To što je na dan mog dolaska u Englesku izvršena jedna od najspektakularnijih pljački dijamanata u Londonu je čista slučajnost i nema nikakve veze sa mnom, a svi oni koji me povezuju s istom neka budu prokleti na Božić 2015. Ja sam svoje dijamante pošteno kupio u zlatarni Smajli Krasnići, al’ nije sada ni vrijeme ni mjesto za takve priče. Vratimo se na put u London.
Gorile su žarulje do dugo u noć u Centralnom komitetu Bakingemske palače. Ne dolazi svaki dan u London, najljepši primjerak čučerske aristokracije. Elizabeta je bila sva pod stresom: ”Vide mi se sijede. Šta ću s kosom? Šta ako ne voli slavujeve obraze? Hoćemo li imati dovoljno prepelica za sve?” Krenule su i prve trzavice između Williama i Kate: ”Koj se kurac lickaš cijeli dan? To je zbog njega. Počupala si sve dlake iz nosa. Kurvo!” Pripremaju se crveni tepisi i limena glazba, a svi niski ljudi se pritvaraju ili lišavaju života. Sir Josip je spreman:)
Kako mi se pokvarila kuplung lamela na Cesni, morao sam se uputiti u Englesku komercijalnim letom za siromašne. Nisam imao sreće uživati u ljepotama hostesa Croatia Airlinesa jer sam putovao British Airwaysom. Toliko ružnih ljudi na jednom mjestu nisam vidio ni na skupu HDZ-a. Možda su oni jedna od onih kompanija kojima je bitnije da zaposlenici imaju dušu. Nije da nisu bili ljubazni, al’ rađe bi da me poslužuje netko kao Kim Kardashian. Priznajem da sam površan kad su u pitanju avionska putovanja. Feministice, slobodno krenite s paljbom:) Pokušao sam se oporaviti od prvotnog šoka, ali me onda kolegica Aldy (inače prezgodna stjuardesa) podsjetila sms-om na onog manijaka iz Germanwingsa. Odmah sam na wc stavio naljepnicu da je u kvaru, a hostesi napomenuo da podsjeti pilota da ispod sjedala ima kateter. Nije mi bilo svejedno. Pokušao sam se utješiti: ”Budi zahvalan da imaš kratke noge. Vidi koliko mjesta imaš! Jedino je tebi udobno.”, al’ uzalud. Sletio sam na Heathrow, a kako bih izbjegao limenu glazbu i paparazze, uputio sam se u podzemnu. Uzalud se Elizabeta lickala i pripremala Earl Gray. Moje kratke noge nisu kročile u Bakingemsku palaču. Nisam u London došao da dangubim s ocvalom kraljicom nego da ugovorim spektakularni posao s Ellom i njezinim dečkom Charlesom koji se bavi uspješnim biznisom s mobilnim oglašavanjem.
Foto: Flash.hr
Sjećam se kako su mi svojevremeno svi govorili: Zašto radiš s tom Ellom Dvornik? Nikad od nje ništa. Šlepa se na račun svoga oca. S čim se ona uopće bavi u životu? Nema nikakvu školu? Nećeš nikad s njom ništa zaraditi…. itd. Hrvati su inače jako vidoviti. Jučer su svi slavili Mirka, ali prekjučer je većina ljudi pisala: Šta mu to treba? Star je. Prebit će ga Gonzaga. Zašto nije otišao na vrijeme? Prije odlaska u Real Madrid, za Luku Modrića su vrhunski stručnjaci s hrvatskih foruma govorili kako nema pojma o nogometu, kako od njega nikad neće biti ništa. Ma kakav Real Madrid… Šta će njima neki Modrić? Nije dobar ni za grijanje klupe.
Ella i ja smo šutjeli i radili ono što volimo. Vjerovali smo u sebe. Snimili smo par spotova, izdali album, odradili neke nastupe, potpisali par dobrih sponzorskih ugovora i mogli smo biti posnosni na sebe. Nismo se obogatili, ali imali smo dovoljno za život. Onda je jednog dana Ella shvatila da se rad u Hrvatskoj svodi samo na životarenje. Ako se potrudiš i imaš malo sreće, možeš zaraditi samo za običan život i ništa više. Ako želiš postići nešto više, moraš otići van. Jednog dana je spakirala kofere i krenula u Dansku. Nije joj bilo lako. Radila je naporno, ali je za to bila i adekvatno plaćena. U Danskoj je upoznala Charlesa u kojeg se zaljubila i sad živi s njim u Engleskoj. Ella je uspješno unovčila svoju popularnost na društvenim mrežama. Osim od facebooka na kojem ima preko 150 tisuća fanova, Ella zarađuje i od novog travel bloga IamElla http://www.iamella.com.
U Londonu nitko ne zna da je ona kćer Dina Dvornika, niti tko je Dino, tako da joj više nitko ne može reći da živi na račun svog oca. Ella surađuje s nekim od najvećih svjetskih kompanija, a svi oni koji su ju ismijavali vjerojatno u godini dana ne zarade koliko Ella zaradi u jednom mjesecu.
Odvela me na jednu privatnu zabavu (ulaz samo za članove kluba) koju su organizirali uspješni poslovni ljudi u Londonu, a takve zabave su sjajna prilika za stvaranje novih kontakta i ugovaranje novih poslova. Engleskinje na zabavi, bile su atraktivne ko’ zadnji spojler od Varburga, a Ella je kraj njih izgledala kao filmska diva. Napomenula mi je kako su tamo svi odvratno bogati i malo onako snobovski nastrojeni pa bi bilo pametno da im ne dajem do znanja da imaju više od mene. Prvi puta mi se desilo da Ella savjetuje mene, a ne ja nju i bilo mi je to zanimljivo iskustvo. Počeo sam vježbati masonske pozdrave ne bih li se što bolje uklopio u elitno društvo. Rekla mi je: ”Ako ih zainteresiraš za posao u prvih 45 sekundi, dalje više ne pričaju o poslu. Kreće zajebancija, a drugi dan ti se javljaju i dogovaraju potpisivanje ugovora”. Prišao nam je jedan lik iz marketinške agencije i počeo se hvaliti kako je u petak izašao čak pola sata ranije s posla. Petak je i baš ga briga. Pitao je do kad ste vi radili? Ja i Ella smo se pogledali i u isti čas počeli smijati: hahah petak? Rad? Pa tko još radi petkom? Bili smo u pubu. Vidjelo se kako se Englezu svijet ruši kao kula od karata. Imao je izraz lica kao Dragi Vođa kad su mu razbili najdražu zdjelu za rižu. Upitao je drhtavim glasom: ”Zar vi tako svaki petak?”. Mi smo odgovorili: ”Nekad i četvrtkom.”. Sljedeći dan se čovjek javio da se želi reklamirati na Ellinom blogu:)
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Treba vjerovati u sebe i slijediti svoj put, a ne slušati zlobne glasove sa strane. Charles želi proširiti svoje poslovanje na hrvatsko tržište i regiju, a uz Ellu koja će mu pomoći u toj nakani, priliku za vođenje tog posla dobit ću i ja zahvaljujući Ellinoj preporuci. Neki će sad reći da imam sreće, a ja u reć da mi se stvari u životu otvaraju jer nisam slušao pametne hrvatske savjete. Ne mogu se sve stvari u životu dobiti sada i odmah.
Možda u nekom trenutku neki postupci izgledaju besmisleni, ali vrijeme na kraju pokaže svoje. Najbolji je primjer Steve Jobs koji nije znao zašto je upisao satove Kaligrafije i kad će mu to uopće koristiti u životu. Mislio je da je to gubljenje vremena kao i većina ljudi oko njega. Ali kad je došao trenutak da se naprave i odaberu fontovi slova za novi Mac, tečaj Kaligrafije mu je omogućio da razmišlja na drugčiji način i stvori fontove koji su ljepotom zasjenili sve što je do sada konkurencija imala.
Suma Sumarum svega: Zadnji put kad sam bio u Londonu, Hrvatska je izgubila od Engleske 5:0 i svi su mi rekli da više ne napuštam Zagreb jer donosim nesreću. Ovaj put je situacija bila drukčija. Gledao sam borbu Mirka Filipovića i iako me je Ella nagovarala da ugasim laptop jer donosim nesreću i da će izgubiti zbog mene, on je dobio meč, a to je bio znak da sam se riješio zlih uroka. Bilo mi je prejebeno u Londonu i shvatio sam da je to grad kao stvoren za mene. Osjećao sam kako mi u žilama teče aristokratska krv. Teško je zarađivati milione ako si okružen sirotinjom, a nisi član HDZ-a. Tamo je tržište veliko, a ako imaš dobre kontakte, moraš stvarno biti retardiran da nešto ne ugovoriš. Lijepo mi je bilo vidjeti da je Ella sretna i zaljubljena i da se od klinke koja nije znala šta bi sa sobom pretvorila u uspješnu poslovnu ženu, ali i dalje spaljenu kako i dolikuje kćeri Dina Dvornika. Sad više uopće nije upitno dal’ ćemo postati tajkuni. Pitanje je samo kada, a ja mislim da znam odgovor na to pitanje: THIS TIME NEXT YEAR, WE’LL BE MILLIONAIRES.
autor: Josip Novosel
1
20
20
20
