Za ovaj text inspirirao me moj jučerašnji Facebook post: postavila sam sliku svog psa i napisala ”Zašto bi netko želio imati dijete, kad može imati psa? PS iza svake uspješne žene stoji mater koja joj čuva dijete” – suvišno je reći da je to moj Fejs profil – i moja pravila – i kome se moji stavovi o životu ne sviđaju jednostavno može hajdati moje postove ili me pak zbrisati s fejsa, no ipak mi se u inbox javila neka žena da me pozove na red kako mogu toliko veličati psa, a trebala bih imati dijete bla bla. Otkud ikome poriv da nepoznatu osobu poziva na red zato što ima drugačije prioritete? Ne znam niti jednog vlasnika psa koji ljudima s djecom piše ”Zašto vi imate djecu, a trebali biste imati pse?” – Ljudi ne poštuju različitosti.
Svaćam da bi bilo ispod svakog nivoa da vodim službeni web Željke Markić i tamo postavljam slike svog psa uz natpise o tome kako je glupo imati djecu, ali… ovo je moj privatni Fejs, a koliko znam Fejs služi tome da korisnici na svojim profilima pišu svoje privatne misli i stavove, a ne tome da tamo bacaju ”politički korektne” (što je upitno) prazne fraze. Sve je vrlo jednotavno: netko preferira pse, a netko djecu – sve je stvar isključivo osobnog odabira. Možemo to usporediti i sa stilom odijevanja: kupim gotičarske čizme na platformu jer mi se takve baš sviđaju i odmah dobijem komentare kako je to ruuuužno – zanimljivo, meni su ružne štikle u špic, ali ljudi nikako da počnu poštivati različistosti. Govore mi i da je ružno što sam istetovirala obje ruke -j***ga, meni je ružno kad si netko stavi plastične ekstenzije i piercing na pupak s cirkonskim playboyjevim zecom. I što sad? Ništa. Poštuj razlike, bilo u ukusima, bilo u životnim stavovima.
Ne znam zvuči li vama ludo podatak da stvarno postoje žene koje ne žele djecu? Postoje. Jedna sam od njih. Hoće li mi za koju godinu proraditi majčinski osjećaji – ne znam – moguće da hoće, no smatram da je pozivanje na red zbog toga što imam skoro 30, a nemam djecu krajnje primitivno i zapravo bezobrazno. Imat ću možda djecu, ali onda kad ih poželim, a to nije danas. Dečko i ja imamo dva psa – mješanca i ”lažnog haskija” (u biti je pasmina tamaskan, ali mi je prenaporno objašnjavati svima zainteresiranima kako je ta pasmina nastala i kakav je to posebni pas koji liči na vuka). Nemamo ih zato što smo ili neplodni ili ne znamo kako se rade djeca, i ti psi nisu zamjena za djecu nego samo naši kućni ljubimci koji su nam sve. Mi smo samo ljudi koji o djeci ne razmišljaju jer nemamo uvjete za ”to”. Ne, nismo na prosjačkom štapu, ali sve dok nismo potpuno situirani nama djeca ne padaju napamet jer ne želimo biti ”uspješni ljudi samo zato što imamo oboje mater koje bi nam čuvale dijete”. ”Dati” dijete baki i dedi na full time brigu je potpuno egoistično i drsko i dok nisi u potpuno sposoban biti roditelj, nemaš kaj rađati. Isto vrijedi za one koji ne mogu uzdržavati ni sebe, a kote se ko zečevi – zar je moguće da je cilj ikojeg roditelja tim nepromišljenim potezom zapravo proizvoditi sirotinju?
Na stranu prodike o moralu, vratmo se na osobe koje jednostavno ne žele djecu i žele imati psa ili dva. Svatko je krojač svoje sreće – kako se u narodu kaže. Da sad pod nekom prisilom rodim, dijete bi bilo krojač moje nesreće – jer ga trenutno ne želim, a tako ne mogu biti ni sretna ni uspješna žena jer ”nemam mater koja mi čuva dijete” pa da u djetetovom životu baka bude zapravo mama, a ja ”neka starija sestra” jer moja mama je prezaposlena da bi sad sa 60 g imala malu bebu. Drsko je, neozbiljno i krajnje egoistično dijete ”dati baki”. Baka je baka, a mama je mama. Ne osuđujem nijednu ženu koja je rodila – žene žele djecu i drago mi je zbog njih, ali ja nisam ta. Postoje dvije stvari kojih se užasavam, a to su zmije i mala djeca. Nikad nisam pomislila da je neka zmija slatka, baš kao ni dijete. Zašto bih imala ili jedno ili drugo?
Postoji i kategorija krajnje primitivnih ljudi koji vlasnike pasa smatraju prljavim ljudima jer ”psi su prljavi” – TOČNO, PRLJAVI SU – ako se nitko za njih ne brine, ako im vlasnik ne obriše šape, ne okupa ih svakih par mjeseci, ne kupi tablete protiv glista i ne istrijebi eventualne buhe ampulom. Zbrinuti psi su čišći od nebrinute djece čiji su streptokoki puno zarazniji od bilo kakve pseće bolesti. Isto kao i one spike ”pas je u parku, a tamo se igraju djeca! Dijete može pojesti pseće govno!” – pogrešno. Samo neodgojeno dijete će posjesti govno jer ga roditelji nisu naučili da ne jede zemlju. Nisam Bog ni Isus, baš kao ni moja mama, ali zemlju nisam jela nikada jer sam od prvog dana naučena da se zemlja ne jede. Da, znam, neki nemarni vlasnici ne čiste iza psa, ali to i dalje nije razlog da dijete to pojede. U tom je slučaju kriv samo roditelji koji dijete ništa nije naučio niti ga je pazio dok se igralo u parku. Ne?
Nisu prljavi psi – nego zadrti mozgovi ljudi koji tako misle.
Zar je rađenje smisao ženinog postojanja? Zar je žena koja nije rodila automatski manje vrijedna? Svijet će propasti bez jednog djeteta manje? Zašto još uvijek postoje primitivni pojedinci koji smatraju da je dječje i glupo imati psa umjesto da nakotim dječurlije k’o svaki pošteni Hrvat-katolik? Zar je to neki nepisani moralni zakon: RAĐAJ, RAĐAJ, RAĐAJ DOK TI NE POVADE SVE ŽENSKE ORGANE OD PREVIŠE RAĐANJA!?
Zatim, imam prijateljicu koja se aktivno bavi pomoći napuštenim psima, nalazi udomitelje psima iz azila i donira novac za njihovu hranu. Ta često nailazi na komentare bezosjećajnih kromanjonaca: ”Jebenti mater glupu, kako te nije sram! Toliko je gladne dice u svitu, a ti tu neke džukele financiraš!!” – no comment.
Nemamo pravo na različitosti? Na različite interese i prioritete? Koji zakon zabranjuje pomaganje psima, koji zakon zabranjuje osjećaj za nezbrinute pse i želju za pomoći kad ”ima toliko gladnih ljudi u svitu”? Znam koji je to zakon: srednjovjekovni primitivizam i to onaj iz nekih šuma u 15om stoljeću gdje su psi bili smo sredstvo za rad, čuvanje kuće i lov, kad su psi bili samo predmet – pas se razboli – UPUCAJ GA!
Svi za sebe vole misliti da su otvotreni, slobodoumni i bez predrasuda, no nerijetko nalijećem baš na one kojima će na sprovodu govoriti: ”On je bio seljačina puna predrasuda i srednjovjekovnih ideja.” Onaj tko ima VEĆ 30 g (duuuboka starooost!) i nema dijete nego psa, taj čovjek/žena nije psihički bolestan, nema iskrivljene vrijednosti i nije infantilni kreten nego samo čovjek s pravom odabira koji ne treba kritizirati i ne treba ga žaliti jer to je NJEGOV IZBOR. One koji krtiziraju moj odabir trebala bih poslati na jedno mjesto, ali previše sam pristojna da se upuštam u bespredmetne svađe.
Da rezimiram ovako: netko je fan Elle Dvornik, a netko Stevena Hawkinsa. Nebo i zemlja! Hoćemo li se svađati oko toga? Nažalost hoćemo i to samo zato jer ”slobodnoumni” ljudi ne priznaju razlike u interesima i ”samo njihovo je ISPRAVNO”.
Znate što je ISPRAVNO? Ispravno je šutjeti, a ne gurati svoj nosi i jezičinu tamo gdje im nije mjesto (ne mislim na intimne zone ljudskog tijela) nego na prodikovanje osobama koje žive drugačijim stilom od nas.
Autor: Nika Ost
1
20
20
20
