Ella je ove godine bila ambasadorica za PEPSI Hrvatska, a kako je PEPSI bio jedan od pokrovitelja Ultra festivala u Splitu, bilo je logično da se i ona tamo pojavi. Došla je s dečkom u Hrvatsku u velikom stilu. Objavila je na fejsu kako uživa u business klasi Croatie Airlines (u pečenoj ribi s blitvom i maslinovim uljem). Pio sam u tom trenutku jeftini jogurt iz Dione i plakao od zavisti. Iako sam joj manager, bilo mi je krivo. Tuđa sreća, moja je nesreća. Jebiga, ja sam Hrvat. To nam je u krvi. Bolje da ja nemam, nego da ti imaš, naš je moto. Ona živi na visokoj nozi, a ja? Neću valjda vlakom na Ultru? Došao bi na Ultru 2016-te. Mislim da bi se osjećao sigurnije na izletu u Siriji nego u Hž-ovom vagonu. Nije ni bus bolje riješenje. Uvijek sjednem pokraj neke babe i onda me davi sa svojim bolestima i pričama iz II svjetskog rata: ”Sinko moj, ove kurje oči mi nedaju mira. Nisam ih imala otkad su me Partizani odveli u šumu…” – ”Mrš u pičku materinu i ti i Partizani. Umri više!”
Ostala mi je samo jedna opcija. Ako je Ella došla iz Londona avionom, zašto ja ne bi avionom iz Zagreba u Split? Ja to zaslužujem. Već vidim kako mi bujnogruda stjuardesa prilazi i pita: ”Gospodine Novosel, jeste za juhu od Sredozemne medvjedice? Ovo nam je zadnja. Nema ih više u Jadranu. Za vas samo najbolje: Croatia Airlines”. Iz poluerotske fantazije, probudila me je zvonjava mobitela. Danijela Dvornik je bila na drugoj liniji. ”Šta sad hoće ta srednjovječna žena?”, pomislih u sebi. Kaže ona: ”Idem u petak za Split autom. Možeš samnom”. Moji snovi o gurmanskim delicijama i zavođenju u zraku, raspali su se kao Jugoslavija. Židov u meni je rekao: ”Imam free prijevoz. Idem autom”.
Sve je bilo savršeno. Našao izgubljene kupaće, sredio VIP karte za Ultru (Hvala PEPSI), prijevoz do Splita, završio s kolegicom Tihanom na reklami za Dvorišta i taman kad sam pomislio da je život lijep, dođe mi razlika za PLIN. Jebem ti život da ti jebem. 18 kuna i 56 lipa sam im dužan i to u ljetnom periodu! Šta sam grijao, atmosferu? Jebem vas pohlepne da vas jebem! Pa kud baš nepravda uvijek na mene? Pa ne bi toliko potrošio da sam Adolf Hitler! Oj živote, gorak li si:(
Da stvar bude gora, nazove me opet Danijela i kaže: ”Crkla kola. Možda je akumulator, a možda je i nešto gore”. Sad mi je bilo kasno da kupim avionsku kartu. Kad oćeš proć jeftino, uvijek najebeš. Elita leti, cesta je za sirotinju. Nije mi preostalo ništa, nego da cijelu noć molim krunicu, da se desi neko čudo. Ne znam dal’ me Bog slušao ili nije, ali u petak ujutro me Danijela nazvala i rekla ”Kola su spremna. Pakiraj stvari, idemo na Ultru”. Bio sam uzbuđen kao Ana Lucić kad je prvi put ugledala Mladena Schwartza.
Ja sam inače stari čučerski partijaner. Znam za Dj Krmka, Dj Bepa sa otoka Iža, a bio sam i na par svadbi gdje sam se divio kojom brzinom Dj mijenja USB stickove na laptopu. Pitao sam Danijelu, koje su plesne droge sad u modi. Nije da ću ih konzumirati, ali da ne ispadnem neobrazovan. Danijela je rekla: Čunge lunge (zapravo Cupa Cups, al Danijela sve prekrsti u neke svoje nazive) su zakon. To kad probaš, partijaš cijelu noć. Doduše, prvo se dobro isereš, potjera te stvarno, al’ nakon toga letiš. Gledao sam nju kao mala Vicka u Gospu: ”Jebote Danči, prava si sveska. Nema šta ne znaš”.
Foto: Josip Novosel, Flash.hr
Negdje oko Gorskog kotara, uočio sam prve znakove kanibalizma u Danijelinim očima. Gledala mi je potkoljenicu i oblizivala se. Odmah sam reagirao i rekao joj da stane na benzinskoj. Izvadio sam iz vrećice dvije Argeta paštete i pecivo sa sjemenkama. Rekoh: ”Moja ruka je kratka, ali široka. Jedi ženo”. Ona je probala griz, ali joj se nije svidjelo. U jednom trenutku sam skužio da je nestalo peciva, a njezina pašteta je ostala skoro pa cijela. Vidio sam da otvara čokoladu s rižim i tad se u meni probudio GASTRO SNOB. Uzeo sam jedan red čokse i zagrabio paštetu. Danijela je skoro povratila, ali vjerujte mi bilo je prejebeno. Komadići rastopljene kokošje jetre, omotane oko osušene riže s preljevom od čokolade…., ovo jelo će biti HIT.
Foto: Mala sirena
Ostatak puta sam uvježbavao splitski naglasak, kako bi se što bolje uklopio u okolinu: ”Jebate led…., Gospe ti,…, Tlaka mi se maknit…., Doša mi je prika sa broda, navuka me na gluuu…., Navijam za Hajduka…, Di mi je šugaman?…., Dat ćeš mi kilo pomidora i malo ovih pizdica…, Neću da čujem ništa, ništa kontra Splita… pravi sam Mediteraneo. Nema šta. Šepurio sam se poput čučerskog purana na plaži i pokazivao svoj neodoljivi six špek. Kad mi i Zagreba dođemo na more, odemo na plažu po najvećoj žegi, točno u podne. Ne smeta nama sunce ni zračenje. Mi smo došli na more i iskoristit ćemo svaki trenutak da se okupamo. Kreme su za žene i hipstere. Ja ih ne koristim. Neš ti malo sunca. Šta se najgore može desiti? Došao sam doma i skužio da sam crven ko’ partijska knjižica Zorana Milanovića. Izgorio sam ko’ najgori Čeh na plaži. Leđa su mi izgledala kao pavijanova guzica. Jel me to spriječilo da odem na Ultru? Naravno da nije.
Navečer sam se našao s Ellom, njezinim dečkom Charlesom i Danijelom. Uhvatio sam ih u spremanju. Danijela se šminakala, Ella je Charlesu šivala hlače: Ella švelja???? Ajme kako mi je pala u očima. Ja sam mislio da je ona uspješna, da je rođena sa zlatnom žlicom u ustima, ali očito sam se prevario. Izgledala je kao mala Pepeljuga. Rekao sam joj da elita ne šije, nego kupuje, ali ona se nije dala smesti. Charles i Ella su mi poklonili kuvertu na kojoj je pisalo: JOSIP NEWVILLAGE $. Pomislio sam da je to nagrada za moj trud i da me unutra čekaju novčanice, ali bio sam u zabludi. Dobio sam razglednicu s likom Delboya u kojoj piše kako se ove godine nismo obogatili pa mi nisu mogli dati pare, ali kako ćemo sljedeće godine sigurno postati milijunaši. Nakon što sam obrisao suze, opalili smo par fotki, snimili video na kojem Danijela vježba duck face (Nije bio sexy prizor. Izgledala je ko’ Franjo Tuđman. Ne znam kako joj je to uspjelo) i krenuli na Ultru.
Ellu su odma na ulazu zaskočili brojni fanovi. Slikala se sa svima, dok je njezina majka đuskala. U jednom trenutku mi je Danijela rekla: ”Ovdje bi mogao doći sa zastavom sa velikom slovom U i nitko ti ne bi mogao ništa. Rekao bi: U kako ULTRA. Odjebite.”
Iako nisam neki ljubitelj elektronske glazbe, super mi je bilo vidjeti 50-ak tisuća ljudi (možda i više), iz cijeloga svijeta kako se grle, ljube, plešu zabavljaju…. Niti jedan incident.
Nema tučnjava, nema mrkih pogleda, nema kockastih glava. Elektronski Woodstock. Svi se vole:)
Bilo je zanimljivo gledati mlade Splićane, (koji su se opet pokazali kao prvaci svijeta u izbjegavanju plaćanja karata), kako preskaću ograde, podmićuju zaštitare, rade lažne karte i narukvice… Ne bi ih ni bodljikava žica spriječila u naumu da uđu besplatno. Poznato je da Splićani uglavnom ne kupuju karte u pretprodaji i uvijek čekaju zadnji čas, al srećom ovdje su uglavnom posjetioci bili stranci, tako da se organizator nije morao previše brinuti oko isplativosti samog eventa. Stvarno se tražila karta više i to s razlogom (The Chemical Brothers, David Guetta, Carl Cox, Hardwell…., samo su neki od DJ velikana, koji su zabavljali mlade partijanere).
Ella je u jednom trenutku otišla sa Charlesom doma jer su joj dopizdili jednolični ritmovi i stalni nasrtaji brojnih fanova. Ja sam kasnije ostavio Danijelu da uživa u nastupu Carl Coxa i otišao u VIP sektor do ekipe iz Badela/Pepsija. Par cuga sa poznatim licima bilo je dovoljno da se u meni probudi Mladen Grdović i da zaboravim na srednjovječnu ženu.
U jednom trenutku sam skužio da je 4 ujutro. Otišao sam na taxi koji je uz mene poveo još dva partijanera. Od stadiona do Žnjana nam je svakom uzeo sto kuna, naravno bez računa. Krvi bi mu se napio, samo da sam bio trijezniji. Proklet bio na Božić 2015.
Foto: Ella Dvornik
U nedjelju smo odlučili otići na plažu na Marijan.
Charles, Ella i ja smo dogovarali milijunske poslove, a nakon zajedničkog ručka, Ella nam je predložila da buduću poslovnu suradnju zalijemo.
Charles je odma naručio pladanj rakija, a dok smo se mi masakrirali, Ella je sve snimala i objavljivala na fejsu.
Nakon 50-ak rakija, Charlie i ja smo postali instat HIT. 100 tisuća gledanja, tisuće lajkova i sherova, brdo komentara podrške.
Ella nas je samo gledala i mislila: ”Ne možete vi toliko popit, koliko ja na vama mogu zaradit.”
Taj dan sam došao teturajući doma u jedan ujutro. Spavao sam kod frendice u Splitu.
Pitala me ljubazno: ”Oćeš rigat?”
Rekoh: ”Ne za sada, al’ bi mogao nešto pojest”
Kad vam netko u jedan ujutro servira dvije ribe s mahunama i krumpirom onda znate da ste posebni. Nakon toga sam još strusio teglu Lino Lade i zaspao snom pravednika. Vraćao sam se jutarnjim autobusom za Zagreb. U prvom nije bilo mjesta, ali u drugi su me nekako ugurali. Gledao sam samo da sjednem pokraj nekog tko je mlađi od 50 godina. Imao sam sreće da je pokraj jedne zgodne cure bilo slobodno mjesto. Na pola puta do Zagreba smo se konačno upoznali. Isto je bila na Ultri, ali ona je partijala 5 dana. Životinja. Došla je direktno sa Ultre na autobus. Nije se ni oprala, tako je rekla, al’ nisam joj zamjerio jer smrada osjetio nisam, a i bila je simpa. Obećao sam da ću ju spomenuti u kolumni i ovim putem ju pozdravljam:)
PS: Možda sam neke pikanterije izostavio, ali neću izostaviti činjenicu da sam se ja vraćao kao Cigan (oprostite, ROM), autobusom, a Ella je opet kao kraljica putovala u London avionom (business klasom). Oj živote, gorak li si:(
1
20
20
20
