Louie Cafe & Kitchen

U Zagrebu se svako malo otvori neko novo mjesto za klopu, a gdje je hrana, tu je i Gastro Snob. Ovu subotu sam se zaletio u novootvoreni Louie Cafe & Kitchen restoran na Novoj Vesi, a pozvao sam i Gastro Snobicu Irenu da mi se pridruži. Ručak bez Irene je kao terorist bez dinamita. Stalno jede pomfri i hamburgere i vrijeme je da se malo kulturno uzdigne. Fini restoran: nož, vilica, tanjuri…, za Irenu samo najbolje. Naslov je trebao biti ”Kako od seljanke napraviti damu.”

Trebali smo se naći na trgu oko pola dva. Poslao sam joj poruku: ”Orao je sletio, a žuna se još koleba. Prijem.” Odgovorila je: ”Fazan leti. Ponavljam, Fazan leti”. Ja: ”Orao pao. Ponavljam: Orao pao!” Ona: ”Fazan će se uskoro pojaviti. Ne poduzimati ništa dok ne sleti Fazan s naređenjima. Prijem.’‘

Restoran se nalazi na adresi Nova Ves 19, što je svega 5-10 minuta hoda od Trga bana Jelačića, ali Irena je kukala kao da se penje na Velebit. ”Ajme, koliko još ima do tamo? Nisam jela ništa od ručka. Umrijet ću od gladi.” Taman kad mi je došlo da ju ubijem, stigli smo u restoran. Rekao sam joj bahato: ”Naruči što god želiš. Jednom se živi.” Bilo je na meniju svega: pašte, odrezaka, pappardela, ali nju ništa nije zanimalo. Priđe konobar, a ona njemu: ”Jel’ imate hamburger i pomfri?” Može ona sa sela u grad, al’ selo iz nje ne može. Zamolio sam ju da naruči nešto drugo da ju ne ubijem pred gostima. Rekla je da bude pod uvjetom da je nešto prženo. Rekao sam ok. Uzela je pohanu panko piletinu s krumpirom. Meni je bilo neugodno zbog hamburger ekscesa pa sam joj pokazao kako čučerski hipsteri naručuju u restoranu: ”Dat ćete mi jednu salatu s piletinom.” Bliži se ljeto i valja voditi računa o ploćicama na trbuhu. Broj brakorazvodnih parnica će biti u porastu kad dođem ovo ljeto u Bakar.

Ako volite malo kvalitetniju cugu, onda je Louie pravo mjesto za vas. Da ubijemo vrijeme, naručio sam pivce za živce La Trappe Witte i kad kažem pivce ne mislim na pivce tipa Žuja. Ovo nema veze s tim. Ovo je nektar, eliksir, savršenstvo okusa. Naravno da je Ireni piva, piva i da ju ona nije htjela probati jer ne pije pivu, al’ što dijete sa sela zna. Ima vremena. Naučit će jednog dana. Sramotila me sokom od naranče.

Nisam stigao obrisati brkove od pjene, a klopa je već bila na stolu.

Salata je bila sjajna, svježa, dobro začinjena, sa slankastom sjajno pečenom piletinom i hrskavom pancetom. Sjajan izbor za ovako vruće dane. Irena je isto guštala u svojoj piletini, a za krumpir je rekla da je baš onaj pravi domaći kakvog joj baka radi. Likovao sam i nabijao joj osjećaj grižnje savjesti jer je htjela naručiti hamburger. U jednom trenutku je rekla: ”Baš sam se fino najela, al’ mogla bi pojesti još onaj hamburger.” Odgovorih: ”Nema šanse da bi ga sad pojela. Odustala bi nakon dva zalogaja.” Predložila je da bacimo okladu. Pristao sam: ”Ako pojedeš još hamburger nakon ovog, častim te s večerom u Louie-u, a ako ne uspiješ, ti častiš mene”. Čim je čula riječ ”častim”, stupničkoj hijeni se otvorio apetit. 

Ubrzo je stigao hamburger na stol. Zna ona što valja. Hamburger je izgledao prejebeno. Bila je sretna kao Azimi Aljeti kad su mu rekli da gosti nisu pokupili salmonelu u njegovoj slastičarnici.

Molio sam ju za griz, ali mi nije dala da se približim njezinom tanjuru. ”Gledaj i plači. Zapravo odriješi kesu, jer me vodiš na večeru. Nisi se trebao kladiti samnom. Izgled vara.”

Imali smo uz prehrambene trzavice i jedan jako zanimljiv razgovor za vrijeme jela. Irena je predložila da nabavimo psa. Rekla je: ”Francuski buldog bi bio idealan za tebe. Ima kratke noge, malo veće uši, al’ sladak je.” Odgovorih joj: ”Kratka ti pogrebna povorka bila.” Nabacila je onaj svoj zavodljivi pogled u križ i lagano se nasmiješila da joj vidim karijes na šestici. Zna da sam slab na trulež. Morao sam pristati.

Predložio sam da psa podijelimo na pola. Ireni nije bilo jasno na što točno mislim. Rekoh: ”Ti uzmi stražnji dio jer tamo sere, a ja ću prednji. U prijevodu: Drži ga kod sebe i čisti za njim, a meni ga donesi kad se trebamo preseravati po špici. Ja i Rocky ćemo biti glavni.” Irena: ”Kakav jebeni Rocky? Pa nije iz Dubrave! Nema šanse da se naš pas zove Rocky.” Tu su krenule trzavice pa sam naručio desert da se malo smire strasti.

Irena je uživala u čokoladnom kolaču i rekla da neću dobiti niti jedan griz dok ne odustanem od Rockyja. Rekoh joj ljubazno: ”Zagutila se dabogda, hijeno proždrljiva! Kad me se sjetila, doktora posjetila. Moji me ne našli ako te ikad više pozovem na ručak. Imam ja svoju panacottu. Ajme kako je dobra, a vidi tek svježih jagoda. Mljac…:)”

Kad se šećer slegao, zaboravili smo na trzavice. Zamolio sam Irenu da me slika, ali onako spontano bez namještanja.

I za kraj jednu fotku da izgledam cool, zapravo opako, kao vođa albanske mafije.

Sve u svemu, Louie Cafe & Kitchen restoran je sjajno novo mjesto u gradu. Ugodan ambijent, odlična klopa i sjajan izbor pića, ljubazno osoblje i mjesto na koje ćemo se često vraćati. Izvrstan odabir za jutarnju kavu i doručak ili neki hipsterski brunch, a za nas koji spavamo duže, sjajno novo mjesto za ručak ili večeru. Ja sam izgubio okladu, ali i da nisam, odveo bih Irenu u Louie na večeru.

Louie Cafe & Kitchen restoran

Nova Ves 19, Zagreb

Tel: 01 4666 159

https://www.facebook.com/Louie-Cafe-Kitchen-1694432974113018/?fref=ts

PS: Sljedeći put ću si naručiti onaj hamburger, al’ nemojte reć Ireni. Nek’ misli da sam jeo pavijanove kažiprste ili nešto tako fensi.

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, samozatajni prodavač heroina iz Tirane, ljubitelj ugroženih životinjskih vrsta, uskoro ponosni vlasnik pola Francuskog buldoga, prije svega čovjek, a tek onda tajkun i snob.

Please follow and like us:

1

20

20

20