Ako nisi bio na jedrenju, nisi bio na moru. Tko jedri vrijedi, tko ne jedri je siromašan!

0

Ljeto je doba godine kad se sva sirotinja sjati na Bundek, Jarun, Mrežnicu, Dravu, lokalnu šodergrabu…, a elita ide na more (pod morem ne podrazumjevam: VIR, BAKAR i slične destinacije za ljude bez kriterija).

Ja sam početak ljeta odradio u Splitu na Ultri, a odlučio sam ga nastaviti na otoku Ižu, pa na jedrilici pet dana i onda opet na Ižu u hotelu Korinjak. 10 dana uživancije. Ima se, može se…, hvala dragom Bogu. Ove godine sam putovao s mojim kolumnistima, Jobulacije Dodom, Adagamom Defondeom aka Magistar Đorđević i kolegom Žacom. Odlučili smo krenuti u 4 ujutro kako bi izbjegli gužvu. Oko 3:18 uutro, Magistar je nazvao Žaca da on ne može s nama jer se nije naspavao. Bio je lud. Lupao je glavom u ormar desetak puta, kako bi se razbudio, ali uzaludno. Zaružio je u nekoj kafani i došao doma u jedan ujutro. Rekao je: ”Lako vama. Vi svi možete spavati, ali ja ne mogu. Ja sam psihički bolestan. Jednostavno nisam normalan”. Rekao je da mi krenemo, a da će on doći busom. Kako smo docnili u polasku, oko 5 ujutro nas je nazvao Magistar, da on kreće na bus, a mi smo mu rekli: ”Ne ideš na bus. Silazi s harmonikom i čekaj nas ispred zgrade. Dolazimo za deset minuta po tebe”. Pitao je: ”Šta ima mjesta za harmoniku?”. Auto je bio pun k’o Čobankovićev želudac. Lagao sam poput glasnogovornika HDZ-a: ”Naravno da ima mjesta. Bez harmonike ne idemo na more”. Kad je vidio da je gepek pun i da nema mjesta za njegovu torbu i harmoniku, zaprijetio mi je da će me izbosti nožem. Sjedili smo iza, a između nas je bila njegova torba i harmonika na njoj, tako da se nismo vidjeli do Zadra. Možda mi je taj zid spasio život.

Foto: Flash.hr
Balkanski Blues Brothersi. Foto: Flash.hr

Stigli smo na Veli Iž u subotu 1.8., taman na dan Veloiške fešte. Trebao je nastupiti Milo Hrnić i bili smo uzbuđeni k’o seljaci prilikom isplate poticaja. Nažalost, netko nas je preveo žedne preko vode. Umjesto Mile, nastupio je Sandi, a fešta je bila uzbudljiva kao live prijenos Branka Uvodića. Jebem ti život da ti jebem!

Jedrenje – DAN 1

Napustili smo otok u ponedjeljak 3.8. i otišli u Biograd, gdje nas je u Lm Yachtingu čekala jedrilica SKATKA, Elan Impression 434, 13,4 metra za 10 osoba. Bilo je nezgodno rentati brod od slovenske firme usred afere Pirangate, al’ bili su toliko ljubazni (Anita nas je šarmirala) i povoljni da smo rekli: Jebo Piranski zaljev. Neka nose sve, samo neka daju brod. Tudi tukaj je Slovenija. Jednom se živi. Magistar Đorđević nije išao s nama. Nikako nije mogao prijeći preko spoznaje da ćemo jedriti u slovenskom čarteru pa nas je u jednom trenutku napao sjekirom. Pobjegli smo u zadnji čas.

Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Magistar je slušao, zatim u šoku izbeljio oči ko u varena zeca, a potom uzeo sjekiru ne bi li se obračunao s nama zbog odlaska na slovensku jedrilicu. Naime, osim što je poremećen, Magistar je i veliki patriot. Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Kad sam vidio brod, sjetio sam se ispraćaja moje majke: ”Sine moj! Jedi puno zelja”. Ja: ”Kakvog jebenog zelja? Vani je +40. Ne idem na skijanje”. Majka: ”Ne zajebavaj se. Jedi zelje. Dobit ćeš skorbut. I Mageljan je imao zelje na brodu”. Ja: ”Kakav jebeni skorbut? Kakav mrtvi Mageljan? Idem jedriti 5 dana po Jadranu. Najgore šta mi se može desit je da dobijem proljev, ako nam netko podvali staru ribu”. Ja inače dolazim iz stare čučerske pomorske obitelji. Sve veliki stručnjaci za plovidbu i navigaciju. Nisu se makli dalje od Pirovca.

Skatka, Foto: Lm Yachting
Skatka,
Izvor: Lm Yachting

Mene su mučile druge brige. Što ako nam ponestane hrane, a mi na otvorenom moru? Koga pojesti prvog? Ponio sam priručnik: Kanibalizam za početnike. Kanibal amater bi pomislio: Najbolje je pojesti najdebljeg. Ima najviše mesa. Zato i je početnik. Amater! Idiot! Prvo se jede najmršaviji, jer ako ga ne likvidiraš odmah, kasnije će ostati samo kosti. To nije ni za juhu. Ovaj debeli je premastan, a s danima će smršaviti i biti će najbolji kad se mršavi probavi. Biafra i Dok su bili najmršaviji i logično je da bi ih prve likvidirao. Taman kad sam gledao s kim ću napraviti savez, ako dođe do najgoreg, kolega Pepsi je rekao da svatko pljune 300 kn za shoping. Kupili smo hrane za 2500,00 kn i još smo uzeli brdo vina, vode, pivetine… Shvatio sam da mi priručnik neće trebati. Ukrcali smo stvari u brod i isplovili. Bit će prilika za kanibalizam, ali ne ovog ljeta.

Foto: Flash.hr
Foto: Flash.hr

Prvu večer smo se usidrili u Kaknju. Pljunuli smo 200 kn za bovu, a kasnije smo skužili da smo ju mogli dobiti besplatno, da tu večer nismo jeli na brodu, nego u restoranu. Ispred nas je bio usidren jedan od najružnijih brodova na Jadranu, ali sve u svemu, uvala je bila lijepa. Čisto more, brod, ekipa, klopa, vino… Problem je jedino bio što smo bili strgani od puta, tako da smo odma zakrmili.

Jedrenje – DAN 2

Ujutro smo nabacili kupanac, ritualno sranje u moru (samo muški dio posade), doručak, malo se izležavali na mreži koju smo razapeli na brodu, a oko podne smo krenuli put Skradina (Mali gradić, smješten 18 km sjeverno od Šibenika, na desnoj obali rijeke Krke).

Na svakom brodu postoje zaduženja. Ovo je bilo moje zaduženje. Isprobavanje sigurnosti brodske mreže. Mnogo je opasnije nego što izgleda, ali ja sam tu najmanje bitan. Sigunost posade je najvžanija. Foto: Flash.hr
Na svakom brodu postoje zaduženja. Ovo je bilo moje zaduženje. Isprobavanje sigurnosti brodske mreže. Mnogo je opasnije nego što izgleda, ali ja sam tu najmanje bitan. Sigunost posade je najvžanija. Foto: Flash.hr

Ako mi se netko zgrozi na sranje u moru nek’ ode u 3PM. Nema bolje stvari na svijetu. Robinzonski turizam. Imali smo mi dva WC-a na brodu, al’ nije to to. Sunce je obasjavalo moje prekrasno lice, a vjetar mrsio moju bujnu kosu. Dan bi bio savršen, da se dio ekipe nije razbolio. Pokupili su neku crijevnu virozu, vjerojatno dok smo još bili na otoku. Dok je izgledao kao dobrovoljni davaoc krvi koji ne zna reći NE. Bilo je samo pitanje vremena kad će otići na onaj svijet. Jobulacije Doda i ja smo se zabrinuli: ”Bogec Bistrički… Ti se on već s Angelimi razgovara”. Otpjevali smo mu jednu prigodnu pjesmu da mu bude bolje:

Jeli ovo jedna vura?
Bogme je to jedna vura.
Jesu l’ ovo dva pandura?
Bogme su to dva pandura.
Jeli ovo jedna pura?
Bogme je to jedna pura.
Jedna pura dva pandura.
Sakom dojde smrtna vura…..

Dok su neki članovi posade odbrojavali svoje posljednje dane, mi smo uživali u krajoliku. Prolazili smo pokraj prekrasnog Šibenika, zatim ispod mosta sa kojeg su turisti skakali Bungee jumping, a u jednom trenutku sam naletio i na baku koja je baš u tom trenutku prolazila pokraj naše jedrilice u svojoj skromnoj jahtici (50-ak metara. Jebiga. Nisu ni mirovine što su nekad bile. Recesija je zahvatila sve slojeve društva). Odvajala je za nju od svoje skromne boračke mirovine skoro dvije godine.

Grad Šibenik i neki samoubojica na mostu, Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Šibenik,  Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Koja je vjerojatnost da na ljetovanju naleite na baku? Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Uplovili smo u skradinsku marinu koja je smještena u duboko usječenom zaljevu koja čini ušće rijeke Krke, u blizini nacionalnog parka Krka. Marina ima oko 180 priveza i otvorena je tokom cijele godine.  Zbog slatke vode u bazenu marine nautičari, a posebno vlasnici drvenih brodova, ovdje rado ostavljaju svoja plovila na zimovanju. Plan je bio da odemo do Nacionalong parka Krka, ali na žalost nismo imali dovoljno vremena. Vezali smo brod u marini i iskrcali se na obalu. Bilo je lijepo vidjeti labudove kako nam plivaju oko jedrilice u nadi da će dobti komadić starog kruha (E lipi moji, da ste juče došli, bilo je svega).

Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Skradin. Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Svi su pohrlili u marinu na tuširanje, a ja sam odlučio smrdit. Zapravo bio sam čist. Svaki dan sam se kupao u moru. Volim sol na koži. U jednom trenutku nam se pridružila Jobulacijeva cura, Tlačibaba koja je sa prijateljicama navratila iz Šibenika. Bacili smo lagani kupanac na lokalnoj plaži koja više izgleda kao kupalište u Osijeku, jer budimo realni: Ipak to nije more. Ekipi je grad bio prekrasan, ali ja nisam bio nešto impresioniran. Marina mi je bila najbolji dio Skradina. Cure su nam se pridružile na večeri. Ekipi se nije dalo kuhat pa su naručili pizze. Imali smo lijepi ljetni ugođaj. U marini je lik na saksofonu svirao jazz, a i ja sam malo zatrubio na brodu, ali domaće melodije. Popili smo par pivi, ali nismo bili baš najzabavnije društvo jer je pola posade bilo bolesno, a ja sam bio živčan jer su mi taj dan hakirali web stranicu. Gamad teroristička. Da nije bio dan Domovinske zahvalnosti, zapjevao bi ”Bože pravde”. Cure su kasnije otišle doma, a mi smo se bacili na zasluženi san.

Jedrenje – DAN 3

Foto: Goran Rožić, Flash.hr
Skradin, Foto: Goran Rožić, Flash.hr

Obavili smo jutarnju kavu, shoping u Skradinu, napunili brod, platili marinu (oko 600 kn za našu jedrilicu) i isplovili put otoka Kaprije (Smješten je oko 15 kilometera jugozapadno od grada Šibenika). Mene je ekipa gumenjakom izbacila na kopno jer su na Kapriju ljetovali moja seka, njezin japanski sin Ryuki (polu crnac, polu Hrvat polu Japanac) i moja majka. Došli smo tamo u večernjim satima, a na otoku je baš nestalo struje, zbog obližnjeg požara. Pozdravio sam se sa nećakom na tečnom japanskom i nabacio par obiteljskih fotki.

Foto: Flash.hr
Otok Kaprije. Gdje je jedan Japanac, tu je Japan. Foto: Flash.hr

Nakon što mi je majka rekla: ”Dok neki nemaju za kruh (misleći pritom na sebe), drugi plove luksuznim brodovima (misleći pritom na mene)”, shvatio sam da je vrijeme za povratak na jedrilicu. Dočekali su me ostaci večere. Izmrvljeni čips i teča s dipom (sir, luk, vrhnje). Hijene proždrljive. Taman kad sam pomislio da život ne može biti gori, netko je rekao: ”Zašto ne bi pustili neku mjuzu prije spavanja?”. Naravno da smo pustili ”najbolju” pjesmu u Galaksiji ”KAO DA NE POSTOJIM”. Ako još niste imali priliku poslušati ovaj intergalaktički mega hit Danijela Popovića, sad imate priliku:

Nema te trave niti halucinogenih gljiva koje mogu ovo nadmašiti. LSD Popović – najbolja droga. Spavali smo otvorenih očiju:)

Jedrenje – DAN 4

Otok Kaprije Foto: Goran Rožić, Flash.hr
Otok Kaprije
Foto: Goran Rožić, Flash.hr

Obavili smo jutarnji shoping u Kaprijima, popili kavu, nabacili kupanac u prekrasno čistom moru i krenuli put marine Piškera na Kornatima. Kažu da žena na brodu donosi nesreću, a mi smo ih imali 3. Ja se s tim ne slažem. Tko bi kuhao i prao suđe da ih nema? (A nagradu za šovinista godine osvaja…..). Zajebavam se. Svi smo radili sve pa čak i ja iako sam bio više u odboru za nadgledanje jer bez nadzornog organa nema ništa. Četvrti dan nam je Gabi pripremila paštu s pršutom, feta sirom, parmezanom, rajčicama, rikolom i maslinovim uljem ”MALI ŠKOJ”, koje je bilo pravo otkriće ovog ljeta.

Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Imali smo u ekipi na brodu dva skipera. Bio je to sukob između dvije škole: PRAKSA i KNJIGA. Jedan nije previše mario za teoriju. Vidio je on sve na Youtubeu i vozi k’o zmaj. Drugi je godine proveo u knjižnici, proučavajući sva moguća pravila, položio škole i tečajeve, pravi knjiški moljac. Unatoč teorijskoj potkovanosti, gospodin PRAKSA nije davao knjiškom moljcu previše prilika da se iskaže. Kipio je skiper KNJIGA iznutra, ključao danima, ali uzaludno. Neću ga sad imenovati, ali prepoznat će se.

Foto: Josip Novosel. Flash.hr
Foto: Josip Novosel. Flash.hr

Ja sam morao nešto obaviti na kompu pa sam se spustio u kabinu. Nažalost, točno u trenutku kad smo uhvatili vjetar. U 15 minuta su me valovi toliko zavaljali da sam mislio da ću izrigati dušu. Izašao sam van blijed kao grof Drakula. Jobulacije Doda me ugledao i odma zapjevao:

Jedna pura dva pandura.
Sakom dojde smrtna vura…..

Došli smo predvečer u marinu Piškera i točno se vidio napredak u uplovljavanju nakon 4 dana. Nije više bilo strke i vike. Praksa na kormilu, knjiški moljac na sidru, mi na bovama i sve je bilo gotovo za čas. Marina ima lijepi restoran koji čak i nije preskup s obzirom na lokaciju, što se ne bi moglo reći za dućan u kojem će vas mala Milka koštati 30 kn. Najveći problem Piškere je što nema WIFI, ali općenito je signal za internet na Kornatima slab, tako da ako baš niste internet freek, zanemarite to i uživajte u prirodnim ljepotama. Super je što su u cijenu Marine Piškera, koja je za naš brod bila oko 580,00 kn, uračunate i besplatne karte za nacionalni park Kornati tako da ih nemojte slučajno kupovati na kopnu. Nabacili smo prije spavanja jednu domoljubnu fotku ispod hrvatske zastave, a i jednu zajedničku na kojoj su smjele biti i pripadnice ljepšeg spola.

Obiteljska fotka i domoljubna Bundesliga.
Obiteljska fotka i domoljubna Bundesliga.

Imali smo priliku uživati u prekrasnom zalasku sunca. Bio je to jedan od onih romantičnih trenutaka. Osjećao sam se kao Mladen Schwartz, kad je upoznao Anu Lučić.

Zalazak sunca u marini Piškera. Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Zalazak sunca u marini Piškera.
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Bilo nam je toliko lijepo da smo si opet pustili Danijela Popovića prije spavanja:)

Jedrenje – DAN 5

Marina Piškera
Marina Piškera. Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Bilo je dovoljno mjesta u brodu za 10 ljudi, ali ja i Žac smo svaku večer spavali vani. Svjež zrak, zvijezdano nebo, uživancija. Zapravo bi bila uživancija da Žac nije fantik. Svako jutro se dizao u 6. Šuška s vrećicama, miksa proteinske shakeove, jede egzotične sjemenke i gušta na glas. Ubit sam ga htio u jednom trenutku, al’ sam bio preumoran. Zar ne može čovjek biti sretan u sebi? Nemoj djelit sreću sa drugima u ranu zoru. Nije humano. Oprostio sam mu kad mi je smutio jedan makrobiotički shake. Popili smo jutarnju kavu tj. AHMAD čaj (Crni i s mentom, najbolja stvar na brodu) i krenuli u istraživanje Kornata.

Foto: Goran Rožić, Flash.hr
Foto: Goran Rožić, Flash.hr

Postoje ljudi koji vole jedrenje poput skipera Prakse i ostalih članova posade, postoje ljudi koji vole jedrenje i moraju znati svaku jebenu sitnicu o jedrenju poput skipera Knjige, postoje ljudi koji ga mrze, al takvi nisu bili s nama i postoje ljudi koji ga vole, ali dok drugi sve odrađuju, a oni se izležavaju i guštaju. Taj zadnji sam ja, a brijem i moj kolumnist Jobulacije Doda.

Skiper Knjiga je imao potrebu svako malo ispitivati moje snalaženje u prostoru: ”A znaš li gdje smo sada? Koliko smo otprilike udaljeni od Iža? Na kojoj smo strani svijeta?….”. Rekoh: ”Mrš u pičku materinu. Dosadan si Bogu i Alahu. Ne zanima me gdje smo, niti koliko smo udaljeni od bilo čega. Bitno je da imamo dovoljno hrane i cuge. Praksa vozi, ti se spusti dolje u brodsku knjižnicu, a ja ću guštat”. Nije da se mrzimo. Mi se samo volimo podjebavat:)

Nakon kupanja u kristalno čistom kornatskom moru, naš glavni skiper Praksa, odlučio nas je iznenaditi posebnim ručkom. Vegetarijanke tortilje punjene lukom, paprikom i sirom, prejebeni pršut s parmezanom i gaudom, preliveni maslinovim uljem ”MALI ŠKOJ”. Mislim da je posipao i malo origana, a uz sve to je pripremio i domaći namaz ot tune. Vjerujte mi kad vam kažem: Neke stvari se ne mogu kupiti novcem:)

Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Nismo se previše ubijali jer smo za posljednji dan ugovorili večeru u restoranu Lanđinić na Pašmanu.

Restoran Lanđinić Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Restoran Lanđinić na Pašmanu.
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Čim smo ugledali hrvatski grb, probudilo se u nama domoljubno ozračje. Istog trena smo zapjevali od Mile Hrnića – Požurite konji bijeli.

Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Za večeru smo imali brancine i orade, a na pladnju se našla i jedna trlja, koju je iskusnim okom zapazio i odmah prigrabio Joblacije Doda. Ne sjećam se kad sam zadnji puta jeo tako odličnu ribu. Gledao sam skipera Knjigu kako se muči sa svojom oradom. Bilo mu je zlo i nije mogao jesti iako je htio. ”Molim te Bože da mu pozli”, molio sam skrušeno u sebi i moje molitve su se uslišile. Rekoh mu: ”Oči su ti gladne. Šteta ribe. Nemoj se mučit”. Na kraju me poslušao i prosljedio mi je svoju polovicu. Večera po osobi s prilogom, bez vina košta samo 100,00 kn. Praktički badava. Ljubazna gazdarica nas je počastila sjajnom domaćom travaricom, a za desert smo još uzeli i palačinke namazane domaćim džemom (nema takvog u dućanu. Vjerujte mi).

Foto: Flash.hr
Posljednja večera. Tko otkrije Judu na slici, dobije 100,00 kn. Foto: Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Foto: Josip Novosel, Flash.hr

Ovo je bila večera za 5, bez ijedne primjedbe. Savršenstvo na tanjuru koje nas nije puno koštalo. Savršeni kraj jedrenja. U tih 5 dana nije izbila niti jedna svađa što je za svaku pohvalu. Stvarno smo bili dobar tim.

Zahvalio bi ovim putem Pepsiju aka skiper Praksa, što mi je lagao koliko jedrenje košta, ne bi li me navukao s ekipom na brod. Istina je precijenjena. Ovo je bilo jedno nezaboravno iskustvo. U špici sezone, možete dobiti ovakav prekrasan brod na 5 dana za samo 190 eura po osobi. Još jednom hvala Aniti i ekipi iz Lm Yachtinga i obećajem im ovim putem da se vidimo i sljedeće godine.

Evo za kraj još par fotki da vidite kako smo guštali ovo ljeto:

Vratio sam se konačno u Zagreb. Ugledao sam susjedu Mirajnu kako skuplja boce u kontejneru ispred zgrade.

Upitah ju ljubazno: ”Kak je bilo na moru suseda?”

Mirjana: ”Ma koje more. Nemam ni za kruh, a ti?”

Ja: ”Nemojte me ništa pitat. Bio sam na jedrilici k’o zadnji sirotek. 10 nas je bilo. Gužva. Kao da sam u hostelu. Bolje da sam doma ostao”.

Posebna zahvala: LM YACHITNG http://www.lm-yachting.com

PS: Bilo bi više fotki skipera Knjige da je atraktivniji. Čmrki imaš moj fejs pa skidaj fotke od tamo:)

PSS: Sreća nije imati. Sreća je imati i znati da drugi nema. Dr. Franjo Tuđman

Autor: Josip Novosel, samozatajni bacač uroka, iskusni jedriličar, ljubitelj goblena sitnog boda, prijatelj bogatih, štovatelj svoga lika i djela, slobodni zidar, ali prije svega čovjek i snob.

Podijeli