Konoba Primošten: 50 nijansi najbolje ribe u gradu

Prošli su Božić i Nova godina i mnoge četveronožne životnije su platile glavom. Pomislih u sebi: ”Šuma će ti se osvetiti Josipe. Ti si zao čovjek”. Nekako me pekla savjest zbog svih onih prašćića, purica, zečeva, srna, medvjeda… Osjetio sam potrebu za iskupljenjem. Kao da sam se u jednom trenutku produhovio, a produhovljene osobe (Sad ste mislili da ću reć: jedu povrće…), nisam lud. Odrekli bi me se roditelji u Čučerju da im kažem da sam postao vegetarijanac. Moj otac je znao govoriti kako riba nije meso, što znači da bez grižnje savjesti mogu uživati u morskim plodovima. Ako je riba bila dobra za Isusa, bit će i za mene.

Malo sam se raspitivao i saznao sam da konoba Primošten u Zagrebu ima najveći izbor svježe ribe. Nazvao sam kolegicu Irenu i upitao ju: Voliš li ribu? Irena: Jela sam jednom šarana, al’ ja sam ti više za prasetinu. Kad mi narežeš malo od potrbušine, nitko sretniji od mene.

Jebiga, Irena je Slavonka. Ako nije ubila svojim rukama, neće jest. More je vidjela samo na filmovima. Shvatio sam da mi je potreban plan B. Sjetih se kolegice Dajane, Dalmatinka prava, roni na dah, lovi s podvodnom puškom, dinamitom…, ako se itko kuži u ribu, onda je to ona. Dajana je s oduševljenjem prihvatila poziv i tako smo se uputili prema konobi Primošten.

Dočekao nas je ljubazni voditelj restorana Jasminko, koji je prava riblja enciklopedija. Nema što on ne zna o ribi. Pitali smo ga što sve konoba Primošten ima u ponudi, a kad je počeo nabrajati, shvatili smo da bi mi nam trebala godina dana da to sve zapišemo, pa smo umjesto pisanja snimili Jasminka kako repa ponudu ribe, školjaka i rakova.

Dajana i ja smo se ugodno smjestili za stol, a Jasminko nam je kao aperitiv ponudio domaći Limoncello. Nije bio prejak, niti presladak, taman.

Pitali smo Jasminka što nam preporučuje iz njihove ponude, ali Jasminko nije mogao reći kao u Dalmaciji: Brancina na gradelama i lešo blitvu. Opet je počeo nabrajati, a da ne bi pisali riblju Ilijadu i Odiseju, evo dva video klipa na kojima Jasminko objašnjava što imaju u ponudi taj dan i što bi nama preporučio za klopu.

Jasminko – preporuka broj 1

Jasminko – preporuka broj 2 – meni za ekipu sa Flash.hr-a

Jasminko je jedan od onih ljudi koje se s guštom sluša. Uljeva povjerenje i vidi se da voli ono što radi. Krenuli smo sa prvom preporukom, hladnim predjelom: salata od hobotnice i carpaccio od zubaca i šanpijera. Mekana i sočna hobotnica i stvarno super svježa i ukusna riba, kao da je sad netom izvađena iz mora, otvorili su nam apetit. Ako je prvi slijed ovako dobar, kakvi će tek biti sljedeći?

Usljedile su granetirane kapesante sa žara na salati od rikole. Perverzija okusa. Češnjak, maslinovo ulje, parmezan, peršin, miris žara… Gledao sam Dajanu i primjetio da joj je ostao još jedan zalogaj. Rekoh joj: ”Pogledaj! Milo Hrnić iza tebe”, dok se jadnica okretala, ja sam sramežljivo posegnuo za komadićem sa njezina tanjura. Da ne propadne. Ja sam tu najmanje bitan. Ovo je jedno od onih predjela, koje bi komotno moglo biti i glavno jelo, s time da bi onda naručio jedno desetak porcija:)

Nismo stigli reć niti ”Požurite konji bijeli”, a već je na stol stigla domaća, integralna, zelena tjestenina sa svježim domaćim kozicama i repovima škampa. Škampi su bili toliko svježi da su do malo prije raspravljali o tome gdje će na ljetovanje. Očito nigdje, al’ jbg. To ti je život. Danas jesi, sutra nisi. Sjajna pašta, neprekuhana sa odličnim šugom i mekanim kozicama. Htjeli smo se štedjeti za glavno jelo, al’ smo na kraju sve smazali.

Prije glavnog jela, odlučili smo malo razgledati ponudu ribe, a imali smo i što vidjeti. Osjećao sam se kao da je neki riblji summit u restoranu. Nema šta nisu imali i to ne one male hobit ribe, nego baš ribetine. Mislim da u riječniku pod svježa riba piše: KONOBA PRIMOŠTEN.

Vidio je Jasminko odmah da smo neodlučni k’o Božo Petrov, pa nam je predložio Zubaca. Uzeli smo jednog malog, oko 2kg. Umjerenost u jelu i piću, rekao bi Svevišnji.

Jasminko nam je htio filetirati ribu, ali ga je Dajana zamolila da prepusti tu čast njoj. Neću vam opisivati kako je to izgledalo. Slika govori tisuću riječi. Kad netko zna, onda zna:)

Naravno da su nam oči bile gladne i da ga nismo mogli pojesti do kraja, ali pojeli smo skoro dvije trećine. Zamolili smo Jasminka da nam zapakira ostatak za doma, jer bi bilo svetogrđe baciti ovako sjajnu ribu. Mogao bi vam sada pričati kako je bio dobar ovaj zubatac, ali neću. Dođite u konobu Primošten i uvjerite se sami:)

Konoba inače ima veliki izbor vrhunskih vina, od jeftinijih do onih najskupljih, tako da će se za svakoga pronaći po nešto. Dajana je uporno tražila poznata imena: Ribar, Jure, Peristil, Vranac…., ali niti jedno od navedenih vina nisu imali.

Mi smo na kraju pili uz ribu malvaziju Coronicu koja nam je sjela kao budali šamar, a uz sjajan čokoladni kolač od višanja i chesse cake, kozlovićev muškat.

Sjajno bijelo vino, intenzivnog i prekrasnog mirisa u kojem se najviše ističu osvježavajuće voćne note ananasa i svježe jabuke.

U primjesama još slijede jasni agrumi, tragovi svježe pokošene trave, te tonovi svježeg muškatnog grožđa.

Arome su postojane i slojevite te se nakon nekog vremena provedenog u čaši postupno od primarno voćnih okreću ka pretežno herbalnim, da bi se na kraju pojavile i cvjetne note….

Šta je sad? Zinuli ste kako se kužim u vina? Ma kužim se vražju mater. Imam Google. Volim kozlovićeva vina, a muškat mi je definitivno No1. Ako je bilo dobro meni, bit će i vama:)

U Dajani se nakon prve čaše malvazije probudio Mladen Grdović, tako da se nije odvajala od vitrine s vinima.

Svi znate priču o dva brata, Kainu i Abelu. Kain je ubio Abela i vjerojatno se pitate, kakve veze Kain i Abel imaju s konobom Primošten?

Apsolutno nikakve, osim što u njihovoj konobi također rade dva brata, ali ovi ne dižu ruku jedan na drugog, nego tamane po ribama, jastozima i svemu što stigne u kuhinju.

Stigli su iz restorana Jastožera iz Komiže na otoku Visu. Marko Maksić grill majstor i Boris Maksić, majstor za jastoge, hlapove, buzare i rižota. Ljubitelji ribe i jedriličari su sigurno dobro upoznati sa njihovim vještinama, a krajnje je vrijeme da se i vi upoznate, ako još niste bili u konobi Primošten.

Ovu priču ne bi sigurno mogli završiti bez duše restorana, a kad je Jasminko u pitanju, onda je pisanje uzaludno, pa vas prepuštam video klipu u kojem će Jasminko reći gdje je sve radio i kako je došao u konobu Pirmošten.

Malo se zamutila slika na dva mjesta, ali to nije zato što sam previše popio. Desi se i Stevenu Spielbergu, a di neće meni.

Ako volite dobru ribu, školjke, rakove, ali općenito dobru hranu i vina, konoba Primošten je najbolje mjesto u Zagrebu za vas. Definitivno imaju najveći izbor svježe oborite ribe u gradu. Tu između ostalog dolaze i brojni poslovni ljudi, manageri, direktori, ministri, političari, predsjednici, ali nije riječ o snobovskom, elitističkom mjestu. Atmosfera je opuštena, a ambijent topao i ugodan. U pozadni svira lagana dalmatinska glazba, a osoblje je ljubazno i nitko vas ne gleda s visoka. Svi su educirani i znaju sve o svakom proizvodu koji nude u restoranu. To je jedno od onih mjesta na koje ćete se često vraćati.

https://www.facebook.com/KonobaPrimosten/?fref=ts

https://www.facebook.com/KonobaPrimosten/?fref=ts

KONOBA PRIMOŠTEN

https://www.facebook.com/KonobaPrimosten/?fref=ts

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, ljubitelj riba iz konzerve (samo ako su s povrćem i ako su na akciji u Dioni), veliki poznavaoc vina bez grožđa, prijatelj rakova, samozatajni bacač uroka i prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Snob.