FESTIVAL PALAČINKI – isplati se stajati u redu za najbolje palačinke u gradu

Šepurio sam se ove subote poput čučerskog purana na Cvjetnom trgu i izazivao uzdahe pripadnica ljepšeg spola. Mogla se čuti dreka iz obližnjih kafića: ”Moj, moj, moj…, ja sam ga prva vidjela”. ”Ksenija, ne budi sebična. Ja sam ga vidjela prva”. ”Kravo, kozo…”, kose su se čerupale, a i krv je potekla. Znam da ovo zvuči kao scenarij za ”50 nijansi Čučerja”, ali vjerujte mi da se bitka vodila za moju naklonost. Kosa mi narasla, ako lažem.

Ksenija i Mirjana nisu ionako imale šanse jer sam se nalazio taj dan s najljepšom djevojkom Stupnika. Sreo sam Irenu kraj Primitiva i rekao joj: ”Lijep je dan. Imam iznenađenje za tebe. Vodim te negdje”. Irena: ”Ne bi ja nigdje. Meni je ovdje dobro”. Pokušao sam se suzdržati da ju ne ubijem. Ja: ”Rekoh, vodim te negdje. Diži tu svoju stupničku guzicu”. Irena: ”A gdje me vodiš?”. Ja: ”Zapitkivala te tako djelatnica na zavodu za zapošljavanje. Ak’ ti kažem, neće biti iznenađenje. Idemo”. Nakon par minuta uvjeravanja i jedne zidarske, Irena je pristala i krenula samnom u nepoznato.

Odveo sam ju do Tuškanca. Stotine ljudi su stajale u redovima, a Irena je rekla: ”Pa dobro ti stvarno nisi normalan. Vani je +50, a ti me vodiš gledat’ mrtvog Leopolda”. Ja:” Ma kakav te mrtvi Leopold spopao nesrećo? Ne Bogohuli nad svecima. Ovo je red za palačinke. Doveo sam te na ”FESTIVAL PALAČINKI”.

Oči su joj zasjale kao nuklearni reaktor u Černobilu. Vidjelo se odmah da jadnica nije dugo jela. Kućica jedna, kućica druga, kućica treća….u svakoj neke druge palačinke. Koju odabrati? Naravno da smo odabrali onu ispred koje je bio najmanji red. Bili smo uzbuđeni kao seljaci prilikom isplate poticaja. Imali su neki poseban aparat za pripremu palačinki, zapravo printer za palačinke.

Irena je naručivala prva: ”Dat ćete mi jednu s orasima”. Ako se tad nisam šlagiro, neću nikad. Rekoh joj: ”Nabijem te na orahe!. Kraj svih ovih jagoda, oreo keksa, bombona, Lino lade, Nutelle…, ti naručuješ palačinke sa orasima? Oćeš da te sad ubijem tu pred svima? Palačinke sa orasi, jedu siromasi”. Morao sam intervenirati i reći prodavaćici da joj podeblja palačinku s bananama i Nutellom. Irena se bacila na palačinku k’o svećenik na milostinju. ”Kud si ju prije progutala anakondo?”, rekoh začuđeno.

Sljedeća postaja su bile nizozemske palačinke u kućici Poffertjes. Takve još nisam nikad jeo. Minijaturne, kao da su me provocirali jer sam nizak, al’ nisu. Svima su posluživali takve hobitske, poslagane u nizu, prelivene višnjama i Nutellom. Mislio sam da sam probao sve u životu kad je riječ o palačinkama, ali bijah u zabludi kao Bojan Jambrošić kad su mu rekli da će postati novi Cetinski. Nedavno sam se vratio iz Nizozemske i uopće mi nije jasno kako sam mogao propustiti ovu deliciju. Bio sam vjerojatno previše zaokupljen travom i izlozima u Crvenoj četvrti.

Smjestili smo se u hladovini i napravili improvizirani stol na zidiću. Težak je gurmanski život.

Na festivalu se moglo i rashladiti uz prirodne sokove u Juice Boxu, uz najbolje domaće pivice malih pivovara na štandu Manukrafture, a za one profinjenije, bio je tu i vinski kutak.

Mi smo se na kraju odlučili za Juice Box. U zdravom tijelu, zdrav duh.

U sklopu festivala se nalazi i mali zabavni park (Ringišpil, trampolin, dvorac za skakanje). Ako ste djecom samo ih ostavite da se vrte i skaču, a vi lijepo u miru uživate u najboljim palačinkama u gradu.

Kao svaki pravi patriot, tako sam i ja ljubitelj domaćih delicija. Kakav bi to festival palačinki bio bez jumbo palačinke s bijelom Lino ladom. Ja sam ju još malo začinio s jagodama i oreo keksima. Ireni sam dozvolio da se slika s palačinkom. Preklinjala me za griz, ali nisam popuštao. Ja sam tu najmanje bitan. Žrtvovao sam se zbog njezine dobre linije.

Navratili smo i do kućice ”Hrvatske divote” i naručili domaće fritule s Nutellom. Bio sam široke ruke i dozvolio sam Ireni da ih sama naruči i da ih drži u ruci dok ih ja tamanim.

Htjeli smo probati sve palačinke, ali jednostavno to nije bilo moguće. Palačinke su stvarno velike i nakon 3-4, ako niste Čobanković, jednostavno nemate mjesta. Preporučam vam, ako dolazite u grupi, da se svatko stane u red ispred jedne kućice jer ćete tako u puno kraćem roku uspjeti probati sve palačinke ili bar većinu njih.

Možda neki od vas žale jadnu Irenu, ali vjerujte mi da ona samo izgleda naivno i neiskvareno. Premazana je ta stupnička guja svim mastima. Dok sam se vrtio na ringišpilu, iskoristila je trenutak moje zaigranosti i nepažnje i napunila svoju lunch posudicu sa slatkim delicijama. Poslje se izvlačila da je to za mamu i tatu, bracu i seku, bolesnu baku, a ja bi joj naivan i povjerovao da joj se Nutella nije cijedila niz obraze.

Suma sumarum: Festival palačinki je nešto najbolje što se dogodilo u Zagrebu u zadnjih par godina. Ako niste bili u subotu, obavezno navratite u nedjelju. Mene je majka zvala na misu u Čučerju jer smatra da sam se udaljio od Boga, a ja sam joj rekao: ”Drage volje majko, znaš da sam ljubitelj oltara, al’ ovu nedjelju idem na duhovnu obnovu na Tuškanac. Moram napisati esej za vjeronauk. Znaš da bi inače došao”.

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, neokrunjeni kralj ringišpila, ljubitelj zašećerenih proizvoda, ulični kušać palačinki, preprodavač goblena sitnog boda, samozatajni bacač uroka, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20