Američko-hrvarska jazz pjevačica Thana Alexa u povodu nastupa u Zagrebu 18.5.2017.

0

 

Jazz ima moć da razbije kulturne barijere i ujedini ljude

Jazz, blues i R&B pjevačica, skladateljica i aranžerka Thana Alexa je diplomirala pjevanje i skladanje na New School for Jazz and Contemporary Music u New Yorku gdje je učila od slavnih jazz glazbenika: Juniora Mancea, Reggiea Workmana, Billyja Harpera, Jaya Claytona i Charlesa Tollivera. Podršku joj je dao Boško Petrović s kojim je često nastupala. Osim u Zagrebu, nastupala je u Grožnjanu i Dubrovniku, te na uglednim jazz festivalima i u klubovima diljem svijeta. Osim sa zagrebačkim Simfonijskim orkestrom ostvarila je suradnje s članovima HGM jazz orkestra Zagreb, te s mnogobrojim hrvatskim i svjetskim jazz glazbenicima, među ostalima s Busterom Williamsom, Lennyjem Whiteom, Clarenceom Pennom i Antoniom Sanchezom. Vodi i vlastite sastave s kojima se predstavlja kao pjevačica i autorica. U prošlogodišnjem glasovanju kritičara uglednog američkog časopisa DownBeat uvrštena je na listu dvadeset najboljih pjevačica na svijetu u usponu karijere.

U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja Thana Alexa će 18. svibnja nastupiti na Jazz-hr-u u dvorani »Blagoje Bersa« na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a 19. svibnja na Rovinj Spring Jazzu u Multimedijalnom centru u Rovinju.

Glas kao instrument

– Moj zadnji koncert u Zagrebu bio je u 2010. u »Lisinskom«. Tada sam još studirala na jazz akademiji u New Yorku na kojoj sam diplomirala mjesec dana kasnije. Na tom koncertu predstavila sam nove skladbe koji su se kasnije razvile za moj prvi album »Ode to Heroes« (Harmonia Mundi). Na koncertima u Zagrebu i Rovinju predstavit ću nove skladbe koje ću sljedeće godine snimiti za novi album. Publika će osjetiti kreativni skok s više elemenata »crossovera«, uz jazz, soul, pop i elektroničku glazbu.

Kako ste odabrali glazbenike za te nastupe?

– Kroz niz godina u New Yorku sam nastupala s odličnim glazbenicima koji su me nadahnjivali. Čuveni basist Jorge Roeder, suradnik Shaia Maestra i Juliana Lagea, koji je svirao na mojem prvom albumu, upoznao me s odličnom klaviristicom i skladateljicom Carmen Staaf. Ona je svirala u mojem bendu dok nije bila primljena na Theolinous Monk Institute u Los Angelesu i počela nastupati s Dee Dee Bridgewater, Herbiem Hancockom i Wayneom Shorterom. Čim se vratila u New York pozvala sam ju da se vrati u moj bend jer sam znala da će mojoj glazbi pružiti nešto novo i unikatno. Najdugovječniji član benda, izraelski basist Noam Wiesenberg, uvijek me podržavao u realizaciji moje glazbene vizije. Fenomenalan je skladatelj i traženi basist u New Yorku. Ovo će biti moja prva turneja s bubnjarem Francescom Cinigliom iz Italije kojeg mi je preporučio klavirist Shai Maestro.

Kako ste razvili vlastiti pristup pjevanju?

– Počela sam svirati violinu kao četverogodišnjakinja i svirala sam ju punih 13 godina. Kad smo se preselili u Hrvatsku, kad sam imala 13 godina, nisam znala Hrvatski, tako da mi je bilo teško upisati se u glazbenu školu. Još kao dijete pjevala sam i pisala pjesme ali kad smo preselili u Zagreb trebao mi je spoj s engleskim jezikom. Moj otac je uvijek slušao jazz, blues, soul i funk, tako da mi je bilo najprirodnije pjevati ono što sam slušala kod kuće. U početku sam pjevala pjesme iz repertoara Arethe Franklin, Ette James, Janis Joplin, Steviea Wondera, soul, R&B, blues, a kad sam otkrila straight ahead jazz i prešla sam na Ellu Fitzgerald, Sarah Vaughan, Louisa Armstronga i Evu Cassidy. Tek kad sam počela studirati jazz u New Yorku otkrila sam instrumentalni jazz, ali i nove pjevače kao što su Luciana Souza, Dianne Reeves i Esperanza Spalding, one koji su koristili glasove kao instrumente – pjevanje bez riječi. To me ponijelo te sam počela ne samo koristiti glas kao instrument, nego sam počela skladati za glas kao instrument.

Važne i snažne žene

            Što vas nadahnjuje za pisanje skladbi?

Kad skladam zamisli izvlačim iz osobnog iskustva. Svaka moja pjesma mora imati svoju priču. Bez te priče mi je nemoguće stvoriti glazbenu ideju. Moj prvi album »Ode To Heroes« bilo je posveta svim ljudima koji su me nadahnjivali i pomogli mi u životu. Novi album govori o humanosti i odgovornosti, pogotovo umjetnika, da sudjeluju u pozitivnim promjenama koje su potrebne našem svjetu. Isto tako želim pokazati koliko su žene važne, snažne i utjecajne u našem društvu.

Koje skladatelje u povijesti jazza smatrate važnima i zašto?

– Milesa Davisa, Waynea Shortera, Charlesa Mingusa, Mary Lou Williams, Theloniousa Monka itd. Oni su stvorili glazbu koju zovemo jazz. Bili su pioniri i napravili su nešto s glazbom što se nikad prije nije napravilo.

Koji vas nadahnjuju?

– Moji sadašnji kolege i prijatelji donose moje današnje nadahnuće. Način na koji su razvili svoje karijere i stalno tražili nove puteve u glazbi vrlo mi je inspirativan. Pogotovo me nadahnjuju žene u glazbi i našem poslovnom svijetu, jer moraju raditi 50 puta više da bi bile priznate i poštivane. To su, primjerice, žene poput Marie Schneider i Terri Lyne Carrington, koje su pored svih poteškoća utrle put za one koje su ih slijedile. Snažno me nadahnjivala Louciana Souza jer sam kroz njezinu glazbu i karijeru otkrila da je moguće biti i pjevačica i skladateljica i aranžerka, pjevati tekst ili samo melodije, pjevati sama ili kao dio puhačke sekcije, pjevati jednostavne ili vrlo kompleksne skladbe… Sve se može raditi i uspijeti kao pjevačica. Osim toga, ona je iznimno cijenjena u svijetu jazza, što je moj najveći cilj – biti priznata ne samo kao pjevačica, nego opčenito kao glazbenica. Pjevačice kao što su Dianne Reeves, Esperanza Spalding, Becca Stevens i Bjork su također imale velik utjecaj na me jer sam kroz njihovu glazbu uvidjela da u svojoj mogu upotrebiti elemente iz drugih žanrova. Osim toga, moj suprug Antonio Sanchez jedno je od mojih najvećih nadahnoća, ne samo zato što je među najboljim bubnjarima na svijetu, nego je i svestran, radišan, odličan u poslu i možda najvažnije – dobar i skroman čovjek.

Kako obrađujete standarde i prilagođujete ih svojem poimanju glazbe?

– Jedna od mojih najdražih preokupacija je da uzmem stare pjesme – standarde – i za njih pišem nove aranžmane koji su ukorijenjeni u povijesti ali koje s uključivanjem suvremenih elemenata vodim u budućnost.

Uzbudljiviji grad

Koji su instrumentalisti utjecali na vaš glazbeni ukus?

– Pat Metheny, Michael Brecker, Keith Jarrett, Miles Davis, Wayne Shorter, Brian Blade, Charles Mingus, Donny McCaslin i Maria Schneider. Kao što su me nadahnjivali vokalni skladatelji, ovi instrumentalisti pokazali su mi da ne moramo ostati u rigidnim okvirima i da glazba može biti isprepletena raznim žanrovima.

Zašto ste, ipak, odlučili svoju kreativnost ispoljavati na području jazz glazbe?

– Jazz jezik glazbenicima omogućuje slobodu improvizacije. Uvijek postoji struktura ali u njoj glazbenici imaju u svakom momentu mogućnost ekperimentirati i izraziti svoje trenutačne emocije. Mi jazzisti naučili smo da, kao što improviziramo u našoj glazbi, možemo improvizirati i u životu. Što više, jazz ima moć ujediniti ljude i razbiti kulturne barijere.

Kako život u New Yorku djeluje na vas kao umjetnicu?

Rođena sam u Americi, ali sam od 13. do 18. godine živjela u Zagrebu i jako sam vezana za Hrvatsku, moju obitelj i našu kulturu. Ipak, osjećam se kao Njujorčanka, iako ne skroz kao Amerikanka. Naime, velika je razlika između New Yorka i ostatka Amerike. Biti jazz glazbenik je jako teško. Život umjetnika je općenito jako težak, ali kad živiš u gradu kao što je New York stalno si okružen glazbenicima, kreativnim ljudima, i otvaraju ti se razne mogućnosti. Zdravo je živjeti u gradu u koji dolaze nadareni ljudi iz cijelog svijeta. No, da bi čovjek mogao uspijeti u tom okruženju, stalno mora raditi na sebi i svojoj umjetnost. Taj izazov zahtjeva maksimalnu energiju i trud; umijetnici ne mogu otkriti sebe bez toga.

Kakav je danas jazz život u New Yorku?

– Život u New Yorku se stalno mijenja, kao što se svaka osoba mijenja iz dana u dan. Zanimljivo je kako ta energija djeluje na kreativnosti, na inspiraciju, rad, zdravlje – mentalno i fizički. Nema diskusije da je New York najuzbudljiviji grad na svijetu. U njemu svatko, bez obzira na profesiju, može naći svoje mjesto, posebice ako daje sve od sebe i zadrži fokus na svojim ciljevima. Jazzisti u New Yorku imaju sreću što imaju priliku slušati glazbu uživo, skoro na svakom uglu, gotovo 24 sata na dan.

Kakva je razlika između bavljenja jazzom u New Yorku i Zagrebu?

– Dok sam živjela u Hrvatskoj bila sam jako mlada. Rano sam surađivala s velikanima poput Boška Petrovića i Matije Dedića, ali nisam morala živjeti od glazbe. U New Yorku sam morala početi iz početka i postepeno graditi svoju karijeru, izboriti svoje mjesto na jazz sceni pored niza nadarenih glazbenika iz cijeloga svijeta. Danas mogu reći da živim od svoje glazbe. To je već velik uspijeh.

 

Davor Hrvoj

 

Podijeli