RAKHIA BAR – Raj za ljubitelje rakije i one koji će to tek postati

Neki dan mi je bio rođendan, točnije u ponedjeljak 11.10. Božansko rođenje! Legenda kaže da sam rođen 1980. na sjevernočučerskoj svetoj planini Degidovec, a sam je događaj prigodno popraćen pojavom dvostruke duge i jedne sasvim nove, vrlo sjajne zvijezde. Prema janjevačkim podacima, rođen sam 1990. u albanskom selu Piljeti. U svakom slučaju moj rođendan se slavi ili bi se bar trebao slaviti diljem svijeta.

Odlučio sam za ročkas izvesti Irenu u Rakhia bar. Ona je Slavonka, a njima rakija teče u venama.

Rakija nije samo piće za veselje, rakija je piće za tugu, rakija je lijek za rak, sidu, prehladu, gripu i brojne druge bolesti.

Rakija je u Hrvatskoj nešto kao sveta vodica.

Irena mi se uvijek hvalila kako su nju kao malu uspavljivali rakijom i da nikad nije imala štetnih posljedica.

Moram priznati da sam ja po pitanju rakije prava pička. Skoro pa hipster.

Volim medicu, višnju i sva ta slatkasta sranja, dok je Irena pravi kroner: ”Daj duplu lozu!”.

Na ulazu u Rakhia bar nas je dočekala zanimljiva poruka: ”Ne možeš učiniti baš svakog sretnim. Nisi rakija.” Mislim da je s tom porukom sve rečeno.

Nakon što je Irena strusila kavu, a ja Zmajsko pivo, konobar nas je poslužio Rakhia platom. 10 rakija da proslavimo moj rođendan sa stilom (ananas, banana, medica, višnja, borovnica, Peperinjo (rakija od mente), Loza za kronericu, rogač i dunja ako se ne varam).

U meni se u jednom trenutku probudio Rakijaman. Ipak mi je bio rođendan pa sam mogao popiti koju više. Irena je samo gledala i komentirala kako sam se zarumenio k’o pavijanova guzica.

Zajebane su te voćne rakije. Piješ ih k’o sok, al’ te onda samo od jednom lupe. Irena je iskoristila trenutak mojeg veselja i slikala me kako bi svima pokazala kako ja imam problema sa alkoholom, a ne ona. Pa nisu mene uspavljivali sa rakijom…

Pričali su mi moji prijatelji iz Rijeke kako im je tamo Rakhia bar jedno od omiljenih mjesta za izlazak. Sad smo Irena i ja našli jedno od naših omiljenih mjesta u Zagrebu. Oduševili smo se interijrom Rakhia bara. Šareno, veselo i totalno drukčije od svih mjesta na koja smo navikli iči. Ugodna atmosfera. Kao da ste u nekom otkačenom dnevnom boravku. Ovdje možete probati preko sto vrsta rakija iz cijele Hrvatske (Istre, Slavonije, Dalmacije, Gorskog kotara) te Bosne pa čak i one koje u sebi imaju tartufe ili zlatne listiće. Osim rakija možete naručiti pivu, čaj, kavu, koktel od rakije, vruću čokoladu…, ali doći u Rakhia bar i ne piti rakiju je kao biti svećenik, a ne napastovati malu dječicu. Već vidim osudu Željke Markić i svih katolibana. Bože oprosti mi što imam poremećeni smisao za humor.

Rakija, ali općenito alkohol iz nekih ljudi izvuku ono najbolje, a iz nekih najgore. Sva sreća, ja nisam ovaj potonji. Osjetio sam napadaj kreativnosti.

Zamolio sam Irenu da mi pozira. Probudio se Leonardo Da Vinci u meni. Sličnost je i više nego očita. U Čučerju su svi umjetnički nastrojeni, a talenat nije zaobišao ni mene, što se vidi iz priložene slike na zidu.

Nekad se pitam: ”Da me život nije odveo kamatarskim stazama, gdje bi mi kraj bio? Kakav Murtić, Kakvi Berberi, kakva Jasminka Škalić…, Jole Kist. To je umjetničko ime o kojem bi se pričalo. Izlagao bi od Čuerja do Ogulina. Moje slike bi se prodavale za milijunske iznose.

Osjećao sam se u tom renutku kao kralj. Samo mi je falilo prijestolje. Irena kao da je osjetila o čemu razmišljam i svojim urokljivim okom mi je dala do znanja da ima iznenađenje za mene. Ne znam dal’ su u Rakhia baru znali za moj rođendan ili je ta stolica u čošku već dugo vremena bila tamo, ali u svakom slučaju, veću stolicu nisam vidio i ako je itko dostojan da sjedi u takvoj stolici, onda sam to ja. Kraljica Stupnika je imala tu čast da uslika kralja Čučerja na njegovom novom prijestolju. Čim sam sjeo, osjetio sam neopisivu moć. Odmah sam se latio mobitela i dao naređenje da se svi niski ljudi smaknu. Nema mi goreg nego kad vidim da netko ima kratke noge. Preko nekih stvari niti ja ne mogu prijeći.

Kažu da slika govori tisuću riječi, a ovo je definitivno jedna od takvih slika.

Htio bih ovim putem pozdraviti Ireninu majku, koja mi je prigovorila što sam u zadnjoj kolumni obukao plavi sako.

Naime, ona mrzi plavu boju. Budimo realni, ona mrzi sve boje podjednako. U Stupniku priznaju samo tri boje: smeđa, crna i siva.

Ovaj put sam odabrao sivi sako, kako bi Irenina majka mogla mirno zaspati.

Sve u svemu, Irena i ja smo se odlično proveli u Rakhia baru i definitivno se vraćamo opet.

RAKHIA BAR – Zagreb

https://www.facebook.com/RAKHIA-Bar-Zagreb-598053506966139/?fref=ts

PS: Irenu i mene možete pratiti na instagramu i facebooku:

Irena Jakičić https://www.instagram.com/irenajakicic/

Joe Flash.hr https://www.instagram.com/joeflashhr/

Flash.hr https://www.facebook.com/Flash.hr.newsportal/

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Rakijaman, samozatajni ljubitelj alkohola iz kućne radinosti, čučerska ikona stila, prijatelj imučnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20