Moja Afrika II – Sambuse, vitumbue, chapati … i već mi sline cure

0

Higijena. Nema tople vode pa niti ne možeš ubiti bakterije, na kraju odustaneš od tjeranja muha koliko ih ima te dijelite tvoj obrok, žohara u restoranima k’o u priči, na ulicama ne postoje kante za smeće… … Iako mi je na prvu to sve bilo gadljivo i samo sam gledala kako će me spopasti probavni problemi ili nešto gore, najprije sam se naviknula na te stvari i prestala ih primijećivati. Nakon nekoliko dana bilo mi je sasvim normalno da zamotaju chapate (njihova verzija palačinki) i vitumbue (popečci od rižinog brašna, mljac!) u novinski papir na kojem su do maloprije sjedali na podu.

tanzanijska hrana, njum njumMislim da se čovjek najprije navikne na drukčije uvjete i materijalne nedostatke. Ne možeš se naviknuti na toliko siromaštvo, žao ti je, pa se ljutiš i pitaš zašto mora tako biti?! Poželiš čarobnim šatapićem odagnati siromaštvo i dati svima, ako ne istu, bar približno sličnu startnu poziciju. …

Hrana. Moram izdvojiti sambuse; mali, trokutasti burek, slasno i masno! Za 10 kuna dobiješ 10 sambusa. Za 4 kune dobiješ 10 vitumbua. Da, možete zamisliti koliku količinu fine tanzanijske hrane sam unijela u sebe… 🙂 Ipak, najčešće konzumirana namirnica je ugali, krupica od bijelog kukuruza koja nema nikakav okus, ali kad se doda prilog na to, onda je jako fino. Međutim, čovjek se zasiti kad ga jede svaki dan. Ugali i riža. Riža i ugali. I tako u krug. Jede se prstima desne ruke, lijeva ruka smatra se nečistom. Ako je, primjerice, desna ruka prljava, prilikom rukovanja Tanzanijac će radije dati desni lakat ili zapešće nego lijevu ruku.

 

Chipsi mayaiRijetko se može pronaći čokolada, dobro, može neka kojoj je istekao rok prije tri godine i to se vidi već na omotu, ili bilo što od mliječnih proizvoda. Najviše sam vapila za sirom, ali kad se sjetim njihovog prefinog voća; ananasi, mango, avokado, papaja, dragon fruit, onda bih mijenjala sve sireve ovog svijeta za te okuse! Ovo što se kod nas prodaje pod tim nazivima, možda izgleda okej, ali definitivno nema veze s pravim okusom tog voća. Graviola, koja se u alternativnoj medicini koristi za liječenje raka, u moj je život ušla sasvim slučajno kad sam ju ugledala u nekom selu, uz cestu – izvana bodlje, a iznutra bijelo, presočno meso. Definitivno najbolje voće koje sam ikad probala, ne može se opisati. Čisti afrodizijak!

 

Voće da ti pamet staneNije da me briga, ali u dućanima nisam vidjela alkohol i cigarete, također u restoranima/kafićima ne poslužuju alkohol. Jede se malo mesa, jaja i općenito namirnica bogatih proteinima budući da je to najskuplje, a hrana je zbog svojeniske kalorijske vrijednosti idealna za nekoga tko želi izgubiti kile 🙂. Količinski sam jela skoro više nego u Hrvatskoj i svejedno izgubila 4 kilograma koja sad s guštom vraćam!

Lagala bih kad bih rekla kako mi nije nedostajala naša hrana, ali privikneš se i na to, skokneš po chipsi mayai, pomfi s jajima – još jedno tradicionalno tanzanijsko jelo, vitumbue ili sambuse i smiriš se, OSIM onih dana u mjesecu. Tad sam jela i čokolade iz prošlog desetljeća. 🙂

Riblji market
 

 

 

 

 

 

Nastavak kolumne: https://flash.hr/zivot/putovanja/moja-afrika-iii-fenomen-pole-pole/

 

 

 

Autorica: Đina Jakir, https://mzungujina.wordpress.com/2015/05/20/sambuse-vitumbue-chapati-i-vec-mi-sline-cure/

Podijeli