ŠTO NAM AZILI ZA PSE PREŠUĆUJU?

0
Svi smo vjerojatno nebrojeno puta naišli na oglas nekog azila za napuštene životinje koji zvuči otprilike ovako: “Miško je mješanac u tipu koker španijela. Ima oko 3 godine. Umiljat je i drag, svima se veseli. Jedna dobra žena našla je Miška u jarku gdje ga je bacio nečovjek koji ga je prethodno lupio autom. Miško je imao 4 prijeloma: 2 kralješka, prijelom bedrene kosti i napuknuće kuka. Obavili smo nekoliko operacija jer dobre tete iz naše udruge skupile su sredstva, a Miško se potpuno oporavio i traži svoj zauvijek dom! Javite se na 091xxxxxxx”

Miško traži svoj zauvijek dom i to je super, drago nam je svima što se opravio, ali dobre tete iz udruge uporno i uporno, u slučaju baš svakog ”Miška”, prešućuju jednu krucijalnu informaciju, a ta informacija je sljedeća: Miško kao pas s nekoliko prijeloma u mladosti zbog tih će istih prijeloma imati velike probleme u starosti ili već u zrelijoj dobi. Zašto je to bitno? Zapitat će se netko. To je bitno s toga što će njegovog novog vlasnika Miško zbog toga koštati hiljade i hiljade kuna veterinarskih troškova koji će biti nužni, troškova koje pas koji nije bio polomljen ne bi imao. To znam iz prve ruke jer sama imam takvog psa, prekrasnu ljepoticu od punih 15 godina koja je, kad je bila jako mlada i blentava, skočila sa zida od 4 metra na beton i eto slomila kuk. Moja ljepotica se brzo oporavila jer tako to biva kod mladih životinja, ali čim je stupila u 10. godinu svog života nastupili su problemi koji su posljedica prijelom iz mladosti što je bilo neizbježno jer tako je i kod starih ljudi – slomljena noga u 30oj godini boli u 70oj. Da skratim, u zadnjih 5 godina moja je ljepotica ima tri nužne i vrlo skupe operacije noge i kuka, kojih ne bi bilo da taj pas nije slomio kuk kao štene. Uz to slijedi i nužna stalna terapija lijekovima koji nikako nisu jeftini, a uzimat će ih doživotno.

Poanta moje priča nikako nije u tome da bi se polomljenom Mišku trebao uskratiti njegov zauvijek dom. Nikako. Nego kažem da bi se novom vlasniku trebalo reći kakve to troškove u budućnosti nosi jer osoba možda financijski nije spremna na to. Naravno, možemo nabaviti potpuno zdravog psa, kao što sam učinila ja, i nikad ne znamo kako će se taj pas kroz svoj život ozlijediti, ali kad nabavimo životinju nepisanim zakonima pristajemo na sve troškove koje će nam ta životinja kroz svoj životni vijek donijeti. Volim sve životnje, i zdrave i bolesne, ali samo kažem da bi azili iz očitih moralnih razloga trebali novog potencijalnog vlasnika uputiti u tom da će Miško sigurno i 100% zbog svog stanja u zrelijoj dobi nositi neizbježne i velike troškove pa će netko možda odustati od njega, što je i bolje, nego da ga taj isti netko odveze u Bosnu i tamo ga pusti kad sazna da pas mora na operaciju kuka od 4000 kuna koju ne može platiti ili da pak Miško zbog ozljede u mladosti mora piti kojekakve tablete protiv bolova koje koštaju i do 500 kuna mjesečno, ovisno o stupnju ozljede i mnogočemu.

Mišku je potreban vlasnik koji će na to svjesno pristati i zato azili to u startu trebaju glasno reći jer naći će se i netko tko bolje stoji financijski i tko će na to reći: ”Nema problema”. Zar nije moralnije i humanije to reći nego prešućivati i uvaljivati ljudima kako se kaže mačka u vreći? Kad kažu da je pas s višestrukim prijelomima dobro, on nikako nije dobro. Možda je dobro danas i sljedeće tri godine, ali nakon sedam ili osam sigurno neće biti dobro jer sve ima svoj vijek i rok trajanja i polomljene kosti kod životinje u poznoj dobi sigurno neće biti dobro.

Ovim tekstom ne apeliram na azile da počnu govoriti istinu i stvarno stanje jer znam da to neće učiniti nikada pošto im je samo u cilju bilo kako udomiti životinju (većini njih). Ovim tekstom želim reći: Novi je vlasnik dužan znati, to je njegovo pravo, a informacija je bitna jer će zbog nje isti pas vjerojatno završili u boljim rukama nego da ga se uvali bilo kome, primjerice bakici koja preživljava od male mirovine i nema ni za sebe, a kamoli za pseću fizioterapiju. Da li me razumijete?

Da skratim: Miško zaslužuje svoj zauvijek dom, ali i njegov potencijalni udomitelj zaslužuje znati, ali o tome se iz nekog razloga šuti. Šute azili i o mnogim drugim stvarima kao što je primjerice karakter životinje i razlog zašto je ona u azilu, ali o tome drugom prilikom…
 
 

Podijeli