Uz božićne domjenke, najviše volim božićne sajmove, a jedan od njih je definitivno Vinocom, međunarodni festival vina i kulinarstva koji se po dvanaesti put održao ovaj vikend u zagrebačkom hotelu Esplanade.
Bio sam pozvan na festival kao počasni član masonske lože Čučerje, ali i kao pripadnik poznate čučerske vinarske obitelji Novosel. Htjeli su i moji izlagati, ali nisu na vrijeme uspjeli pronaći dovoljno plastičnih karnistera u koje inače toče Čučerski eliksir mladosti.
Ove godine zemlja partner je bila Rusija, a poseban je naglasak stavljen na laureate s netom održanog vinskog festivala u Bergamu, s kojeg su se medaljama ovjenčane vratile vinarije Badel 1862, Krauthaker, Laguna i Feravino. Ispada da sam profesionalan i informiran, ali istina je da sam ovu informaciju prepisao sa portala 24 sata.
Cijena ulaznice je bila samo 200 kn, a kažem samo jer ste za taj iznos mogli neograničeno uživati u vrhunskim vinima, pršutu, sirevima, maslinovom ulju i ostalim delicijama.
Kako se stalno krećem u utjecajnim krugovima, tako sam i na ovom sajmu imao poznanstva na pravim mjestima. Kolegica Liv radi u marketingu vinarije Kutjevo i pozvala me da obavezno navratim do njihovog štanda. Nisam znao jel to zato što sam tako neodoljiv ili zato što želi besplatnu reklamu na Flash.hr portalu? Logično mi je bilo da me zvala zbog fatalne privlačnosti.
Najveći red je bio ispred njezinog štanda. Crna guja je završila dva fakulteta (agronomiju i marketing). Ima dobru spiku. Zašprehala je čak i mene, tako da sam probao sve iz ponude vinarije Kutjevo, a najviše me oduševio Traminac (ledena berba). Ljudi su čekali u redu da ga degustiraju, ali nažalost nisu svi bili te sreće. Zadnja čaša je pripala meni. Gledali su me dal’ ću ostaviti koji gutljaj, ali nisam. Čak sam malo i pljucnuo na kraju da ih isprovociram. Što da vam kažem, jednostavno sam loš čovjek:)
Naletio sam kasnije i na kolegicu Miu koja se nedavno zaposlila u sjajnoj vinoteci Miva vina u Teslinoj. Ne bi ni znao da se otvorila nova vinoteka da mi Mia nije rekla da se zaletim tamo na degustaciju. Pili smo Tomić Illirycum, Bibich R6, Villa Sandi Valdobbiadene Prosecco…, ne smijem više nabrajati, ali bit’ ću tamo čest gost:)
Festival je bio krcat. Na svakom štandu ljudi k’o kad Bandić dijeli grah u Maksimiru. Na jednom sam zamjetio svoju susjedu Arianu u društvu gospodina Nike Violića, vlasnika vinarije Violić Jurica. Probali smo njegov Dingač i plavac Ponos Jurica.
Ubrzo se pročulo da je medijski mag (čitajte ja) u Esplanadi i počela su navlačenja za rukav. Naletio sam na Zorana Spašića, direktora prodaje Index.hr portala, a on je imao izraz lica kao mala Vicka kad je prvi put ugledala Gospu. ”Daj me slikaj, slikaj me pliz!”, vikao je Zoran preko cijele sale. Rekoh mu ”Nemoj mi sad radit scene pred ljudima. Nije ni vrijeme ni mjesto za tvoju samopromociju. Ovdje sam zbog vinara i vina, a ne zbog tebe.”. U tom sam trenutku fotkao Matu Violića, vlasnika vinarije Matuško, a Zoran je kao spontano uletio u kadar i dobacio kako je on stari Matin prijatelj. Poslje sam se ispričao Mati. ”Znate, ovo je festival vina. Ljudi si previše popiju…”
Zoran mi se zahvaljivao i obećao me počastiti jednom buteljom Matuško Superiora, ako objavim ovu fotku.
Mojoj muci tu nije bio kraj. Ubrzo me snimila glumica Sanja Drakulić, vlasnica Duart European Actors Platform – online web platforme za pretragu, pronalazak i promociju glumaca na svjetskom tržištu. Rekla je ”Pliz, samo jedna fotka i spomeni onako spontano s čim se bavim. Dužna sam ti do groba.”
U moru poznatih ljudi željnih dodatne slave, naletio sam i na neke sasvim obične ljude, radničku klasu, anonimuse, koji eto vole dobru kapljicu. Zašto za promjenu ne bih jednom fotkao obične smrtnike?
Sreo sam i gastro kolegu Ribafisha, ali ga nisam htio slikati jer se nedavno obžderavao u klubu ljubitelja janjetine, a mene nije zvao. Proklet bio na Božić 2017. Domagoju Jakopoviću!
Dan se bližio kraju, a ja sam bio sve pijaniji. Htio sam pisati o tome što sam sve probao i što mi se najviše svidjelo, ali pola toga se ne sjećam. Gledajte slike. One govore tisuću riječi.
Festival je odličan za sklapanje poslova. Na svakom čošku naletiš na nekog poznatog ili upoznaš nekog novog i nakon par butelja vina ”Ma frende kad ti kažem, milja kuna više manje. Nije bitno. Radimo. Bitno je da si član HDZ-a. ”
Svi smo bili malo veseliji, pa sam malo i zasvirao na klaviru u predvorju. Stao sam kad me starija gospođa zamolila da odsviram nešto od Jelene Rozge.
Ps: Sreo sam i kolegu Matka koji radi s Liv u vinariji Kutjevo. Poklonio mi je njihov nagrađen Pinot Sivi. Bio sam sretan kao kad sam dobio nagradno putovanje u Kumrovec. Odlučio sam razveseliti roditelje pa sam im bocu stavio na stol kad sam došao na tradicionalni nedjeljni ručak u Majku svih vukojebina (Čučerje).
Stari – Šta je to?
Ja – Donio sam vino.
Stari – Vidim. Iz Konzuma.
Ja: To je Pinot sivi vinarije Kutjevo. Nagrađivano vino.
Stari – Kako je nagrađeno, a nema ni vadičep?
Majka – Očeš ti pit’ Josipe?
Ja – Neću. To sam vama donio.
Stari – Eto vidiš da ne valja…
Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, samozatajni ljubitelj vina iz plastičnih karnistera, dopisni član magazina ”Vinom protiv vode”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.