Freelance zaposlenje: ima li tu slobodnog vremena?

0
Izvor: www.portalnovosti.com
Izvor: www.portalnovosti.com

„Gužva u inboxu, propušteni pozivi, nekoliko sati do dedlajna. (…) grižnja savjesti, probijeni rokovi, nagle navale adrenalina. (…) honorari koji kasne, čekanje honorara, strepnja ispred bankomata. Prijave, natječaji, ispunjeni planeri. Multitasking, e-banking, podaci za ugovor. Kreditna nesposobnost. Nesigurnost. Neizvjesnost.“ Boris Postnikov, bilten.org.

Freelance poslovi, po definiciji prekarni rad, podrazumijeva nekoliko čimbenika: u prvom redu, pojam se odnosi na poslove koji se primarno shvaćaju kao nesigurni, kratkotrajni, sezonski, kratkoročna i povremena zaposlenja, te rad na crno. U suštoj je suprotnosti od zaposlenja koje sa sobom donosi radnička prava i socijalne beneficije koje se podrazumijevaju, poput mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, definiranog osmosatnog radnog vremena, plaćenih prekovremenih, godišnjih odmora, slobodnih vikenda i ostalog na što smo u manjoj ili većoj mjeri navikli.

Nakon uvoda, možemo se posvetiti jednoj od važnijih distinkcija, onoj između prekarnog rada i freelance zaposlenja, ali treba naglasiti kako se termini u jednoj točci istovremeno nadopunjavaju. Prekarni rad je termin koji uključuje određene političke konotacije, a freelancing je njegov suvremeniji model. Freelancing podrazumijeva slobodno raspolaganje vremenom, nema vezanosti za ured, nema fiksnog radnog vremena. S druge strane, za većinu freelancera ne postoji slobodno vrijeme jer svako vrijeme koriste za rad, ponekad balansirajući između nekoliko projekata s obzirom da je budućnost u ovakvoj vrsti zaposlenja dosta neizvjesna. Termin freelance postao je šire prihvaćen kako zbog činjenice da je izvor dodatne, a nekima i jedini, izvor zarade pa zbog mnoštva nezaposlenih ili loše plaćenih mladih ljudi, tržište rada može računati na radnu snagu kojoj treba (dodatni) posao u svakom trenutku.

Ovakva vrsta zaposlenja dovodi u pitanje egzistenciju s obzirom da se radi tek o planiranju jedva nekoliko mjeseci unaprijed. Freelanceri radnici do isteka projekta na kojem se nalaze već traže i planiraju sljedeći, i tako neprekidno s obzirom da ne postoji element koji bi osigurao stalnije zaposlenje. Kako je već navedeno, slobodnog vremena nemaju ili imaju vrlo malo, pri čemu pate i socijalni kontakti i općenite životne navike pojedinca. Smanjeno vrijeme za prijatelje i obitelj, hobije, usavršavanje, da budemo precizni, a dodajmo k tome i smanjenu mogućnost napretka (ili izostanak iste). Poslodavci koji nude povremene angažmane takav oblik zaposlenja opravdavaju činjenicom da radnici imaju priliku brže mijenjati poslove, tj., da doživljavaju bržu smjenu prilika u manjem vremenskom rasponu gdje rade različite poslove što, u konačnici, dovodi do razvijanja novih vještina, a i životopis izgleda bolje. Malo manje se priča ili piše o stresu koji je nusproizvod ovakvog oblika zaposlenja, kao i činjenici da se rijetko kojim kratkoročnim angažmanom može preživjeti mjesec. Vrlo dinamičan proces, ali vrlo nezahvalan u konačnici.

Radnici u turizmu, ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima pate od umora i nesanice. Bojazni od neisplate plaće jer je sezona bila loša.

Zapravo je najvažnija činjenica kako, osim neredovitosti i nestalnog prilijeva novca, ovi oblici zaposlenja ne sadržavaju komponente socijalne sigurnosti – nema zdravstvenog ni mirovinskog osiguranja (najčešće).

Volontiranje, također jedan od oblika (ne)zaposlenosti toliko je široko područje koje iziskuje zasebnu analizu. Danas se volontiranje može podijeliti na dva pola: ono koje ispunjava neke osobne potrebe za društvenom angažiranošću i moglo bi se prevesti solidarnošću s u zajednici prepoznatim problemima, te ono koje se nudi kao prilika za usavršavanjem, ali najčešće ne završi trajnim zaposlenjem. Sasvim je jasno da se mlada osoba u ovoj socioekonomskoj situaciji ne može nadati zaposlenju onog časa kada izađu iz obrazovnog procesa i plaći koja će, za prvu ruku, biti makar prosječna plaća, ali su se neke industrije oslanjaju gotovo isključivo na volontere/ke. Ili na freelancere. Da preformuliram, da, u redu je imati priliku za usavršavanjem i okušati se na nekoliko različitih polja, ali nije u redu što je većini mladih danas na tržištu rada to ako ne jedina, onda barem najčešća prilika. Trebala bi biti stvar izbora, a ne obaveza.

Barbara Matejčić freelancing naziva boljim naslovom za nezaposlenost.

Ovaj tip zaposlenja neki su smatrali krajem kapitalizma, no prilično je nerealno imati takva očekivanja s obzirom da se kapitalizam, u onom svom osnovnom smislu, dokazao uspješnim a ovo je sistem koji jede svoju djecu, ali na jedan drugačiji, zločestiji način od kapitalizma. U kapitalizmu radna snaga ima beneficije, koje se opet trebaju definirati u posebnom tekstu i diskutabilne su i imaju tendenciju opadanja, a freelancing nudi malo toga osim trenutnog honorara.

Pojedine struke imaju “definirane” cijene freelance rada, ali one nisu sigurne i jednake za sve, ne postoji cjenik, već se plaća isplaćuje prema prosjeku koji je predviđen za određenu uslugu, što je opet podložno manipulaciji. Dodatno, nije reguliran Zakonom o radu. Pri standardnom zaposlenju, osigurana je, najčešće, makar minimalna plaća, i postoje načini penaliziranja poslodavca koji plaću ne isplaćuje.

Možda će na primjeru biti lakše zamisliti kako izgleda jedna vrsta freelancinga. Turističke agencije nude priliku pisanja kraćih tekstova po cijeni od 10 – 30 kuna. Iako su tekstovi ograničeni dužinom, računajmo da u prosjeku za tekst treba od 45 minuta do sat vremena posla. Čak i u, za ovu jednadžbu, najboljoj kombinaciji, recimo, potrebnih 45 min i 30 kuna plaćen tekst u konačnici nisu isplativi jer nitko ne nudi toliki opseg posla da bi se honorarom dosegla makar minimalna plaća, s kojom je u startu gotovo nemoguće živjeti. Tekstovi su, opet, potrebni u određenim periodima u godini, prije početka sezone, dok ostatak godine stagniraju. Neki su neprofitni portali u mogućnosti honorirati tekstove s 400 kuna po objavi, ali su obično ograničeni s mogućnošću isplate tek dva honorara mjesečno. Dodatno, kako je riječ o kratkoročnom zaposlenju poslodavac najčešće ne ulaže u obuku posloprimca zbog neisplativosti procesa pa je rizik od gubitka posla nešto veći jer se poslovi prihvaćaju zbog ugroženog ekonomskog statusa, čak kad i iziskuju drugačiji set vještina od onih za koje se posloprimac kroz život usmjeravao.

Dva potonja primjera svjedoče o segmentima koji zavise najviše ili u potpunosti o suradnji s prekarnim radnicima, freelancerima i/ili volonterima. I zbog toga bi freelancing zaposlenje trebalo ostati u domeni hobija i usavršavanja, ali naravno, trenutno stvari idu u sasvim suprotnom smjeru.

„Preostaje, dakle, zaključak da je promoviranje prekarijata u novu klasu za novo doba pretenciozna i nepotrebna teorijska ekstravagancija, koja u konačnici prikriva osnovnu, temeljno nepromijenjenu poziciju radnika: izvlaštenog od sredstava za proizvodnju, osuđenog na slobodnu prodaju vlastite radne snage pod prijetnjom gladi i neimaštine.“ Boris Postnikov, bilten.org.

Foto: www.portalnovosti.com

Autorica: Ana Maria Filipović Grčić

Please follow and like us:
error1
fb-share-icon20
Tweet 20
fb-share-icon20