DENIS SMAJO PODNIO USTAVNU TUŽBU PROTIV RJEŠENJA VSRH U SLUČAJU KONVERTIRANIH CHF KREDITA! DOSTA JE BILO PLJAČKE!

0

Najveći borac za zaštitu prava prevarenih CHF dužnika i zaštitno lice svih FRANKERA, Denis Smajo, podnio je jučer ustavnu tužbu protiv rješenja Vrhovnog suda u slučaju konvertiranih CHF kredita.

USTAVNA TUŽBA PROTIV RJEŠENJA VSRH!

PROTIV RJEŠENJA VRHOVNOG SUDA POSLAO SAM JUČER USTAVNU TUŽBU NA USTAVNI SUD, u 23:59, minutu prije isteka roka. Time šaljem poruku Ustavnom sudu da je krajnji rok da se svi frankeri obeštete i da je krajnji rok da banke vrate opljačkani novac korisnicima kredita u francima!

Ustavnu tužbu sam podigao zbog povrede:

1. USTAVNOG PRAVA ZABRANE DISKRIMINACIJE
2. JEDNAKOSTI SVIH PRED ZAKONOM I SUDOM
3. OSIGURANJA RAVNOPRAVNOSTI
4. PRAVA NA PRAVIČNO SUĐENJE
5. NAČELA NADREĐENOSTI PRAVA EU
6. PRAVA KOJA PROIZLAZE IZ PRAVNE STEČEVINE EUROPSKE UNIJE

Ukratko, u tri cjeline se može sažeti na što sam se žalio u ustavnoj tužbi oko sramotne odluke Vrhovnog suda za nevaljanost aneksa o konverziji.

1. Diskriminacija u odnosu na one koji nisu imali konverziju. Po tome mi nemamo pravo na svoje novce. Vrhovni sud je doslovno suspendirao Zakon o obveznim odnosima i Zakon o zaštiti potrošača na našu štetu, i doslovno protivno ZOO ustvrdio da je naš potpis, odnosno “volja” popravila ništetne odredbe, odnosno ništetan CHF ugovor. Pri tome je VSRH zaboravio da je konverzija bila “uzmi ili ostavi” i da prilikom potpisa aneksa CHF valutna klauzula nije bila ništetna, i to baš sramotnom i krivom odlukom Vrhovnog suda, koju je kasnije srušio Ustavni sud. Upravo je Vrhovni sud KRIV što je tadašnja Vlada morala donijeti Zakon o konverziji, kako bi se spasili građani od dugogodišnjeg dužničkog ropstva.

2. Vrhovni sud u svojoj odluci se nije obrazložio odluku i nije se osvrnuo na moje očitovanje u statusu umješača te je praktički potpuno ignorirao moje argumente za nevaljanost/ništetnost aneksa ugovora o konverziji. Time mi je povrijeđeno pravo na pravično i pošteno suđenje.

3. Načelo nadređenosti prava EU. Vrhovni sud je ignorirao presudu suda EU C-118/17 u slučaju Dunai (to je isto napravio i 2015. godine kad je ignorirao presudu suda C-26/13 u slučaju Kasler, pa je dobio po prstima od Ustavnog suda). Ako je Vrhovni sud smatrao da ta presuda nije primjenjiva u našem slučaju, onda je IMAO OBAVEZU poslati prethodno pitanje prema EU sudu konkretno za naš slučaj, sukladno članku 267. Lisabonskog ugovora, pa bi lijepo dobio odgovor da se pravo potrošača na potpunu restituciju ne smije ni slučajno degradirati. Vrhovni sud očito smatra, suprotno EU sudu, da prava potrošača nisu jedno od temeljnih prava građana EU, što je za jednu takvu visoku instituciju vrlo porazna činjenica.

Napomena:

Saznajem i da je odvjetnica Marina Cvitko Tomić poslala ustavnu tužbu još 23. ožujka protiv rješenja Vrhovnog suda. Argumenti su isti i vrlo slični kao i moji.

Dakle, NEMA PREDAJE!!! Ne odstupamo ni milimetra!
ZAJEDNO DO KRAJA PROTIV BANKARSKE PLJAČKE!