Restoran Giannino – Rovinj

Došao sam ove godine u Rovinj na Weekend media festival i iako mi je posao bio u prvom planu, nisam mogao zanemariti činjenicu da se nalazim u Istri koja je poznata po svojoj gastronomskoj ponudi. Za prvu večer sam odabrao restoran Giannino – stara trattorija koja je prije četvrt stoljeća blistala sjajem jedinog luksuznog restorana u Rovinju i koja je sve do danas zadržala visoke gastronomske standarde.

Kako dolazim iz tradicionalne prigorske obitelji u kojoj otac od majke traži rastavu braka ako mu servira ribu, tako sam godinama bio uskraćivan za mediteranske delicije. Kakve ribe, kakve školjke…., a o istarskim specijalitetima tipa tartufi da i ne govorim. Jedina gljiva koju moji roditelji priznaju i poznaju je vrganj i eventualno šampinjon. Rezervirao sam stol za četvero, a društvo su mi pravili kolegica Barbara, Ella Dvornik i njezin dečko Charles.

Ljubazni konobar nam je preporučio za početak pijat mješanih školjaka i jedno riblje predjelo (salata od hobotnice, riblja pašteta, brancin, kozice, inćuni, srdele, palenta, carpaccio od ribe i tartar od tune), uz koje nam je donio bocu sjajnog Frankovićevog Sauvignona Santa Lucia. Kao mali sam gledao oca kako degustira vina, tako da sam od njega pokupio sva znanja i profinjenost koja je potrebna kako bi se razdvojilo žito od kukolja (u prijevodu: kako biste razdvojili kvalitetna vina, od onih koja će postati kvalitetna kad se u njih doda malo mineralne).

Znam da bi me se roditelji odrekli istog trena, al’ me nije bilo briga. Nema do istarske kuhinje. Sve je bilo svježe i uksuno, a porcije dovoljno velike da se najedu i ljudi poput Ljube Česića Rojsa ili Čobankovića. Biti u Istri, a ne naručiti tartufe je kao jesti tost bez kavijara. Sljedeće jelo su bili ravioli punjeni sirom s tartufima. Sve je bilo dekorirano komadićima jagoda, a za onaj finanlni štih, zalili smo malo maslinovog ulja preko svega. Ako me budu pitali što želim za posljednji obrok, onda će to biti ovo jelo.

Popili smo još jednu čašu vina, a zatim je na stol došla orada s povrćem i pečenim krumpirom. Mogu vam ja pričati kako je to lijepo izgledalo i kako je bilo fino, ali neću. Dođite u restoran Giannino i uvjerite se sami. Slika govori tisuću riječi.

Prije deserta, konobar nam je donio novu bocu vina.

Kozlovićev Sorbus – Desertno vino, bistre i duboke žuto zlatne boje. Ugodna i vrlo intenzivna muškatna mirisa u kojem se atraktivne cvjetne note bijelog i žutog cvijeća isprepliću s kandiranim citrusima, bijelom čokoladom, pitom od jabuka, koricom naranče i suhim marelicama.

Naravno da ovo nisu moje riječi. Meni je vino bilo fino i slatko. Ne bih nikada otkrio što sadrži u sebi, ali zato postoji Google:)

U svakom slučaju ovo je bilo vino večeri i da se mene pita, pili bismo ga dok ne dobijemo šećernu bolest.

Morat ću razgovarati s blagajnicama u Dioni da ga uvrste u svoju ponudu. Dosta je bilo više Tuge za jug i Ribara. Ljubitelji Dione su se educirali i sada znaju što žele. Samo najbolje je dovoljno dobro za moje istančano nepce.

Večera bez deserta je kao HDZ-ovac bez optužbe za mito i korupciju. Ne kaže se uzalud: Šećer na kraju.

Naručio sam ili dobio, više se ne sjećam, dva kolača. Čokoladnu tortu i Mille Foglie s kremom (nešto slično kao kremšnita). Vrhunska poslastica za kraj koja je stavila točku na i ove sjajne večere.

Svakako vam preporučam, ako se kojim slučajem uputite u Rovinj, da posjetite restoran Giannino. Prekrasan satarogradski ambijent, ljubazno i educirano osoblje, odlična hrana i vrhunska vina po razumnim cijenama. Savršeno mjesto za mesojede, ali i za vegetarijance.

Restoran Giannino

Agusta Ferrija 38, 52210 Rovinj.

Tel: 052 813 402

http://restoran-giannino.com

Autor: Josip Novosel aka Gastro Snob, ljubitelj tartufa, sirove ribe, peraja Sredozemne medvjedice, pavijanovih kažiprsta, prijatelj imućnih, prije svega čovjek, a tek onda snob.