Tony & Guy

Postoje ti dani u mjesecu kad i ćelavi ljudi poput mene posjećuju frizerske salone. Bila je subota oko 9 sati ujutro. U normalnim okolnostima bi još uvijek spavao snom pravednika, a pogotovo tog jutra, jer sam večer prije zaružio s ekipom u Primitivu. Izgledao sam kao dobrovoljni davaoc krvi, koji ne zna reći NE. Htio sam naručiti dvije travarice da mi se vrati boja u lice, ali ovo je fensi frizerski salon. Ne poslužuju vas Mirogojčekima dok čekate.

Razlog mog posjeta nije bio taj da mi netko skrati fantomske šiške. Morao sam tu subotu na jedan event, a samnom je trebala ići i zgodna Irena. Problem je bio u tome što joj kosa baš i nije bila u najzgodnijem stanju, što je zahtjevalo hitnu intervenciju. Nisam htio poslje da se priča po selu: ”Tko je ova očerupana jadnica, kraj ovog elegantnog, mladog, čučerskog tajkuna?”. Naravno da moja pratnja ne može ići bilo gdje na frizuru, tako da saloni tipa: ”Kod Snježane”, ”Frizeraj Mirjana”, ”Ilija i sinovi”…., nisu došli u obzir. Odluka je pala na frizerski salon TONY & GUY. Zvuči fensi, izgleda fensi. Samo najbolje je dovoljno dobro za ćelave ljude.

Irena je došla prije mene. Ja sam docnio, ali nisam bio te sreće da ju vidim sređenu. Bila je usred procesa pretvaranja gusjenice u leptira. Ja sam bio skeptičan jer je frizer bio niža rasta, ali zbog umora nisam imao snage reći opasku na njegovu visinu. Zavalio sam se u fotelju i pokušao odrijemati dok frizer ne završi svoj posao.

Nisam neki sručnjak za frizure, ali shvatio sam u jednom trenutku da Irena želi pletenice.

Pošto sam već došao na pola procesa, nisam previše čekao frizera da završi posao, tako da nisam stigao ni pošteno zadrijemati. Preostalo je samo da Irena nabaci neku fasadu na lice (čitajte make up), kako bi mogao napraviti par lijepih fotki prije odlaska na event.

Nitko normalan ne bi imao ovoliko strpljenja, al’ budimo realni: Ja nisam normalan. Mogu ja sad pričati hvalospjeve o njezinoj ljepoti, ali evo slika, pa se uvjerite sami kako je izgledala nakon što joj je kosu uredio Nikola Marić.

Za kraj je vrijeme za jednu ozbiljnu i jednu manje ozbiljnu sliku Irene i firzera.

Sreća je bila obostrana, ali dal’ se itko pita kako je bilo meni? Ustao sam se u ranu zoru, nisam dobio rakiju, čekao sat vremena, ako ne i više da Irena završi, a samo zato da na eventu ne bi izgledala kao miss Bedekovčine. Bože moj, gdje je granica moje dobrote. Jad i bijes koji me prožimao se ne vidi na ovoj posljednjoj fotki, jer sam profesionalac. Poanta zadnje fotke je da nekima ne treba kosa da bi bili atraktivni, ali nije ni vrijeme ni mjesto da pričam o mojoj ljepoti. Frizura je ispala odlično i zasijenit ćemo sve na eventu. Konačno mogu pred svima reči: ”Irena me više ne sramoti”

Suma Sumarum: Frizura je ispala odlično. Irena je bila prezadovoljna, a nisam ni ja mogao naći riječi prigovora na svoju kosu.

Irenina nova frizura je dokaz da i ljudi niža rasta mogu biti dobri djelatnici i učiniti čuda, samo ako im se da prilika. Nikolin talenat je obrnuto proporcionalan njegovoj visini i zato ne osuđujte ljude prema dužini nogu, već prema nacionalnosti, vjeri, boji kože i drugim manama. Moramo se još zahvaliti i asistentici Luciji Anić, koja je cijelo vrijeme pomagala Nikoli da učini nešto lijepo iz ireninog vlasišta.

Tony & Guy

Gajeva 29a

Tel: 01 4812 278

https://www.facebook.com/pages/ToniGuy/211852992160226

PS: Ne smijete diskriminirati ljude, ne smijete biti rasisti. Mrzite sve ljude podjednako:)

Autor: Josip Novosel aka Dragi Vođa, ljubitelj vjetra u kosi, samozatajni bacač uroka iz Čučerja, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda modno osvješteni tajkun i snob.

PSS: Neke stvari su ovdje samo zbog duhovitosti. Autor članka ne podržava rasizam, a ako ste smatrali da podržava, onda ste cijepljeni na humor. Nisu šale za umove male:)

Please follow and like us:

1

20

20

20