Chihuahua Cantina Mexicana – spoj Meksika i Dubrovnika

Ove godine se sreća osmjehnula Barbari (poznata dubrovačka redateljica) jer je upoznala mene, a samim time joj se ukazala čast da me ugosti u Dubrovniku. Ja sam odbijao poziv, ali ona je bila uporna kao Jackie Kennedy kad je inzistirala da se voze spuštenog krova u Dallasu.

Odvela me taj dan na najružniju plažu u Dubrovniku (Uvala Lapad) jer se ona ne voli kupati pa joj je bilo svejedno. Dok sam se ja valjao u nekoj kaljuži, ona je ispijala kavu s kolegicom koju nije dugo vidjela. U jednom trenutku sam im se pridružio, a one su rekle da su ogladnile i da bismo se mogli zaletjeti u obližnji restoran Chihuahua. Pomislih: ”U Dubrovniku se otvorio korejski restoran i poslužuju pse? Dragi Vođa ima franšizu? Dat ćete mi jednu Chihuahau na gradelama i za predjelo potrbušinu od pekinezara na posteljici od terijerovih obraza. Sad će me ljubitelji četveronožnih ljubimaca razapet, al’ nemate razloga za strah i bijes. Riječ je o meksičkom restoranu Chihuahua Cantina Mexicana, a iako ne poslužuju pse, prijedlog mi se svidio jer nisam dugo jeo meksičku klopu.

Bilo je lijepo vrijeme, pa smo sjeli na terasu. Kako je unutarnji prostor bio otkačeno šaren u ludim kombinacijama boja, nisam mogao odolijeti da ne nabacim par fotki, kako bih manje imućnim prijateljima na facebooku pokazao da neki ne žive tako loše kao oni.

U photosessionu mi se pridružila i ljubazna gazdarica/kuharica Gorana, na koju sam očito ostavio dobar dojam jer nas je počastila domaćim rakijicama od višnje, lavande i rogača.

Nisam stigao reć ni Mladen Grdović, a rakije su nestale sa stola. Osjećao sam kako mi se jetra grije. Lavanda nije za svakoga. Malo podsjeća na bakin ormar, ali meni se okus svidio. Višnja je savršena, a kako sam ljubitelj kolača od rogača, tako mi je i ta rakija sjela kao budali šamar. Naravno da ih nisam sam strusio. Svi smo probali od svake po malo.

Da si skratimo muke dok razmišljamo što ćemo naručiti s bogatog menija, uzeli smo si okrijepu za jetru. Djevojke su pile sangriju, a ja tamnu meksičku pivu, Negra Modelo (kremasta, lagana, bez imalo gorčine, bolje od svih tamnih piva na našem tržištu).

Kako u svakom žitu ima kukolja, tako je i u našem društvu bio jedan. Naime, Barbara je vegetarijanka. Jede povrće, al’ nije jedna od onih hard core biljojeda, pa je naručila Fajitas Veracruz: repovi kozica, paprika, rajčica, luk u bijelom vinu. Meni je to bilo odlično, al’ to ne smije nitko znati. Ja sam ipak mesojed.

Kao pravi izdanak čučerske aristokracije, naručio sam Tacos Carne: junetina, crni grah, sir, luk, umaci chilli i fresca. Ako nemam mesa na tanjuru, kao da nisam jeo, a ovdje ga je bilo u izobilju. Sočno i ukusno. Svima preporučam blagi umak jer sam u jednom trenutku glumio facu i sasuo cijeli Barbarin chilli po svojem tacosu. Osjećao sam kako izgaram iznutra. Zacrvenio sam se ko’ Polančec kad laže.

Barbarina prijateljica Anita je naručila, ako me sjećanje ne vara Enchiladas Pollo: piletina, paprika, luk, kukuruz, sir, rajčica. Sjajna kremasta kombinacija, koju bih rado smazao da Anita nije bila jedna od onih žena koja pojede sve s tanjura i još traži štrucu kruha da posmače ostatke.

Stvarno smo se dobro najeli, jer su porcije bile velike, a hrana ukusna. Bio bi grijeh nakon takvog obroka ne naručiti neki desert. Uzeli smo dijetalne palačinke Negra – crne palačinke s čokoladom i sladoledom. Palačinke su dobre u svakoj kombinaciji, osim ako su s orasima. Palačinke sa orasi, jedu siromasi. Crne palačinke s čokoladom i sladoledom su vrh. Kremaste, sočne, slatke…. Žak Houdek bi ih odobrio.

Helado Nachos – tri vrste sladoleda sa slatkom hrskavom tortiljom. Definitivno najbolji desert. Slatko, hrskavo, čokoladno:)

Ananas u tequili i menti s aromom vanilije. Slično kao Mojito koktel. Slatko i fino s poželjnim opijajućim efektom.

Što reći za kraj ove priče? Dođoh, vidjeh, probah – Odlično. Ugodan ambijent, dobra klopa, velike porcije, prihvatljive cijene u odnosu na ostale cijene u Dubrovniku. Ljubazno osoblje, a pogotovo šefica Gorana, koja nas je počastila rakijicama i zabavljala svojim kulinarskim pričama. Ako želite probati nešto drukčije u Dubrovniku, a ne želite banrotirati, onda je Chihuahua Cantina Mexicana pravo mjesto za vas. Ako idete na večeru, dođite svakako malo ranije i zauzmite stol na vrijeme da ne biste ostali bez njega.

Zahvalio bih se i Aniti, Barbari te Đurđici koja nam se pridružila kasnije. Bile su zabavno društvo koje zna uživati u čarima alkohola i dobre klope.

Ovo nije bila samo priča o prijateljstvu, gastronomiji i najljepšem gradu u Hrvatskoj, ovo je bila priča o meni – malom čovjeku velikog apetita, koji živi na visokoj nozi iako ima metar i želju za rastom.

Chihuahua Cantina Mexicana

Šetalište kralja Zvonimira 2, Dubrovnik

https://www.facebook.com/chihuahuacantinamexicanadubrovnik?fref=photo

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, ljubitelj tortilja i meksičkih sapunica, prijatelj imućnih, uspješan, duhovit, pametan, zgodan, ali prije svega skroman Snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20