Magazinska klet – PRI STAROJ SMOKVI – Leskovački roštilj s najvećim porcijama u gradu

Teško je nać’ ekipu koja nije alergična na gluten, koja nema grižnju savjest kad jede mesne prerađevine i koja može u ponedjeljak usred radnog dana otići na ručak. Danas vremena imaju samo influenceri, zlatna mladež, političari/diplomati i umjetnici. Sva sreća da sam samoprozvani influencer i pripadnik Zlatne mladeži Čučerja i da se samo s gore nabrojenima družim:)

Sad će netko zloban reć’ da vremena imaju penzioneri i nezaposleni, ali to je laž. Tko bi kopao po kontejnerima i brinuo se o recikliranju plastičnih boca da nema njih? Rade oni i te kako. Ako će netko spasiti ovaj planet od zagađenja, onda su to Mirogojski mališani i štićenici Zavoda za zapošljavanje. Spavaš li mirno Greta Thunberg?

Vratimo se mi na hranu. Okupio sam ekipu gastro hedonista i pozvao ih na leskovački roštilj u Magazinsku klet – PRI STAROJ SMOKVI u Strojarskoj ulici.

Nas osam odabranih, zapravo sedam, sjelo je za stol. Naime, čekali smo Ribafisha. Mislim da mu je bilo neugodno jer me nije zvao na degustiranje krvavica pa se nećkao bi li došao ili ne. Taman kad smo htjeli naručiti jer su nam se od gladi počeli pojavljivati prvi znakovi kanibalizma, pojavio se on, glavom i bradom. Poput Kolinde, uzdignute ruke, ušao je teatralno u salu i bez imalo srama što docni, zasjeo za stol.

Naručili smo odmah za predjelo teleće repiće, mazalice s kajmakom i paprike u pavlaci.

Ekipa se bacila na hranu k’o grof Drakula na krv rumunjske seljanke.

Ovo možda čitaju i vegani pa sam se iz pristojnosti odmaknuo od stola za ovu fotku. Zadnje što želim je da biljojedi vide kako netko uživa u mesnim delicijama. Ako Bog postoji i ako je vegan, nek’ me se sjeti na Sudnji dan.

Moja ruka je kratka, ali široka, tako da sam odmah prisutnima dao do znanja da dolazi još klope. Priča se po gradu da imaju ogromne porcije koje je gotovo nemoguće pojesti.

Plata leskovački voz za 4 osobe.

Uz platu još dolaze zapečeni grah, Šopska salata, poriluk, zelje i lepinje.

Ovako to izgleda sve skupa na stolu:)

Ljubazna voditeljica Nada nam je rekla da je njihova filozofija: ”Bolje da ostane na tanjuru, nego da poslije pričate po selu kako smo škrtarili na hrani.”

Čim je čula ogromne porcije, Maja Sokač je nabacila osmijeh model Franjo Tuđman. Inače je učiteljica rasta i razvoja i business coach u sklopu grupacije House of Learning. Jedini potencijal za nečiji rast koji ja vidim ovdje, je onaj u širinu kad završimo s ručkom:)

Kao veliki gastro znalac, Ribafish se odmah bacio na ćevap k’o Srećko Šoić na novu tajnicu. Kada se uvjerio da u mješavini nema tragova soje i svinjetine, dopustio je uzvanicima da kušaju.

Ćevapiti ili ne ćevapiti, pitanje je sad. Ribafish aka Bosanski Hamlet – ulje na platnu.

Ribafish nam je preporučio graševinu Adžić uz mesne delicije, a njegov je odabir blagoslovio i kolega Tetec Franc, inače međunarodni stručnjak za antikorozivnu zaštitu. Znam da njegovo zanimanje zvuči uzbudljivo kao spot Borisa Novkovića, ali kad vam nešto zahrđa, zazvat ćete njegovo ime.

Rekao bih da se graševina savršeno sljubila s mesnim prerađevinama, ali ja ne pišem za KPK, nego za ozbiljan portal. Postoji deveti krug pakla za ljude koji se koriste riječju sljubiti. Čak ih ne bih nazvao ljudima. Naravno da nam je uz roštilj graševina sjela k’o budali šamar:)

Graševina se svidjela i našoj Jasminki Škalić, inače poznatoj zagrebačkoj slikarici i dizajnerici nakita. Nabacila je osmijeh model Mladen Grdović i zatražila da joj se ulije još vina.

Nakon dvije butelje na tečnom nam je zagorskom rekla: ”Pogleć te kakvog sem si minjaka kupila na placu!”

S nama je u društvu bio i vojni izaslanik Republike Srbije u Hrvatskoj, Dejan Đorđević. Ako itko zna pripremati i cijeniti dobar roštilj, onda su to naši istočni susjedi. Dejan mi je poklonio 15 godina staru šljivovicu. Pravi eliksir. Odnio sam je ponosno roditeljima na obiteljski ručak. Starci su rekli: ”Ovo je fenomenalno. Ovako dobru rakiju još nismo pili. Gdje si to nabavio?” Odgovorih im: ”Iz Srbije stiglo. Dobio na dar.” Starci: ”Nema do naše slavonske rakije!”

Do Dejana je sjedila Nataša Kačar, vlasnica portala Posao u turizmu. Ako tražite kuhare, konobare i sl. ona je žena za vas. Uvozi ih iz cijele regije, ali i izvozi. Zamolila je da joj napravim novu profilnu fotku i da stavim par svojih filtera za pomlađivanje, ali ne previše da ljudi ne skuže. Provukao sam fotku kroz filter vječne mladosti, al’ to nek ostane između mene i Nataše.

Kako šećer dolazi uvijek na kraju, tako sam za završetak ove gastro kolumne ostavio Željku Barišić, osnivačicu Adria Business Network platforme za poslovno povezivanje putem edukacija i networking evenata. Sljubila se uz Maju, strusila litru rakije i mislila da je u Raju. Rekao sam joj da me poslovno poveže s Billom Gatesom. Rekla je da bude, samo ne znam je li to govorila ona ili alkohol iz nje?

Kad smo već kod šećera, leskovački roštilj bez deserta je k’o Čučerje bez egzorcista. Naručili smo kolače i palačinke s plazmom i Eurokremom (zapravo Nutellom). Ne treba ovo previše opisivati. Slike govore tisuću riječi.

Ribafish nas je prvi napustio nakon deserta jer se žurio na vjeronauk. Ja sam si uzeo tu slobodu da bacim oko na talog u njegovoj šalici kave. Demonstrirao sam prisutnima drevnu čučersku vještinu proricanja sudbine. Pitali su me: ”Što vidiš?” Odgovorih: ”Slika je malo mutna, ali vidim otoke i Ribafisha kako pliva.” Spavaš li mirno Vera Čudina?

Suma summarum, ubili smo se od hrane. Teško je reći što je bilo najbolje. Svatko je imao svoje favorite. Porcije su iznadprosječno velike i male su šanse da ćete uspjeti pojesti sve do kraja. Cijene su po mojem mišljenju čak i preniske u odnosu na ono što dobivate na tanjuru. Ako se želite dobro najesti, a ne platiti previše i ako niste vegani, Magazinska klet – Pri Staroj smokvi mjesto je za vas:)

MAGAZINSKA KLET – PRI STAROJ SMOKVI

Strojarska 32, Zagreb

tel:  01 6155 200

www.magazinska-klet.hr

Ps: Malo mi je jedino krivo što nema više mojih slika u kolumni. Neki dan su mi u Čučerju napravili oltar i smatram da bi svaki grad, svaka ulica i svaka kulturna institucija ove Lijepe naše, trebala imati nešto takvo meni u čast. Napomena: Ovo nije reklama za sušilicu rublja Gorenje, ali ako žele uplatiti koju kunu, moj račun im je uvijek otvoren.

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, dopisni član magazina: ”Leskovački roštilj nama, a cikla i mrkva vama”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

www.instagram.com/dearleaderjoe

www.facebook.com/dearleaderjoe

Please follow and like us:

1

20

20

20