Jučer je bio jestivi dan - gluteusi i majoneza

0 Shares

Jučer je bio jestivi dan. Probudila sam se lijena i gladna kao i inače. Gledala sam po cesti ljude i razmišljala kakvog bi okusa mogli biti.

Guzice su inače moj izbor, no nažalost, ako odlučite napraviti odrezak od ‘’dobrog dupeta’’, jedino što ćete dobiti na kraju su ‘’Ljudski čvarci’’, osim ako naravno te iste guzice nisu bile u teretani, onda pretpostavljam da bi okus bio poput neke fine divljači. Možda Jelen. ‘’Guzičarska pašticada s njokima’’, baš zvuči kao tradicionalno balkansko jelo.

Kad već pričamo o kanibalizmu, jučer sam završila u jednom lancu Francuskih restorana. Preslatko malo mjesto, s nasmijanim konobarima (loše guzice) i divnom terasom na kojoj sam odabrala svoj tron.

Pošto sam već razmišljala o hranjenju sebe ljudskim mesom , ali mi je naporno razmišljati o ‘’šupčinama’’ pošto sam okružena njima cijeli zivot, odlučila sam se na ‘’croque monseur’’ ili ti tost sa šunkom , sirom i jajem na vrhu.

Kod nas bi se to zvalo ‘’sendvič idiota’’ kad bi skupili po jednog šupka iz naših tri prijateljski nastrojenih država i stavili ih u tost. –‘’Voila!!’’. Kako inače hranjenje ide u ovom modernom svijetu, mnogo sam fotografirala i surfala po fejsbuku i u potpunosti ignorirala postojanje mog ‘’13 godina starijeg’’ dečka. Šteta što nitko još nije izračunao da je ‘’14 i pol godina stariji’’ dečko, ali eto. Ne možes bit i novinar i znat računat, prekomplicirano je.

Zubima sam trgala ‘’monseur-a’’ kad mi je oko zapelo za djevojku s kojom sam se jednom družila na moru prije 12 godina. Ispao mi je sendvič, jaje se razlijepilo po mojim čizmama, komadići su mi ispadali iz ustiju kad sam vidjela na šta djevojka liči sada. Jučer je osvojila drugo mjesto na ‘’fitness’’ natjecanju i izgleda predobro! Puno bolje od mog razljepljenog sendviča. Dok su mi suze namakale propali sendvič na podu, ja sam ga napipavala pokraj svoje čizme, ne mičući pogled s ‘’9pack-a’’ dotične djevojke. Usrala sam si ruke s jajetom i onako totalno u nekakvom transu polizala prste zaboravljajući da je to jaje bilo na mojoj čizmi. Ali neće mene Engleska kuga ne brinite.

Majoneza mi je najbolji prijatelj, što znači da ova djevojka nikada ne može biti moja prijateljica jer ja naprosto mrzim tračeve i skrivanje prijateljstva. Charlie se trudio ostati diplomatski nastrojen jer je znao da ako uopće prokomentira njen izgled, svi će Francuzi morati iskopati one ‘’je suis Charlie’’ postere njemu u čast, nakon što ga masakriram kao što sam masakrirala svoj sendvič.

Napuhala sam se poput Johnnyja Bravoa i ‘’usisavala’’ trbuh dok smo šetali doma, no nažalost izgledala sam kao retardirani paun. Iskreno, najbliže što sam došla bildanju je ovo. Doma me dočekao posao koji moji crnogorski geni nisu baš najbolje podnijeli. Morala sam presađivati cvijeće. Hvala Bogu da nemam umjetne nokte jer bi mi trava počela rasti ispod njih nakon tjedan dana i možda bi moj ‘’gamer’’ susjed zabrijao da sam neko ‘’fantasy’’ biće i počeo me pozdravljati u ulazu. To se ne radi. Stiskala sam mišiće pod majicom da Charlie ne skuži jer me sram trenirati ispred njega. Ako ste ikada imali viziju mene kako hodam po cesti poput Naomi Campbell, znajte da bi vam ta slika izblijedjela kad biste me vidjeli kako trčim sa svojim krivim nogama ko ‘’novorođeno tele’’ kako je netko, ne tako davno, objasnio.

Normalno, ja sam ogladnila opet od svih tih ‘’diskretnih’’ trbušnjaka pa smo se prošetali do malog brazilskog lokala gdje smo dobili sve samo ne brazilsku hranu. A to znam jer sam bila u Brazilu u trećem mjesecu. Chorizo salama je bila svinjska Engleska obojena u crveno , a lignje su se toliko kuhale u ulju da su se pretvorile u margarin.

Podsjetilo me to na jednog Albanca koji u Sutivanu kupuje onu hranu nakon što istekne rok trajanja i prodaje u lokalu na rivi. Fali mi Sutivan. Kuharu je trebalo jedno 3 sata da sve to napravi. Očito je imao loš dan i odlučio ga je podijeliti s nama. Nisam uspjela odmjeriti je li ‘’masna šupčina’’ ili ‘’fitness šupčina’’, ali sam ga pribilježila na svoju kanibalsku listu za idući put.