Boris Sruk – Može li stvarna pomoć ili 63 načina kako da nas dokrajčite!?

0

Nakon katastrofalnih vladinih mjera za pomoć poduzetnicima u trenucima najveće zdravstvene krize na svijetu, poduzetnici u Hrvatskoj su se ujedinili i okupili u Facebook grupi Glas Poduzetnika – zahtjev za donošenje efikasnih mjera

Svaki dan ćemo na portalu objavljivati osvrte naših poduzetnika na ove vladine mjere kako bi izvršili pritisak na Vladu da donese konkretne mjere koje će stvarno pomoći poduzetnicima, radnicima i na kraju cijeloj ekonomiji ove zemlje.

Boris Sruk je urednik knjige “Financiranje malih i srednjih poduzeća”, vanjski suradnik poslovnog tjednika Lider i Poslovni savjetnik te autor desetak znanstvenih i stručnih radova. Trenutno radi kao savjetnik u nekoliko malih i srednjih poduzeća, a za Flash.hr portal je dao svoje viđenje vladinih mjera za ”pomoć” poduzetnicima

Glas poduzetnika u doba korone – Boris Sruk

Mjere „63“ – može li jednostavnije?

Turbulentno okruženje i apokaliptično doba za poslovanje, u kojem su se većina hrvatskih poduzeća našli zbog krize uzrokovane virusom Covid-19 (Coronavirus) zahtijevaju brze reakcije i odgovore od nositelja ključnih procesa u državi (pritom mislim na Vladu RH). Nisam pobornik upletanja države u realni sektor i tržišnu ekonomiju, ali ovaj su put poduzetnici (pogotovo mirko i mala poduzeća) najmanje krivi što im se događa. Oni nisu krivo procijenili kupca, nisu krivo upravljali poduzećem, nisu se preinvestirali (neki i jesu, ali to je nebitno sad). Poduzetnike je, realno govoreči, zadesio armagedon! Neočekivan udar, nepredviđena situacija, kako god to nazvali – nije dobro. Risk menadžeri u velikim kompanijama su zatečeni, a što je mikro, malim i srednjim poduzetnicima? Tko će njima pomoći?

Sad dolazimo do tužnog i frustrirajućeg događaja – država se uključuje sa 63 mjere pomoći. U redu, potrebno je pomoći, to je možda i zadatak države u jednoj maloj mjeri, ali pomoći na ovakav način? Ne bih rekao da je zadovoljavajuće. A zašto nije?

Prvo: brojka 63 ukazuje da nema prioriteta u tim mjerama pomoći, samo su nabrojane zbrda zdola pa ti dragi poduzetniče sam razaznaj na što se i na koga odnose.

GREŠKA prva: mjere su učinkovite ako ih je manje (recimo do 10 mjera) i ako su razumljive. SVI MORAMO RAZUMIJETI, čim pročitamo, spadamo li u te mjere i gdje da odmah dostavim na jednoj stranici svoj problem u poslovanju. Taj dio je izostao. Zašto je opet komplicirano u donošenju jednostavnih mjera, razumljive svima (i onom s dva zaposlena i onima s 202 ili 2002 zaposlena).

Drugo: zašto druge države (Vlade) iz orkuženja i članice EU-a ubrizgavaju novac direktno u sustav gospodarstva (Njemačka, Francuska, Danska, Austrija…), a mi ODGAĐAMO neodgodivo. Mi (država) dajemo odgodu, dajemo na rate, uvodimo moratorije i slično.

GREŠKA druga: izostala je prava državnička pomoć u obliku UPUMPAVANJA sredstava u mirko, male i srednje poduzetnike (oni će najviše stradati) bez da poduzetnik razmišlja kako će to i kada vratiti. Ne znam kako gospoda dužnosnici nisu ukalkulirali da poduzetnik neće 3-6 mjeseci moći naplatiti svoje usluge ili prodaju proizvoda. Lanac je stao. Što će im odgoda, to je samo produbljivanje agonije.

Treće: država pravorijekom zabranjuje različite djelatnosti (opravdano zbog širenja epidemije, to razumijem), ali svaka kovanica ima lice i naličje. Svaka bilanca mora biti u ravnoteži, aktiva i pasiva moraju štimati u lipu, a što se ovdje dogodilo? Država je zabranila djelatnosti i nije dala zuazvrat obeštećenje za to što je nešto zabranila. To je uloga države, da zabrani, ali na drugoj strani nešto vrati nazad. Što vraćaju? Minimalac 3 mjeseca, odgoda plaćanja poreza, uz uvijet da ne smiješ otpustiti. Molim!!! Još se i uvjetuje. Prvo zabraniš, uvjetuješ, a što je s protutežom u istom ili sličnom iznosu? Nema je.

GREŠKA treća: zabrani, ali obešteti za isti ili približno isti iznos (to može biti prosjek prometa u zadnja tri mjeseca, može biti x% prometa 2019., može biti prosjek nečega), samo ne ovo. Plesne škole, ugostiteljski objekti, poslovnice prodaje robe široke potrošnje, turistički djelatnici, samostalni umjetnici koji su živjeli od „muvanja po gradovima“, mogu se pripremiti za promjenu u karijeri ili proglasiti osobni bankrot, pa krenuti od početka.

Četvrto: mislite li da je vlasniku ili upravi sad na pameti kako ispuniti obrazac iz donesenih državnih mjera ili da proučava koje mjere se odnose na njega? Ono o čemu sad jedino razmišlja: koji je najmanji broj radnika koje mora otpustiti i kako naplatiti bilo koje potraživanje (za koje je neizvjesno hoće li ga ikad naplatiti) za koju je izvršio isporuku proizvoda ili usluge! Mjere zadržavanja radnika 3 mjeseca su mazanje očiju. Znamo danas da će ova kriza potrajati cijelu 2020., i bar polovicu 2021. godine.

GREŠKA četvrta: 90% ukupne bruto 2 plaće, minimalno 6 mjeseci, treba pokriti država, a po potrebi i duže.

Država dobro radi, rekao bih, skoro savršeno, u domeni zdravstvene, sigurnose, civilne, policijske i vatrogasne zaštite. Ponosan sam i daju mi nadu da možemo. Ono sto je prof. Mladen Vedriš rekao: „potrebno je u istoj mjeri formirati i Krizni stožer za mjere obrane od kolapsa u poduzetništvu“. Po meni, to je toliko jednostavno. Taj stožer je bitan, skoro u mjeri i razni kao i zdravstveni. Zašto se ne okupi „društvo mozgova u gospodarstvu“ za obranu od armagedona u gospodarstvu? Zašto je to toliko komplicirano. Netko treba i čuti poduzetnike u ovim vremenima, a ne samo donositi jednostrane odluke. I nema ljutnje ako se formiraju skupine da bi se mjere unaprijedile. Ali, vremena je malo. Još uvijek vjerujem da ima nade da pad BDP-a u 2020. godini neće biti -5% (da ne kažem da neke projekcije idu do -11%), samo odlučnim i konkretnim mjerama mogu se spasiti tih 95.000 poduzetnika koji su direktno ili indirektno pogođeni krizom.

 

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa

https://www.instagram.com/dearleaderjoe/

https://www.facebook.com/DearLeaderJoe/