Ribafish #RokOtok – Najopasnije stvorenje u Jadranu je čovjek

Čekao sam da završi ljetna sezona kako bih s Ribafishem napravio gastro intervju na temu njegovog projekta #RokOtok. Odlučio sam susjeda odvesti u indijski restoran NAMASTE.

S Ribafishem je uvijek neka dobra zajebancija, ali mi je ovaj put bilo teško sastavljati pitanja jer ovo nije humoristična tema, a opet nisam htio biti ljigav k’o Joško Lokas kad je radio intervju sa Severinom.

Sjetio sam se jedne ZEN priče u kojem je jedan bogataš tražio od ZEN učitelja da mu napiše recept za ultimativnu sreću u životu njegove obitelji. ZEN učitelj je napisao: ”Djed umre, sin umre, unuk umre.”

Bogataš je poludio. Pitao je ZEN učitelja: ”Tražio sam te da napišeš nešto za sreću i prosperitet moje obitelji, a ne da nas sve sahraniš!” ZEN učitelj je odgovorio: ”Nema veće sreće nego kad u obitelji svi umru kronološkim redom, od najstarijeg, prema najmlađem.

Ribafish nažalost nije imao tu sreću:(

Nakon gubitka sina netko bi se propio, postao, destruktivan, depresivan, izgubio volju za životom, zamrzio cijeli svijet, postao možda vjerski fanatik…, ali ti si nekako uspio skupiti snage i svoju tragediju pretvoriti u najljepši događaj ovog ljeta. U spomen na svog preminulog sina odlučio si plivanjem spojiti 50 naseljenih otoka. Kako si došao na tu ideju i jesi li imao u planu preplivati svih 50 otoka u jednoj sezoni ili si odmah znao da nisi Čeh i da će taj projekt trajati 3 godine?

Pozdrav Dragom Vođi i neizbježnom komšiji. Negdje godinu dana nakon tragedije kad sam ostao bez sina, imao sam jednu od svojih standardnih noćnih mora gdje ne znaš što je san, a što java, i probudio sam se plivajući ponekim morima i otocima gdje su nas čekali sretni i veseli ljudi. Uskoro se to pretvorilo u ideju da se plivanjem povežu svi naseljeni hrvatski otoci. Naravno da sam odmah htio svih pedeset, bez odmora, ali su se tu našli pametniji ljudi i prelomili to na tri dijela. Prvo sam njurgao, ali nakon 26 dana u moru sam im bio zahvalan. Bilo je teže psihički nego fizički, ali uz pomoć divnih ljudi, prva etapa je iza nas i sad polako spremamo napad na novih 17 otoka u ljeto 2020.

Ovakav projekt iziskuje velik broj ljudi i velika financijska sredstva, a ti nisi nikad bio član mladeži HDZ-a, a ni tvoja knjiga nije bila bestseller poput ”Gole Istine” Nives Celzijus. Jesu li te odmah podržali sponzori ili si morao uložiti svoj novac? Čak i uz sponzore, treba sve te ljude nahraniti, tu je i brod, nafta/lož ulje… Koliko je mjeseci trajao cijeli projekt i kako ti je to sve uspjelo?

Par frendica i poznanica se okupilo kod mene doma početkom travnja, osnovali smo udrugu i krenuli tražiti sponzore. Kako sam i inače poznat kao čovjek koji je jako sposoban s novcem, nismo našli nikoga i uložio sam svu svoju ušteđevinu. Ljudi su mi zamjerali i spominjali najcrnje scenarije, ali to je ionako bila lova iz foldera “Roku za Oxford” i mislim da bi Mališa bio ponosan na to na što je utrošena. Nismo baš nešto bili ushićeni kako napredujemo, a onda se ukazao Sportvision i rekao da bi nam bio glavni sponsor. U par dana smo platili brod i skipera, a onda su počeli donirati svi živi, uletjeli su i RBA, HTZ Rio Mare, hrpa ljudi znanih i neznanih i na kraju vinarija Boškinac, tako da sam svoju lovu vratio u stari folder, a cijela posada je bez ikakvih problema dovršila ovogodišnju plovidbu u plusu. I dalje ne razumijem kako je sve to prošlo tako savršeno, ali to je valjda zbog dobre vibre i divnih ljudi koji su dali svoj obol u svakom segmentu projekta #RokOtok u ta malena tri mjeseca. Ponovilo se…

Da mu se grlo ne bi osušilo od pričanja, odriješio sam kesu i naručio jedan Mango Lassi za mog gastro prijatelja. Bio je u šoku jer je bio uvjeren da sam škrt. Posegnuo je za knjigom o Yogi kako bi si pročistio čakre koje su ga navele na tako bogohulne misli.

Jesi li u nekom trenutku pomislio da je ovo preveliki zalogaj za tebe i da nećeš uspjeti realizirati projekt? Čuo sam da ste se u jednom trenutku skoro svi posvađali…

Tu je bilo stvarno svega, ljudi su pomagali koliko su znali, mogli i stigli, neki više, neki manje, isposvađali smo se na pasje kola, isplakali, izljubili, da smo Amerikanci, već bi drugu sezonu serijala snimali… Neki ljudi su sa završetkom plivanja rekli da više ne mogu to raditi i kroz ovu godinu, pa uskoro krećemo u potragu za volonterima. U par navrata sam stvarno otišao na groblje kod Roka, plakao i pričao mu kako sam tako htio da nam se ostvari plan, ali da je sve protiv nas. Možda je to pomoglo, jer je na kraju sve proteklo gotovo savršeno.

Ribafish je u jednom trenutku na tečnom indijskom rekao: ”Kad smo kod zalogaja, oče li ta klopa više?”

Oči su mu iskočile k’o u varenog zeca kad je na stol za predjelo stigla Paneer Tikka sa Samosom. Imao je onaj luđački pogled kao vidjelica Vicka kad joj se učinilo da je vidjela Gospu.

Hrvate jedino vesele sportski uspjesi i tuđa nesreća, ali tvoja životna tragedija je uspjela ujediniti cijelu naciju i kroz jedno kratko vrijeme nas natjerala da zaboravimo na Antu Pavelića i Milorada Pupovca. Jesi li bio iznenađen kako su ljudi i mediji reagirali na ROKOTOK projekt i kako su te dočekivali na svakom otoku?

Bio sam više nego ugodno iznenađen, dapače, oduševljen. #RokOtok je pokrenut s nula kuna i sa svom mogućom pomoći prijatelja i prijateljica koji su pokrenuli mlin u koji su se upleli svi hrvatski i strani mediji. Odaziv je bio ogroman. Veliko hvala sedmoj sili što je pratila svaki zaveslaj. Olakotna okolnost je bila činjenica da ovo ljeto Goran Karan nije igrao picigin pa mediji nisu imali o čemu pisati:)

Od otoka do otoka je bila drugačija priča. Negdje nije bilo nikoga, na Šćedru samo mali Grgo, na Korčuli smo morali ići u tri mjesta, a na kraju je na Čiovu bilo 300 klinaca. Evo i sad zasuzim kad se toga sjetim, veliku smo stvar napravili, a bit će još i veća.

Na kraju je još nadodao: ”Ne znam što Hrvate veseli, ali mene bi veselilo još malo hrane. Izvadi tu zmiju iz novčanika.”

Naručio sam nam kozice u kokosovom mlijeku i curry-iju te Naan -.indijski kruh s češnjakom.

Ribafish nije mogao sakriti oduševljenje. Rekao je konobaru: ”Daj mi nešto najskuplje, daj mi jednu indijsku pivu.”

Kako su djeca reagirala na tebe i tvoje poklone? Jesu li znala da si poznati Gastro Blogger i zbog čega plivaš oko otoka? O čemu si pričao s njima?

Prvo bi se našli u moru, malo se potapali, smijali i izašli na kopno. Tamo bi im pričao o ekologiji, ljepoti naših otoka, problemima povezanosti, istraživanju, avanturama, važnosti druženja s prijateljima i roditeljima nauštrb ekranima. Klinci su se jako veselili knjigama, igračkama, majicama i medaljama, svako na svoj način, a roditelji su ih uglavnom izbrifirali da dolazi neki debeli Summer Santa i da će pričati pola sata te da će onda dobiti poklone pa je bio mir uglavnom. Šalim se, puno djece je kužilo, neke nije ni zanimalo, nisam burek da možeš usrećiti baš sve ljude svijeta… Uglavnom, bilo je divno i emotivno. Pamtim svaki zagrljaj svakog djeteta i roditelja s kojim sam se izgrlio nakon predavanja, a bilo ih je…

Podsjetio si me na Forrest Gumpa, samo što ti nisi trčao nego si plivao, a na svakoj etapi, ljudi su spontano zaplivali uz tebe. Ti se nisi u jednom trenutku okrenuo i rekao svima: ”Idem ja sad doma”. Nastavio si dalje. Kako si se i koliko dugo pripremao za ovakav plivački maraton? Kako si uopće izdržao preplivati 17 otoka, a da se nisi umorio ili ozlijedio? Jesi li se bojao morskih pasa i plastičnih vrećica koje vrebaju iz morskih dubina?

Island Gump:) Nisam se stigao pripremati za maraton jer sam užasno puno radio na poslu, što je dovelo do toga da sam pukao i dao otkaz. Igrao sam odbojku kao klinac, s 25 skočio u bazen jer sam potrgao sve zglobove, upoznao luđake koji mogu plivati satima i par godina se bavio daljinskim plivanjem. Doduše, bilo je to prije 20 kila i godina pa je ostalo nešto u tijelu, ali je ostala i gadna ozljeda ramena negdje iz 2008. koju nikad nisam zaliječio. Iz tog i još puno drugih razloga me bilo strah plivati, pogotovo kad znaš da će svaki bogatiji Hrvat biti oslobođen ako te pregazi gliserom… Najopasnije stvorenje u Jadranu je čovjek.

Koliko si kila izgubio plivanjem i jel konačno imaš Six Špek? Kako si uopće nadoknađivao toliko izgubljenih kalorija? Od čega se sastojala prehrana Gastro Bloggera Ribafisha na ovom putovanju? Pitala je moja majka iz Čučerja: ”Jesi li jeo zelje da ne dobiješ skorbut?”

Izgubio sam šest kila, ali samo zato jer su nas svugdje hranili kao da smo im zetovi. Hvala svim otočanima! Imali smo brdo konzervi Rio Mare, ali smo zahvaljujući pozivima lokalaca završili u sjajnim restoranima, Bowi, Kalamoti, Laganiniju, Speezi, Fabrici, Davoru, i još desetke njih i obrstili kao dvije familije gladnih medvjeda nakon zimskog sna.

Sad kad je smršavio, smije si priuštiti i jedan desert. Za kraj objeda, ali ne i intervjua, naručili smo tradicionalni indijski desert Gulab Jamun, koji smo bratski podijelili.

U jednom trenutku smo se čudno pogledali. Dva odrasla muškarca usred bijela dana u indisjkom restoranu dijele desert!? Scena je bila previše gay. Morali smo ju razbiti jednom muževnom fotografijom. Odlučili smo naručiti nešto žestoko da naša spolona orijentacija ne dođe pod znak upitnika.

Podržala te i Turistička zajednica Hrvatske. Jesu li sve TZ. na otocima imale sluha za tebe ili je bilo i onih koji su te dočekali kao lavovi kršćane u Koloseumu?

Jako smo zahvalni na svemu što je HTZ učinio za #RokOtok, a dogodine pliva s nama i njihov glasnogovornik Dubravko Šimenc, jedva čekam lomiti valove s velikim idolom… Negdje je bilo nesporazuma, ali sve ide u rok službe.

Kakav je plan za iduću godinu? Čuo sam da se Istrani žale jer ne plivaš kod njih, a priča se da bi projekt ROKOTOK mogao krenuti i van granica Lijepe naše.

Istrijani su mi rekli “Ča je, mi smrdimo?” pa sam im rekao da nasele nešto. A onda mi je palo na pamet da Istru – oplivamo. Ali to tek za tri godine. U ljeto 2020. Krećemo iz Brodarice za Krapanj i onda Tour de Srednji Jadran.

Znam da me čitaju samo roditelji i blagajnica Željka koja je nedavno dala otkaz, ali kako mi možemo pomoći tebi u #RokOtok projektu? Imaš li neki račun gdje možemo uplatiti donacije? Što ti je potrebno?

Veliki pozdrav Željki ma gdje bila. Sjajno bi nam došlo sponzorsko vozilo i ljudi koji bi volontirali sljedeće dvije godine, ali bacite oko na stranicu www.rokotok.hr i pratite što se događa. U prosincu krećemo s novim objavama i idejama. Vrijeme je da se počne spremati najljepša priča ljeta 2020.!

Ribafish se za kraj morao fotkati i s indijskim Chefom Sourabh Khandekarom koji nam je pripremio ovu sjajnu klopu.

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa, poznat i kao Vin Diesel za siromašne, dopisni član magazina ”Što ja nekad popijem, drugima teško je i preplivati”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

www.instagram.com/dearleaderjoe

www.facebook.com/dearleaderjoe

Please follow and like us:

1

20

20

20