DOKAZANO – BANKE SU NAMJERNO VARALE KORISNIKE CHF KREDITA KAKO BI STEKLE EKSTRA PROFIT!

0

Sve one priče kvaziekonomskih analitičara, korumpiranih političara i čelnika HNB-a kako su ljudi špekulirali i kako su si sami krivi za nevolje u koje su upali jer nisu čitali što potpisuju, padaju u vodu. Nakon pravomoćnih presuda u Europskoj uniji, protiv banaka koje su takve kredite plasirale i prevarile potrošaće, jasno je da su svi CHF krediti ništetni.

Banke su cijelo vrijeme manipulirale potrošačima putem obmanjujućih reklama i preko osobnih bankara koji klijente nisu upozoravali na opasnost od toksičnih i visokorizičnih kredita u CHF. Banke su cijelo vrijeme znale koliko je CHF valuta nestabilna jer su za to imale analize kretanja tečaja švicarskog franaka kroz povijest, ali i upozorenje MMF-a da je plasiranje takvih kredita izrazito opasno. Da stvar bude još puno gora, banke su se udružile u KARTEL i u isto vrijeme ponudile isti toksičan proizvod pod sl. uvijetima i onemogučile većinu korisnika kredita da podignu kredit u valuti u kojoj primaju plaću ili eventualno u eurima uz koje je kuna vezana i čiji tečaj HNB brani. Banke su namjerno povećale kamate i klijente proglašavale kreditno nesposobnima za kunske, sigurne kredite, kako bi im ponudili rizične CHF kredite s puno nižom, ali promijenjivom kamatnom stopom i tako zaradile dvostruko na povećanju kamate i na porastu tečaja.

  • Udruga Franak došla je do novih/starih dokaza da banke nisu, namjerno i svjesno, upozoravale potrošače na moguće ekonomske posljedice u CHF kreditima

 

  • Međunarodni monetarni fond upozoravao je na rizike valutne klauzule CHF još od 2000.

 

  • Neposredno pred plasiranje prvih CHF kredita (kolovoz, 2002.), voditelj Službe trgovanja devizama i gotovinom Erste banke, Aleksandar Turza, objašnjava na portalu Burza.com.hr snagu i nestabilnost CHF-a – to je Corpus delict da je Erste banka znala da će tečaj CHF zasigurno rasti u budućnosti

 

 

Zagreb, 26. rujna 2017.

 

Moramo najprije još jednom ponoviti kako je Sud EU u presudi C-186/16 jasno i nedvojbeno utvrdio da nacionalni sudovi kod testiranja nepoštenosti ugovorene valutne klauzule moraju provjeriti jesu li banke upozorile potrošače:

  • na potencijalne ekonomske posljedice koje po njih može imati ugovaranje konkretne valutne kluazule

–              na okolnosti, u vrijeme kada je ugovaran kredit, koje mogu kasnije naknadno utjecati na izvršenje ugovora i izazvati neravnotežu.

 

Nakon te odluke Suda EU Udruga Franak saznaje za neke bitne činjenice koje ukazuju da banke, svjesno i namjerno, nisu upozoravale potrošače na rizike koje sa sobom donosi ugovaranje valutne klauzule CHF.

 

Tako saznajemo da je Međunarodni monetarni fond u lipnju 2007. svojim izvještajem 7/186 upozoravao na opasnost od aprecijacije CHF-a te je posebice ukazivao na probleme koji se zbog toga mogu dogoditi u istočnim zemljama u kojima je ugovoreno puno kredita s valutnom klauzulom CHF. Sjetimo se da je to bila godina najveće ekspanzije tih kredita u Hrvatskoj.

 

Prije toga, u srpnju 2005. u svojem izvještaju za Austriju broj 5/249, MMF upozorava također na opasnost od aprecijacije CHF-a, što dovodi u rizik potrošače dužnike zbog rasta cijene kredita, banke dovodi u reputacijski rizik i kreditni rizik te u moguće gubitke zbog nemogućnosti naplate takvih kredita, a konačno dovodi u rizik i Vladu Republike Austrije, jer bi Vlada mogla biti optužena zbog toga što nije upozoravala na rizike i nije adekvatno zaštitila potrošače. Treba li naglasiti da je prva banka koja je započela sa CHF kreditima u Hrvatskoj upravo banka iz Austrije – Erste banka! Njezina banka majka itekako je znala što sa sobom donosi valutna klauzula CHF, ali to nije spriječilo banku kćerku u da plasira opasne i toksične CHF kredite u Republici Hrvatskoj.

 

I konačno, neposredno prije prvih plasiranja CHF kredita u RH, voditelj Službe trgovanja devizama i gotovinom Erste banke, Aleksandar Turza, objašnjava na portalu Burza.com.hr istodobnu snagu i nestabilnost CHF-a, što je jako rizično za potencijalne dužnike u kreditima, da bi baš njegova Erste banka već sljedeće godine pokrenula kredite s valutnom klauzulom CHF, čime je direktno ugrozila na tisuće hrvatskih potrošača, što se kasnije pokazalo pogubnim za financijske mogućnosti dužnika, nekima je narušilo zdravlje, a nekima je uništilo obitelji i dovelo ih na prosjački štap. Erste banku slijedile su i druge strane banke, a jedino HPB nije ušao u takve rizike, prije svega zbog toga jer HPB nema stranu banku majku s kojom bi ugovarao valutne swapove u vanbilanci. Citiramo dijelove izjava gospodina Turze iz 2002:

„Pored svojih prirodnih ljepota Švicarska, točnije njezina valuta franak, kod investitora je na glasu kao sigurna luka kada se na morima svjetskih tržišta i burzi digne oluja. Dovoljan je pogled u prošlost koji će sve to samo potvrditi. 1978. druga naftna kriza – franak je ojačao na godišnjoj razini 28%; 1982. južnoamerička kriza – franak jača za 20%; 1987. – burzovni krah franak jača za 14% u odnosu na prošlu godinu; 1990. Kuvajt – franak jača za 12%; 1995. meksička kriza i krah USD – franak jača za 10%; 1998 azijska kriza i propast Long Term Capital Market fonda – franak jača za 5%; 2001 teroristički napadi na SAD – franak na godišnjoj razini jača za 9%.“

 

To je Corpus delict za naše tvrdnje! Očigledno je iz povijesti da je CHF takva valuta koja nije dobra za kreditiranje, ali je dobra za burzovno mešetarenje. To je dokaz da su banke znale o kakvoj se opasnoj valuti za kreditne dužnike potrošače radi te da su u stvari namjerno plasirale takav toksičan proizvod bez ikakvih upozorenja, bez krucijalnih objašnjenja u čemu su bitne razlike između eura i CHF-a.

 

Moramo se pozvati i na presudu suca Radovana Dobronića, koji u presudi objašnjava da je MMF još 2000. upozoravao na mogućnost da će CHF manje ili umjereno aprecirati prema euru, a time i prema kuni, zbog širenja euro zone (stranice 139. i 140. presude).

 

Dodatni dokaz su i izjave tadašnjeg predsjednika Uprave Zagrebačke banke, Franje Lukovića, kako je Zaba do zadnjeg trenutka odgađala uvođenje takva proizvoda u svoju ponudu upravo zbog rizičnog kreditiranja na temelju valutne klauzule CHF, citiramo Poslovni dnevnik 22.8.2011.: “Zagrebačka banka upozoravala je na rizičnost kredita u francima i odgađala njihovo uvođenje očekujući od regulatora da ih zabrani, rekao je predsjednik Uprave Zabe Franjo Luković Jutarnjem listu. Kad se to nije dogodilo, banka ih je uvela da ne izgubi klijente.” Premda je prvi čovjek najveće banke lopticu za posljedice franka prebacio na HNB, regulator ovaj puta nije želio polemizirati. “HNB nema praksu komentirati izjave u medijima. Uz dužno poštovanje novinarskih interesa ne nalazimo razloga za odstupanje od prakse ni kad je riječ o izjavi g. Lukovića”, poručuju iz HNB-a.

 

Dakle, unatoč činjenici da su znali o kakvim se kreditima radi, ipak je Zaba kao i ostale banke plasirala takve kredite, bez ikakvih dodatnih objašnjenja dužnicima kod ugovaranja odnosno prije ugovaranja kredita.

 

Što reći nego – banke su očigledno svjesno i namjerno plasirale rizične kredite, ne bi li marketinški privukle potrošače na ugovaranje takvih kredita manjim kamatnim stopama, znajući da će kasnije sve nadoknaditi rastom tečaja i rastom kamatnih stopa – jer, tada još nije bilo sudske presude da su kamatne stope koje se mijenjaju odlukom banke nepoštene i ništetne, pa su onda banke čitavo desetljeće između 2003. i 2013. Ugovarale promjenu kamatne stope odlukom banke, drugim riječima – mijenjale su cijenu kredita kada su htjele i za koliko su htjele, uz blagoslov HNB-a i nečinjenje izvršne vlasti.

 

Na potezu je sada Vrhovni sud RH koji mora primijeniti pravorijek iz presude Suda EU C-186/16 u novoj reviziji u slučaju franak te ispitati odnosno testirati, i transparentnost ponude, i nepoštenost ugovorene valutne klauzule CHF u skladu sa zahtjevima Suda EU, što je prvi put taj sud odbio učiniti smatrajući da je gramatička jasnoća ugovorene valutne klauzule CHF dostatna za njezinu poštenost!

 

Udruga Franak

PS: Evo i dva primjera obmanjivajućeg oglašavanja od strane HYPO i RBA banke

Podijeli