanju, a glazbu koju izvodi karakterizira toplina svojstvena mediteranskoj kulturi.

 

Tijekom karijere surađivao je sa slavnim jazzistima, među ostalima s Leeom Konitzom, Chetom Bakerom, Tommyjem Flanaganom, Artom Farmerom, Freddyjem Hubbardom, Gatom Barbierijem, Patom Methenyjem, Joeom Zawinulom, Philom Woodsom i Joeom Lovanom, ali i glazbenicima drugih žanrova, primjerice Enniom Morriconeom.

Više od trideset godina Gatto djeluje s vlastitim sastavima. Na nekima od dvadesetak albuma koje je snimio kao vođa sastava uz njega su svirali vodeći jazzisti kao što su Michael Brecker i John Scofield. Sklada glazbu za vlastite sastave, a napisao je i mnoga djela za filmove. Djeluje i na području glazbene pedagogije. Nagrađivani je glazbenik koji je zauzimao prva mjesta na godišnjim listama uglednih glazbenih magazina. Ne zaboravljajući na važnost tradicije, oslanjajući se na elektroniku i improvizaciju, sa svojim Perfect trijom istražuje nove zvukovne mogućnosti stvarajući glazbu iznimne energije i groovea, ali i lirizma.

Roberto Gatto će sa svojim Perfect trijom, u kojem uz njega sviraju klavijaturist Alfonso Santimone i bas gitarist Pierpaolo Ranieri, 16. studenoga nastupiti na otvorenju 25. festivala Jazz Time Rijeka u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, a 17. studenoga u dvorani »Blagoje Bersa« na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u nastavku ciklusa Jazz.hr.

Zvuk je sve

 Kako ćete se predstaviti hrvatskoj publici?

– Uvijek improviziramo kad je riječ o nekoj određenoj set listi – oslanjamo se na sugestije na licu mjesta i slijedimo vibracije. Pritom spajamo tradiciju i improvizaciju nastojeći publiku uključiti u svoje glazbeno putovanje. S poštovanjem se odnosimo prema tradiciji jazz glazbe, iako uvijek istražujemo nove mogućnosti. Odrastao sam slušajući rock i progresivnu glazbu, kao i jazz, što koristim u eksperimentiranju glazbom.

Zašto je improvizacija važna?

– Oslanjamo se na improvizaciju jer ona je jedan od najvažnijih elemenata u suvremenoj glazbi i svaki bi glazbenik trebao istraživati u tom području umjetnosti. S članovima Perfect trija nikad ne vježbam, tek ponekad kratko razgovaramo u kojem se smjeru želimo kretati. Kod takvog pristupa možemo se naći u nepredviđenim situacijama, a to se uvijek može dogoditi i tijekom nastupa.
Ako nešto među nama ne funkcionira dobro, to može biti problem – važno je ostati usredotočen, zadržati pažnju na visokoj razini. Ako s tim imate poteškoće trebali bi uvijek imati spremno nešto uobičajeno što biste u međuvremenu odsvirali.

Kako ostvarujete svoju viziju zvuka spajajući akustični i elektronski zvuk?

– Uvijek sam zainteresiran za istraživanje novih zvukova koristeći akustične i elektronske zvukovne mogućnosti, jer zvuk koji stvara sastav je sve. Poslušamo li izvedbe svih velikih sastava, u svim vrstama glazbe, ustanovit ćemo da svi imaju osoban zvuk. Prije nego pokušamo pronaći određeni zvuk sastava svaki se glazbenik treba svojski potruditi da ustanovi vlastiti zvuk, a potom svoju osobnost treba podijeliti s ostalim članovima.

Zašto ste odlučili svirati upravo jazz glazbu?

– Prije nego sam odlučio postati jazz glazbenik vjerojatno sam osjetio potrebu da budem glazbenik, a tek je poslije jazz zauzeo važno mjesto u mojoj karijeri. Otkrio sam ga još kao dijete zahvaljujući očevoj kolekciji ploča koje sam slušao, a zavolio zato što mi nudi potpunu slobodu kretanja u svim smjerovima u kojima se želim okušati. Ali volim mnoge druge glazbene stilove. Primjerice, budući da sam počeo s rockom, na mene je na početku najvažniji dojam ostavio Jimi Hendrix.

Komponiranje traži vremena

 Zašto ste odlučili svirati upravo bubnjeve?

– Bubnjeve sam počeo svirati kao šestogodišnjak, po uzoru na ujaka koji je bio odličan bubnjar u 1960-ima. Odmah sam se zaljubio u to glazbalo. Obožavam mnoge velike majstore bubnjeva, od kojih sam tijekom života mnoge upoznao, ali izdvojio bih Mitcha Mitchella i Buddyja Richa kao dvojicu najomiljenijih bubnjara svih vremena. Kao bubnjar nastojim ostvariti vlastiti pristup, ali to je još važnije za mene kao skladatelja. To je najvažniji cilj svakog glazbenika. Trudim se ostvariti osobnost iako nisam siguran je li moja glazba dovoljno osobna.

 Zašto vam je važno pisati glazbu?

 – Biti skladatelj vrlo je ozbiljna stvar. Počeo sam pisati glazbu kad sam spoznao da imam što za reći i da mi se to neizmjerno sviđa. Prigodom skladanja nadahnut sam s puno toga. Ponekad su to posve jednostavne skice ili zamisli koje su potaknute raznim glazbenim žanrovima koje sam slušao tijekom života: jazzom, rockom, filmskom, klasičnom ili suvremenom glazbom.

 Kako pristupate skladanju glazbe za fimove?

– Pisao sam glazbu za filmove, ali to su bile tek povremene epizode u mojoj karijeri. Najčešće sam na turnejama što me ograničava u nastojanjima da se u potpunosti posvetim skladanju. Za ozbiljno bavljenje skladanjem potrebno je puno vremena. Primjerice, Ennio Morricone se svakog jutra budi u šest sati i odmah počinje raditi na glazbenim djelima. Njegov je pristup bavljenju glazbom potpuno drukčiji.

Je li suradnja s Morriconeom utjecala na vaše skladateljsko djelovanje?

– Naravno da utječe na moj skladateljski rad. Jako ga dobro poznajem i surađivao sam s njim u raznim prigodama. On je pravi majstor koji ima jedinstven skladateljski stil. Njegov je pristup zasnovan na značajkama karakterističnim za talijansku i filmsku glazbu. Kad skladam često razmišljam o njemu.

Intervju je preuzet sa portala Novi List

Autor: Davor Hrvoj

Podijeli