Konoba DIDOV SAN

Kad vodite manekenku na ručak, onda znate da to mora biti nešto lagano. One paze na ishranu. Ne mogu na pisti izgledati kao Čobanković. Graciozan hod, duge tanke noge, trbuh ravan k’o Slavonija…., tako izgledaju modeli. Al’ šta ja to vama pričam. Vi ste manekene vidjeli samo na televiziji. Mene eto svaki dan nazivaju. Vjerojatno zbog visine. Nekad se i ne javim, al’ danas sam se smilovao Ireni i odlučio ju odvesti na ručak u konobu ”DIDOV SAN” na Gornjem gradu.

#zagreb #kajzerica #gornjigrad #uppertown #hipodrom #arena #velesajam #love

A post shared by Konoba Didov san (@didovsan) on Oct 13, 2015 at 11:26pm PDT

Irena Jakičić je nedavno postala jedno o zaštitnih lica modne agencije UMAH, pa smo odlučili ovaj veliki modni transfer proslaviti sa stilom. Malo sam joj pokazivao Gornji grad: Ovo ti je Markova crkva, a ovo ti je Sabor… Htio sam ispasti pametan, al’ nisu ni manekenke što su nekad bile. Ova studira šumarstvo. Zna sve o drveću, ali i puno više od toga.

Znam da pazi na prehranu pa sam naručio laganu janjetinu i teletinu ispod peke s krumpirima, a za predjelo, hladnu mješanu platu za dvije osobe (pršut, pečenica, kobasice, slanina, paški i livanjski sir, kisela ljutika, uštipci s kajmakom i sirom iz kace, itd.). Ne treba pretjerivati ni u čemu.

Smijestili smo se za stol u čošku konobe, kraj prozora i iako sam htio uživati u Ireninoj ljepoti, nisam mogao, jer ju je zasjenila mješana plata. ”Ima žena, nema broja”, rekao bi Vuco, ali najboljih delicija iz Imotske krajine baš i nema svaki dan. Nisu to one splačine od narezaka koje možete kupiti u lokalnoj Dioni. Ovo je hrana za Bogove. Uštipci veliki k’o šaka, masni, mekani, tope se u ustima sa slankastom, a opet slatkom domaćom slaninom. Kobasice su toliko sočne i svježe da sam u jednom trenutku mogao čuti: Gic, gic, a sir je sve ono što sam trebao jesti da sam imao normalne roditelje, a ne one koji su bili opsjednuti s Podravcem.

Konoba Didov San. Croatian food:) #food #foodporn #chesse #sausage #prsut #croatia #zagreb #restaurant #bloggers #bloggerstyle @didovsan @zagrebtourist #canonhrvatska

A post shared by JOE Flash.hr (@joeflashhr) on Mar 22, 2016 at 2:22am PDT

Svaku hranu treba dobro zaliti, a mi smo krenuli malo sramežljivo s rakijom od borovnice i mineralom. Biti u konobi i ne naručiti vino je kao biti prase, a ne završiti na nečijem tanjuru. Naručili smo butelju Dingača, berba 2013. Kvalitetno suho crno vino, Plavac u kojem bi znalci prepoznali svašta, a ja i Irena smo nakon prve butelje skužili da nas je malo lupilo (13% alkohola), što je bio znak da je vino i više nego dobro. Ručak smo nastavili sa domaćim i vrlo kvalitetnim crnim vinom iz konobe, koje svakako preporučamo jer je odlično, ali i puno jeftinije.

Irena je inače poznati gurman. Neki dan je uz hamburger naručila kruh. Da voli tijesto, pokazala je i u konobi, gdje sam se na jedvite jade izborio za jedan uštipak, a ostale je ona smazala bez imalo grižnje savijesti.

Nismo stigli reći ni ”Kad jaganjci utihnu”, a na stolu se već pojavila teletina i janjetina ispod peke. Sočno mekano domaće meso, topilo se u ustima poput sladoleda Azimi ALjetija. Osjećao se češnjak, ali ne previše, taman koliko treba. Ni Drakula ga ne bi odbio da mu se servira ovakva peka. Krumpir je bio savršeno pečen i mekan, aromatiziran sjajnom žumberačkom janjetinom i teletinom. Iako smo Irena i ja dva puta stavljali hranu na tanjur, teča je još imala u sebi mesa i krumpira. Naime porcije su toliko velike, da nećete ostati gladni, čak ni ako ste kapacitet Ljube Česića Rojsa. Nema u ovoj konobi onih preseransa sa malim tanjurićima i komadćima hrane koje morate tražiti mikroskopom na tanjuru. Ovdje se jede obilato i kvalitetno.

Business lunch at konoba Didov San:) #food #foodporn #lunch #business #restaurant #bloggerstyle #bloggers #wine #potatoes #weel #lamb

A post shared by JOE Flash.hr (@joeflashhr) on Mar 22, 2016 at 2:37am PDT

Završiti ručak bez deserta je jedan od glavnih smrtnih grijeha za svakog Gastro Snoba, pa tako i za mene. Ireni je vrhunac slastice palačinka s orasima. Rekoh joj: ”Palačinke sa orasi, jedu siromasi”. Bilo mi je neugodno. Zamolio sam ju: ”Ne sramoti me silo nečista”. Na kraju je ipak tražila palačinke s Nutellom, ali je zahtjevala da se posipaju s orasima, jer tako se oduvijek jedu palačinke u Stupniku. Može ona sa sela, al’ ne može selo iz nje. Ja sam naručio rožatu koju sam slistio prije nego sam se sjetio da ju moram slikati. Bila je odlična, a kako izgleda možete vidjeti kad navratite u konobu Didov San.

Ako ste ljubitelji dobre domaće hrane i volite obilne porcije, a pritom ne želite bankrotirati, onda je konoba Didov San pravo mjesto za vas. Cijene su pristupačne, a osim sjajne janjetine i teletine u konobi možete probati i neke domaće delicije koje je teško naći na meniju drugih restorana: jegulje, žabe, puževe, hobotnicu…, za svakog će se pronaći ponešto. Ambijent je rustikalan i ugodan, a osoblje ljubazno i profesionalno.

Sigurno se sada pitate koliko sam visok, kad sam uspio ovako lijepu manekenku izvesti van? Odgovor je 172 cm. Hobbiti su IN ove godine:)

Konoba Didov San

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, ljubitelj mesnih delicija, čučerski div, prijatelj imućnih, tiha patnja svih top modela, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob:)

Please follow and like us:

1

20

20

20