Sjećam se kao da je bilo jučer. Bio je to utorak. Vraćao sam se s mora i proklinjao sve koji su na moru ostali. Dan prije mi je prijateljica Ana poslala poruku: ”Jesi za kino u utorak? Imam free karte”. Dovoljno mi je bilo pročitati kino i free. Naravno da jesam. Tek sam u autobusu shvaio da idemo gledati Antmana. Rekoh joj: ”Prošli smo već Isusove godine, a gledamo filmove za djecu”. Ona: ”Marin i Ivana su trebali voditi klince, al’ su klinci otišli na more pa sad vode nas”. Jebiga. Poklonjenim kartama se ne gleda u zube.
Veselio sam se kinu jer živim blizu Cinestara u Branimir centru. Veselio se i Josip Katalenić dopisivanju s maloljetnicima pa vidite kako je završio. Ubrzo sam shvatio da se film prikazuje u Arena Centru na Laništu. Proklinjao sam dan, kad sam pristao na ovo. Moram sad ići na drugi kraj grada radi dječjeg filma, a idem samo zato što su karte free. Ana i Ivana su mi kolegice s faksa i ne viđamo se tako često, iako sam Anu već dva puta spomenuo u recenzijama filmova. Jedina ona nema život pa znam da ju mogu u svakom trenutku zvati u kino, ako me svi drugi odbiju.
Projekcija je bila 3D, a ako išta mrzim onda je to nošenje 3D naočala u kinu. I ovako trepćem k’o epileptičar, a nakon 3D filma sam neuračunljiv. U jednom trenutku mi je Ivana bahato rekla: ”Kakvo sranje od slike. Mi doma imamo deset puta bolju sliku na 3D televizoru kojeg smo kupili na sniženju u Pevecu”. Rekoh: ”Ne seri. Nemoguće”. Ivana: ”Ma kad ti kažem. Evo, čak mi je slika bolja kad skinem naočale”. Ne znam zašto sam joj povjerovao, al’ u jednom trenutku sam i ja skinuo naočale, ne bi li se uvjerio u oštrinu slike. Bio sam naivan poput stranke umirovljenika. Meni je sve bilo mutno. Rekoh joj: ”Ti nisi normalna. Mutno je sve. Vrati naočale. Kako možeš ovo gledat?”. Negdje na pola filma, Ivana se okrenula mužu i rekla: ”Marine! Posudi mi svoje naočale. Možda su tvoje bolje”. Čim je stavila njegove naočale, rakla je: ”Vauuuu! Fakat su tvoje bolje. Ajme kak’ dobra slika. Sad sve vidim”. Ne znam dal’ je Marin skužio ili je u tom trenutku ona shvatila, da je imala na glavi sunčane naočale i 3D naočale, ali je zabunom spustila sunčane i pola filma odgledala sa sunčanim naočalama. Jedan od razloga zašto bi ljudima iz Hrvatskog leskovca trebalo zabraniti ići u kino. Napredna je to tehnologija za njih. Možda da se puštaju nijemi filmovi, dok netko sa strane svira na trošnom klaviru, ali 3D projekcija???? Ma idi molim te… Nije žvaka za seljaka. Nije mi bilo tako neugodno, otkad je Kolinda postala predsjednica.
Nekako sam se nakon filma povukao u sebe i molio Boga da nitko ne sazna za ovo. Sve u svemu film uopće nije bio tako loš. Štoviše bio je poprilično zabavan. Baš pravi ljetni hit. Film za mozak na pašu i uživanje u odličnim akcijskim scenama i zgodnoj glavnoj glumici. Zalomilo se i par duhovitih fora. Klinci će uživati u filmu, al’ mogu ga bez problema pogledati i odrasli. Volim filmove u kojima mali ljudi spašavaju svijet.
Radnja filma: Marvelov super junak Ant-Man naoružan je genijalnim odijelom s nevjerojatnom sposobnošću da se njegova snaga proporcionalno povećava smanjivanjem do veličine mrava. Ja sam recimo prirodno nizak i ne treba mi odijelo. Scott Lang mora prihvatiti i naći svog unutarnjeg junaka i pomoći svom mentoru, dr. Hank Pymu, zaštititi tajnu o super odijelu. Razne opasnosti vrebaju sa svih strana, a Pym i Lang moraju naći način kako spasiti svijet.
Nakon ovog filma, mrave više nećete gledati istim očima. Vjerujte mi.
Ps: Nakon ovog filma, neće niti Ivana gledati istim očima, pardon, naočalama.
Autor: Josip Novosel
1
20
20
20
