Mia Dimšić je samo za Flash.hr otpjevala hit Mile Hrnića unatrag, a usput nam je i otkrila s kim bi htjela zapjevati

Svakodnevno svjedočimo kako mediji i estrada loše utječu na mlade ljude koji su povodljivi i žele biti baš poput svojih idola na malim ekranima. Nedavno mi je sestra izrazila želju da joj za rođendan kupim ukulele. Prvo što sam pomislio: ”Napit ću ti se slavonske krvi Mia Dimšić! Šta nisi mogla svirati kastanjete ili triangl? Bankrotirat ću!”

Nazvao sam Miu i na tečnom slavonskom joj poručio da mi se mora ispričati u četiri oka i počastiti me s kolačima. Našli smo se u slastičarnici Magnolia, a Mia se umjesto isprike, razvezala o svom životu. Nisam znao što da radim s tolikom količinom informacija pa sam odlučio objaviti intervju. Možda i zaradim nešto od klikova pa kompenziram trošak za ukulele.

Osijek je grad tamburice i pjesama tipa: ”Otvor ženo kapiju, popio sam svu rakiju…”, a ti si odlučila pjevati country/pop i svirati ukulele za kojeg su u većini Hrvatske čuli kao i za Madagaskar. Tko u Slavoniji sluša country? Što ti se mora desiti da se jedno jutro probudiš i počneš svirati ukulele? Ovo mi je veća misterija od bosanskih piramida. Kako, zašto, kada, Por Ke?

Osijek je grad tambure, a tambura je puno više od stihova o ispijanju dobrog kvalitetnog slavonskog alkohola… tambura je način života, poezija, ljubav, sve! Moja misija je da to sazna i malo šira populacija od Slavonaca iako sam to shvatila tek kasnije u karijeri. Počelo je tako što sam jednostavno voljela slušati većinom country u srednjoj školi i na fakultetu i svi su mi stalno govorili da pjevam na country način.. a pratila sam i seriju Nashville i znala pola soundtracka napamet pa je nekako bio logičan slijed. Nisam nikad na sekundu htjela nijedan drugi zvuk i ne žalim zbog te odluke. Da se jedno jutro probudiš i počneš svirati ukulele moraš imati super sestru i super frendove koji ti se kao studentu bez puno novaca organiziraju kupiti ukulele za rođendan jer stalno daviš pričama o dotičnom instrumentu sve oko sebe. Plus, ako netko svira gitaru, ukulele savlada doslovno za 5 minuta. Sve se to izdogađalo prije službenog početka moje karijere i prije ugovora s izdavačkom kućom. Svirala sam gaže s najboljom prijateljicom pa sam se već donekle kužila u instrumente i opremu.

Kako netko mlad iz Slavonije bez članske iskaznice s ukuleleom uspije pokoriti cijelu estradu? Imala si kumičinu u Croatia Recordsu? Tetka na Narodnom radiju? Tko stoji iza tebe? Kako si došla do managera? Možda on ima rodbinu na radio postajama i u izdavačkoj kući? Sigurno niste išli od vrata do vrata ko Jehovini svjedoci i davili ljude da vas puste na radiju?

Imala sam sve od navedenog, iza mene stoje ne samo Crkva, nekoliko političkih stranaka, nego mi se i roditelji odmalena druže samo s tajkunima, što se i vidi po našem lifestyleu, markama koje nosimo, autima koje vozimo.. sve su to priče kojih sam se naslušala putem i mnoge od njih su itekako oplemenile moj smisao za humor tako da hvala njihovim začetnicima.. ali bojim se da je prava istina poprilično dosadna i zapravo većina ljudi koja me ovo pita i ne želi čuti odgovor. Nekako je dosta bezveze kad kažeš da si sa svojim menadžerom u godinu dana od izlaska prve pjesme prešao 100.000 kilometara, ostavio se svega drugoga što je u tvom životu ikad prije postojalo i radio od jutra do mraka. Ma čak je to još i podnošljivo ljudima. Ono što im nikako nije prihvatljivo je da si uz to bio bez puno novaca pa si se morao na svakakve načine snalaziti, zaduživati i slično da bi uopće izašao i prvi spot i na nešto ličio. Možda će im ovo još i biti ok, ipak su u pitanju samo novci. Ali da još na kraju kažem i da je putem bilo toliko cinizma prema tome što radim, toliko trenutaka kad sam morala pogaziti svoj ponos, ispričati se ljudima koji su prema meni bili bezobrazni a ne obratno, reći da nisam u pravu kad sam znala da jesam, smješkati se kad sam se htjela rasplakati… e tu mislim da bih stvarno prekardašila. Zato u novije vrijeme napuštam tu taktiku i kažem ljudima ono što u principu i vole čuti: imala sam puno sreće i puno dobrih veza i zahvalna sam na svakoj od njih.

Gradiš karijeru bez skandala i golotinje, zakopčana do grla. O tvom privatnom životu se malo zna. Jesi li sponzoruša ili sama kupuješ žice za ukulele…? Tajanstvena si ko noćni ormarić. Nisi još bila ni na plastičnim operacijama. Daješ li tako loš primjer svim mladim djevojkama koje znaju da je to najlakši put do uspjeha?.

Ne znam kakav primjer dajem, većinu vremena ga ne pokušavam davati nego radim kako meni odgovara i onda ako mi netko usput kaže da je to dobar primjer, bude mi jako drago. Što se tiče plastičnih operacija, imam sreće da imam jako lijepu mamu (a i tatu, ali sam više na mamu fizički) i onda kad nju vidim u pedesetima sretno se osmjehnem jer znam da mi ni neće trebati tretmani. Kad bih jednom otkrila privatni život, vjerojatno bih otvorila Pandorinu kutiju i ne bi više bilo natrag, a realno, jel nije užasno naporno otkrivati privatni život? To je toliko posla i mozganja i razmišljanja… da bolje mir. I ovako imam dovoljno mozganja oko pjesama, koncerata i svega ostalog. 

Preselila si se iz Osijeka u Zagreb. Obično ekipa iz Osijeka ide u Irsku ili Njemačku. Bila je preskupa karta do tamo ili postoji neki drugi razlog zašto si se nastanila u metropoli? 

Karta je definitivno bila poprilično skuplja, a kao što sam dala naslutiti dva pitanja iznad, nije da baš plivam u novcima. Tako da sam se ipak odlučila na ovu bližu relaciju.. ali da ispoljim svoje žaljenje zbog propuštenog života u Irskoj, moj sljedeći sing koji se zove “Pomiče se sat” imat će irski sound.

Jesi i ti podlegla trendu alergije na gluten ili si još uvijek prava Slavonka koja strusi kilu kulenove seke, štrucu kruha i šest krvavica za ručak?

U frižideru je uvijek cijela artiljerija suhomesnatih proizvoda. Najdraži od svih mi je definitivno šunka. Ali krvavicu mislim da nikad nisam ni probala i ne znam planiram li. Podrazumijeva se da slavonsko dijete ne može preseliti u drugi grad i ne odnijeti sa sobom kilu hrane svaki put kad se vraća kući.

Kako uspiješ svaki put rasprodati veliku dvoranu Lisinskog? Jesi li članica neke masonske lože pa članovi prisilno dolaze na tvoje nastupe ili stvarno imaš toliko obožavatelja? Tko te više sluša, djeca ili odrasli? Zašto ja ne mogu rasorodati Lisinski?

Gle, nisi se nikad dovoljno potrudio. Lisinski ima oko 2000 mjesta. Nije to sad arena pa da ne možeš namoliti toliko ljudi ponaosob nudeći im svakakve protuusluge da ti dođu. Ako si uzmeš malo vremena, par dana oslobodiš i možda zamoliš članove benda da ti pomognu, riješiš to bez problema i eto ti – imaš pun Lisinski. Definitivno me više slušaju djeca – jer njih je ipak malo lakše nagovoriti nego odrasle. 🙂

Za koga ćeš svirati/pjevati na ovim predsjedničkim izborima? Kolinda, Škoro…. Tko plaća najbolje od predsjedničkih kandidata?

Dovoljno o mom političkom angažmanu i praćenju politike govori činjenica da osim navedenih dvoje ni ne znam tko se još kandidirao. A nisam se još ni o cjeniku raspitala. Uvijek sam korak iza svih. 🙁

Osvojila si već 6 PORINA. Ima li kakve koristi od tih kipića (Više gaža, više pjesama na radio postajama, više sponzora, dobijaju li na vrijednosti s godinama…) ili ih koristiš za kiseljenje zelja? 

Porini su raspodijeljeni po mojoj glazbenoj ekipi, kod mene je onaj za Pjesmu godine, i to kod roditelja u Osijeku. Kako su oni stručnjaci za kiseljenje zelja, a ja se u te poslove uglavnom ne miješam, ni sama ne znam kako da ti odgovorim na ovo pitanje. Moguće je da ga oni koriste za svakojake kućanske poslove dok sam ja u Zagrebu, ali onda ga izglancaju i uredno vrate u dnevnu u vitrinu kad znaju da ja dolazim. Nisam ih nikad pitala. Ali ako već ne zelja, Porini su mi donijeli puno glazbenog kredibiliteta u očima drugih, sreće, smijeha, suza (radosnica) i predivnih koncerata.

S kim bi voljela napraviti glazbenu suradnju kad već ne želiš nastupati s Kolindom i Škorom? Mišo Kovač, Elio Pisak, Miro Ungar, Lady Gaga…?

Najviše na svijetu bih željela nekad zapjevati, bilo kako, s Taylor Swift koja mi je najveći glazbeni uzor i životna inspiracija. Ali može i svi ostali gore navedeni i brojni naši domaći izvođači, izdvojit ću onog koji mi uvijek prvi padne na pamet, a to je Neno Belan.

Neki pjevači kupuju pjesme preko oglasnika, ali ti sama pišeš tekstove. Znaš li odmah da je pjesma dobra ili ju nekad baciš u smeće, a poslije lupaš glavom u zid kad na radiju čuješ svoje stihove? Gdje nalaziš inspiraciju za pisanje i kradeš li poput nekih tuđe stihove pa ih lijepiš dok ne dobiješ svoju pjesmu?

Tekstove pišemo moj menadžer Damir i ja. Puno toga se zgužva i baci, ali mislim da u konačnici nikad ne budemo zbog toga frustrirani jer sve pustimo da odleži neko vrijeme i onda već u trenutku bacanja znamo zašto to bacamo. A ako je nešto baš toliko dobro da se osjećaš onako hiperaktivno i nebeski, uglavnom uvijek znaš na prvu. Inspiracija za pisanje je posvuda, a često nešto i ukradem pa kasnije skužim da to već postoji. Zato je uvijek dobro još dok imaš samo demo verziju pustiti da ti bliski frendovi i familija poslušaju. Nekad čak i samu sebe pokradem. Događa se.

Preko kontraobavještajne službe Čučerje sam saznao da znaš čitati i pjevati unatrag. Pola estrade to ne zna ni unaprijed. Kada si otkrila da imaš posebne moći? Ja ne vjerujem dok ne vidim i ne čujem. Možeš li otpjevati pjesmu Mile Hrnića ”Požurite konji bijeli”, unatrag?

Ne da mogu, nego i hoću. Otkrila sam tu svoju nazovi moć negdje u osnovnoj školi ako se ne varam. Jednostavno mi je bilo dosadno u nekim trenucima u životu i kako sam uvijek bila okrenuta svojim mislima i oblacima, počela sam obrtati riječi u glavi, a onda uskoro i cijele rečenice dok nisam shvatila da komotno mogu pričati unazad tečno kao i unaprijed. Ali sam jedno godinu, dvije mislila da je to sasvim uobičajeno i da bi svi to mogli ako im je dovoljno dosadno.. dok nisam jednom par riječi obrnula pred nekom rodbinom i svi su se jako šokirali.

Gdje si bila 91?

U nekom prošlom životu, vjerojatno. Nikad nećemo saznati…

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa aka Vin Diesel za siromašne, dopisni član magazina ”Ukulele je za ukras, a ne da se svira, jedino harmonika dušu dira”, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i Gastro Snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20