Ove godine sam posjetio Bol na otoku Braču, jer se tamo već tradicionalno održava Međunarodna ljetna škola jazza. Prije par godina sam se navukao na saksofon i počeo vježbati kao manijak. Došao sam u školu usavršiti svoje sviračke vještine, kako bi možda jednog dana postao balkanski Charlie Parker. Kako škola traje 10 dana, a ja sam na godišnjem, nije mi se dalo razmišljati što ću kuhati. Sjećam se kako mi je sestra jednom rekla: ”Znaš li ti da mi imamo plavu krv? Tata mi je rekao da su neki naši preci bili aristokrati”. To je čula majka i rekla: ”Ma kakvi aristokrati? Tata ti može imati samo cigansku krv. Pogledaj ga! Cigan, kad ti kažem”.
Meni je sekina verzija bila draža. Preko puta Doma kulture u Bolu gdje smo vježbali, nalazi se mali obiteljski restoran Santo s predivnom terasom, koja ima pogled na more i otok Hvar. Odlučio sam da ću u tih deset dana isprobati sve što imaju na meniju ili bar većinu toga. Zamislio sam to kao večeru u deset sljedova, ali raspoređenu na deset dana. Probudio se u meni aristokrat, a aristokrate služe. Možda nemam plavu krv, ali to ne znači da se ne mogu osjećati kao kralj.
Dan 1
Došao sam u restoran oko 19 sati i odmah sam znao što ću naručiti. Tuna steak s blitvom i krumpirom i zelenom salatom. Obožavam tunu. Nisam dugo čekao, a na tanjuru ispred mene se našao ogroman komad odlično pečene tune (niti premekana, niti pretvrda, sa laganom koricom na vrhu. Savršena). Ja obožavam češnjak, a u blitvi i krumpiru ga nije nedostajalo, štoviše, osjetio se. Još kad se sve to prelije s maslinovim uljem, milina. Riba bez češnjaka je kao tost bez kavijara. Najgore mi je kad mi netko servira blitvu i krumpir bez češnjaka. Kao da se boje. Pa nisam ja vampir. U svakom slučaju, ne mogu ja vama opisati koliko je to bilo dobro. Slika govori tisuću riječi. Gledajte i uživajte.
Dan 2
Biti na Braču, a ne probati janjetinu je kao biti u Međugorju, a ne vidjeti Gospu. Naručio sam za predjelo salatu s mozzarelom i za glavno jelo janjeći but na grillu s prženim krumpirićima.
Neki ne vole janjetinu zbog ”neugodna” mirisa, mada taj miris varira od janjca do janjca. Zavisi kakvu travu jedu. Ja nisam jedan od tih, štoviše, obožavam janjetinu. Bitno mi je samo da je pečena i vruća. Odresci su bili savršeni. Lagani miris janjetine, mekano meso koje se svakim zalogajem topilo u ustima. Ako ste se ikad pitali kako to izgleda kad jaganjci utihnu, evo vam odgovora.
Uz janjetinu mi je konobar preporučio domaće crno vino (Plavac), koje mi je sjelo kao budali šamar. Nije bilo prejako niti pregorko. Taman. Inače Santo ima svoju vinariju koja se nalazi nedaleko od restorana, a u restoranu poslužuju samo svoja domaća, otočka vina. Nakon sjajne večere, odlučio sam se zasladiti, a kad sam vidio da u jelovniku imaju moj najdraži desert rozatu, nisam mogao odoljeti, a da ju ne naručim. Baza dubrovačke rozate su mlijeko, jaja i šećer. Savršen spoj okusa likera, korice limuna i karamele. Bila je rahla u sredini. Niti premekana, niti pretvrda, prekrivena neodoljivom karameliziranom košuljicom. Da mogu birati smrt, odabrao bi smrt prejedanjem ovom delcijom.
Dan 3
Treću večer sam se odlučio za lignje. Frendica mi je rekla: ”Možeš probati sve u restoranu što želiš, a ti si odabrao lignje…. Zašto? Očekivala sam od tebe nešto eksluzivnije.”. Rekoh joj: ” A šta sam trebao naručiti? Pavijanove kažiprste u umaku od slavujevih jezika?”. Nisam jeo lignje sto godina i baš sam ih se zaželio. Uglavnom u Dalmaciji dobijete posluženu, prženu automobilsku gumu umjesto liganja. Na svu sreću u Santu to nije bio slučaj. Lignje su bile hrskave i mekane. S malo prženih krumpirića, tartar sosom i kriškom limuna užitak za moje snobovko nepce.
Dan 4
Ja potječem iz tradicionalne, konzervativne, katoličke obitelji koja ne jede ništa ako to nisu ubili svojim rukama. Meso je glavna namirnica, a povrće je nužno zlo. Četvrti dan sam se i ja zaželio malo jačeg mesnog obroka pa sam naručio biftek. Neki ga vole krvavog, ali ja ne. Uvijek naručim bolje pečen, što je zeznuto za kuhara jer biftek ne smije biti krvav, a ne smije ga ni previše ispeći, kako se nebi stisnuo i postao pretvrd. Biftek je najbolji komad mesa i dovoljno mu je samo malo papra i soli te maslinovog ulja. Santo je ispunio sva moja očekivanja. Dobio sam veliki sočni komad svježeg bifteka koji nije bio krvav, ali svejedno dovoljno mekan da se mogao rezati ”papirom”.
Pao je i lagani desert: SEMIFREDO (u doslovnom prijevodu s talijanskog jezika znači – “napola hladan”. Obuhvaća deserte teksture zamrznutog moussea ili sladoleda na bazi od usitnjenog biskvita).
Dan 5
Biti na moru, a ne naručiti ribu bio bi grijeh. Peti dan sam naručio salatu od hobotnice za predjelo i Oradu s blitvom i krumpirom za glavno jelo. Jedna od najboljih salata koje sam jeo. Savršeno mekana hobotnica s rajčicama, rikoliom i maslinovim uljem. Orada (lijepi komad od 350g) je bila pravo osvježenje nakon jučerašnjeg ubijanja u bifteku. Lagana riblja večera uz prekrasan pogled na more. Život je lijep.
Dan 6
Volim kad u restoranu vidim na meniju nešto što još nisam nikad jeo tj. neku kombinaciju jela koja mi nikad ne bi pala na pamet. Šesti dan sam ugledao teleći odrezak u umaku od kapara i slanih srdela s njokima. Zvučalo je perverzno dobro, a takav je bio i okus. Kremsti, slankasti umak sa mekanim njokima i još mekšim telećim odreskom uz mješanu salatu s maslinovim uljem. Savršeno.
Za desert sam naručio čokoladnu toru s orasima za koju bi sad prodao dušu Vragu samo da ju probam još jednom.
Dan 7
Bog je stvorio zemlju u 7 dana, a ja sam u 7 dana na Braču nabacio par kila viška, tako da sam se opet odlučio za laganiju riblju večeru. Naručio sam Lubina s blitvom i krumpirom. Po svom izgledu lubin odaje da je grabežljivac. Čvrste je građe, robustan, ali istovremeno izdužene i elegantne linije tijela. Pliva vrlo brzo. Glava mu je srednje veličine, s nerazmjerno velikim ustima. Na kojima je donja usna blago isturena. Jel to bitno? Naravno da nije. Prožimali su se mirisi ribe sa grilla, češnjaka i maslinovog ulja. Sve je bilo svježe i ukusno. Primjetio sam dvije Engleskinje kako neodlučno gledaju jelovnik i preporučio im Tuna steak i janjetinu. Bile su mi zahvalne nakon večere, a dogovorili smo se da se vidimo u Santu na klopi i sljedeći dan.
Dan 8
Osmi dan smo imali prvi koncert na otvorenju izložbe Roka Matjašića u Domu kulture. Bio sam bolji na probi nego na samom nastupu, ali generalno je sve prošlo super i ljudi su bili jako zadovoljni.
Foto: Sara Ester
Nakon svirke su mi se na večeri pridružili Sara i Bojan koji su samnom bili u ljetnoj školi jazza. Bojanu sam preporučio teleći odrezak u umaku od kapara i slanih srdela, a pošto je Sara vegetarijanka, ona je naručila mješanu salatu i lešo krumpir. Ja sam uzeo juhu od rajčice i bijelu ribu u umaku od bijelog vina. Falio nam je samo kolega Bruno aka Boško koj’ je bio preumoran za večeru. Zamolio sam konobara Franca da nas uslika. Lik je super. Pjeva cijelo vrijeme i ne skida osmijeh sa lica. Čovjek bi pomislio da je upravo osvojio Eurojackpot, ali on očito voli svoj posao. Ako i dođete loše volje, oraspoložit će vas. Zamolili smo ga da nas slika za uspomenu.
Dan 9
Deveti dan smo imali svirku na otvorenju Megalitskog parka na Braču – nešto kao brački Stonehange.
Svaki kamen ima svoj zodijački znak i služi kao neko energetsko polje u kojem punite energiju.
Bilo je to jedno zanimljivo iskustvo. Obavezno pojestite, ako se nađete na Braču.
Nismo se stigli previše družiti s uzvanicima jer smo se žurili na probu s bendom.
Ostao nam je samo još jedan dan prije glavnog koncerta. Taj dan sam svirao skoro 8 sati i više nisam znao za sebe.
Došao sam u Santo malo kasnije i svi stolovi su bili puni.
Htio sam pojesti nešto na brzinu, što neće morati dugo čekati pa sam naručio platu pršuta i sira sa slanim srdelama i crnim maslinama za dvije osobe.
Slistio sam ju k’o siroče napolitanke i nakon toga otišao s ekipom na noćno kupanje na Zlatni rat.
Trebao sam ovo naručivati češće.
Dan 10
Sve što je lijepo kratko traje pa je tako i danima mog hedonizma na Braču došao kraj. Odradili smo završni svečani koncert ispred crkve uz gromoglasan pljesak mještana i brojnih rasplesanih turista. Taj dan nisam skoro ništa jeo zbog cijelodnevnog vježbanja, a i zbog treme pred nastup. Došao sam u Santo doslovno 10 minuta prije zatvaranja restorana, ali su me svejedno ljubazno primili i ugostili. Nračuio sam salatu Diavolo (pikantne kozice s pečenim paprikama, rikolom i pršutom) te zelenu paštu s kozicama i mogu vam reći da mi je ova kombinacija bila jedna od najboljih, ako ne i najbolja u proteklih deset dana.
Oprostio sam se s ljubaznim osobljem restorana Santo i obećao im da se vidimo i sljedeće godine. Ako bi morao opisati restoran Santo, onda bi ga usporedio sa glazbom. Naime, glazba nije samo ono što svirate, već i ono što ne svirate. Isto pravilo vrijedi i za hranu. Za dobro jelo nije bitno samo ono što stavite u njega, već i ono što izostavite. Malo soli, papra, maslinovog ulja, češnjaka i to je to. Santo ima ukusnu domaću hranu, pripremljenu na minimalistički, jednostavan način. Osoblje je ljubazno i educirano, a usluga kvalitetna i brza. Uz sve to imate i prekrasan pogled sa terase restorana koji svaku hranu čini ukusnijom.
Ako navratite na Brač, restoran Santo vam mora biti jedna od destinacija koju ćete posjetiti. Smješten u centru Bola, uz predivan pogled na more i otok Hvar nudi Vam niz tradicionalnih dalmatinskih specijaliteta, jela od ribe i plodove mora koji će vas oduševiti.
Santo ima i svoju vinariju u kojoj možete degustirati njihova domaća vina te agenciju tako da preko njih možete rezervirati smještaj i turističke aranžmane na Braču, ali i u cijeloj Hravatskoj. Putnička agencija Santo Vam nudi smještaj u preko 30 destinacija u Hrvatskoj, najam automobila, najam jedrilica, motornih brodova i luksuznih jahti. Između ostalog možete rezervirati i taksi usluge online te ostvariti 10% popusta.
Možete ih kontaktirati na telefon 00385 (0) 21 717 194, na fax broj 00385(0) 21 717 195 ili GSM 00385(0) 91 781 8999.
Sve upite možete poslati na e-mail: info@santo.hr
Sve o agenciji i restoranu Santo te njihovoj ponudi možete saznati na web stranici http://www.santo-bol-croatia.com/cro/O-Hrvatskoj/Restoran-terasa-Santo-Bol
Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob
1
20
20
20
