ZRNO SOLI – za one koji cijene samo najbolje

0

Bio sam deset dana na Braču i odlučio sam na povratku u Split opet posjetiti moju sredovječnu, ali dobro držeću prijateljicu Orlandu (kraljicu nekretnina, vlasnicu agencije Tomić & Vuković – www.tiv.hr). Vježbao sam cijelo vrijeme naglasak (gospe ti, ajme ća je lipo, tlaka mi se maknit, jeba te led, ništa kontra Splita, navijan za Hajduka…), kako ne bih imao problema u gradu, jer mi na faci piše jasno kao dan da sam Purger. Htio sam ju odvesti u neki restoran, ali kako baš ne poznajem Split, upitao sam ju da mi preporuči neki dobar riblji restoran tj. onaj koji je po njezinom mišljenju najbolji.

Iako su moji roditelji konzervativni zagorski mesožderi i riba je za njih svetogrđe, ja sam veliki ljubitelj svega što pliva u moru. Tko zna. Možda sam posvojen. Nemamo iste gene. Oni su pravi kontinentalci, a ja čisti Mediterraneo. Kad sam Orlandi spomenuo ribu, ona je odmah rekla: ”Idemo onda u Zrno Soli. To je najbolji riblji restoran u Splitu”.

Odmah mi se upalila lampica u glavi. U Splitu je 2012. godine svirao legendarni rock band Guns & Roses, a ekipa iz banda je jela baš u restoranu Zrno Soli. Ne samo da su jeli tamo, nego se Axl Rose i potpisao na moju električnu gitaru, koju sam s tom namjerom poslao kolegici u Split, znajući da će biti u njihovom društvu. Za sve one koji misle da je ovo opet neka moja lovačka priča, evo dokaznog materijala:

Izvor: Zrno Soli, Facebook

Restoran je smješten u velikoj ACI-jevoj marini u Splitu (Uvala baluni 8). Iako je Orlanda cijeli dan umirala od gladi, nisam joj dao jesti, jer sam joj rekao nek’ se štedi za riblju večeru u puno slijedova. Stigli smo u Zrno Soli oko 9 sati navečer. Uživali smo u pogledu na more i brodove, ispijajući domaću višnjevaču, koju nam je ljubazni konobar Marijo preporučio kao aperitiv.

Izvor: Zrno Soli, Facebook

Nismo dugo čekali, a na stolu se pojavio prvi zanosni slijed:  hobotnica sa sezamom, marinirana sipa sa maslinama, lubinova ikra i marinirani gof. Tanjur je tako lijepo izgledao, da mi je bilo skoro žao početi jesti. Orlanda nije bila tu večer esteta poput mene, već se bacila na hobotnicu kao Clinton na Moniku Lewinski još dok sam škljocao fotoaparatom . Kako je probila led, tako sam i ja krenuo u akciju. To savršenstvo za oči pretvorilo se u apsolutno savršenstvo za moje nepce. Svježe, mekano meso, maslinovo ulje, svaki zalogaj je bio priča za sebe…..

Slika govori tisuću riječi:

hobotnica sa sezamom, marinirana sipa sa maslinama, lubinova ikra i marinirani gof Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Što se vina tiče, prepustili smo se savjetima konobara Marija iz Koprivnice koji nam je za početak donio Muškat žuti, vinarije Belović. Lagano slatkasto vino koje je sjajno sjelo uz prvi slijed. Inače, Marijo je konobar po obrazovanju, ali ne jedan od onih koji to radi kao sezonski posao, pa prilikom posluživanja ne razmišlja o gostu, nego o tome kako će se preseliti kod tetke u Njemačku. On je jedan od onih konobara koji ne skidaju osmijeh sa lica i na kojem se vidi da voli ono što radi. Bilo ga je zanimljivo slušati kako usred Splita priča s koprivničkim naglaskom, ali sa savršenim osjećajem za prepoznavanjem svake ugostiteljske situacije. Njega kad pitate “S koje se strane poslužuje gost?” nećete dobiti odgovor “S desne.” već će vam odgovoriti “S one strane s koje gostu nikako ne smetate.”, … e pa tako naš Podravec ne da ne smeta, već ga svugdje ima, a skoro da ga ne vidiš. Nenametljiv, informiran (detaljno nam je opisao svako jelo i svako vino), simpatičan, profesionalan. Zahvaljujući svojoj profesionalnosti, on i njegova cijela obitelj su Koprivnicu zamijenili Splitom.

Drugi slijed: carpaccio od mola u esenciji od meda, naranče i limete. Gatronomska perverzija! Spoj meda i naranče s maslinovim uljem i svježim molom, uz laganu kiselkastost limete… ne znam stvarno što bih rekao do: savršenstvo. Osjećao sam  se kao navijač Hajduka, kad Dinamo izgubi utakmicu. Jedino što mi je prolazilo kroz glavu je: ”Tko je ta kuharica i kako ju kidnapirati i odvući sa sobom gore?!”. Muškat nam je bio toliko dobar, da smo ga nastavili piti i uz drugi slijed.

Carpaccio od mola u esenciji od meda, naranče i limete Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Treći slijed: ravioli punjeni porilukom, škampima i tartufima i topli rižot s tostiranim orasima, sjemenkama sezama i buće, te umak sa sjeckanom dehidriranom rajčicom. S tartufima bi i stiropor imao dobar okus, a kamoli ne poriluk (čiji pretjerani ljubitelj nisam, al’ u ovoj kombinaciji mi je sjeo kao budali šamar!). Najbolji ravioli koje sam ikad jeo! Kremasti, mekani, fini, tope se u ustima lakše nego albanski sladoled. Rižot me bacio u depresiju jer sam tek tada shvatio koliko sam lošiji kuhar nego što mislim i kako obična riža može biti sjajna namirnica, samo kad se nađe u pravim rukama. Taman kad sam pomislio da nisam jeo ništa bolje, pojavi se ovaj tanjur na stolu. Sa Muškata smo prešli na Sauvignon vinarije Belović koji smo pili do kraja večeri. Jednostavno je odgovarao uz svaki slijed.

Ravioli punjeni sa porilukom, škampima i tartufima i topli rižot s tostiranim orasima, sjemenkama sezama i buče te sjeckana dehidrirana rajčica. Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Četvrti slijed: male kamene trlje s bučinim sjemenkama i poširani škamp sa posebnim umakom kuharice Majde, koja je bila samozatajna i tajanstvena kao noćni ormarić. Sad mi je jasno zašto puno ljudi trlju cijene više nego bilo koju drugu ribu. Meso joj je odličnog okusa, mekano, sočno i samo po sebi aromatično, a sjemenke su joj dodale i zanimljivu hrskavost. Pokušali smo odgonetnuti sastojke tajanstvenog umaka, al’ nam to nije pošlo od ruke. ”Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima…” – rekla je Majda!

Mala kamena Trlja s bučinim sjemenkama i poširani škamp s tajanstvenim umakom Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Peti slijed: svježa domaća grdobina, punjena škampima u umaku od vina i kapara. Da mogu birati posljednju večeru, odabrao bih grdobinu. Kraljica među ribama. Istina, Bog joj nije podario ljepotu, al’ joj je podario sjajan okus. Kako da ja vama sad opišem ovo sjajno jelo? Nikako riječima! Dođite u Zrno Soli pa probajte…

Grdobina punjena škampima u umaku od bijelog vina i kapara Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Desert: Večera bez deserta je kao tost bez kavijara. Orlanda se precijenila i prejela, pa je odlučila preskočiti desert, tako da sam mogao uživati u ovoj deliciji bez njenog zadiranja u moj pjat. Čokoladni kolač s lješnjakom i torta od bosiljka su bili doslovno šlag na kraju ove savršene večere.

Čokoladni kolač s lješnjakom i torta od bosiljka Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Rekao sam da neću napustiti restoran, a da se ne upoznam sa kuharicom Majdom. Pokušao sam šarmom izvući iz nje pokoju kulinarsku tajnu, ali mi nije htjela odati tajne sastojke svojih sjajnih jela. Jedino što sam joj na kraju zamjerio je njena visina. Nabacili smo zajedničku fotku na kojoj sam morao stati na prste, jer je bila za glavu viša od mene.

Kuharica Majda i moja malenkost:)

Ovo je bio jedan vrhunski gastronomski doživljaj u kojem je svaki tanjur pričao svoju priču. Večera na kojoj znam što sam jeo, a opet ne znam ništa, jer sve ono što je kuharica Majda složila kao poseban dodatak uz svako jelo, ostala mi je nedokučiva misterija.

Sjećam se kako mi je jednom prijatelj rekao: ”Znaš li ti da sva najbolja riba iz Jadrana dolazi u zagrebačke restorane?”. Tad to nisam znao, ali sada znam da bih mu rekao: ”Ti očito nisi nikad bio u restoranu Zrno Soli u Splitu!”

ZRNO SOLI

adresa: Uvala baluni 8, Split

tel: 021 399 333

https://www.facebook.com/zrno.soli.split?fref=ts

 

 

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, ljubitelj pavijanovih kažiprsta i tuljanovih obraza, veliki poznavaoc jela iz konzervi, prijatelj imućnih i prije svega čovjek, a tek onda snob.